Boja kod jabuke

Svaka sorta jabuke. da bi mogla biti klasificirana pod prvu klasu, mora zadovoljiti ne samo veličinom i zdravstvenim stanjem već mora zadovoljiti i pravila obojenosti. Potrošači će u nekom supermarketu ili na tržnici uvijek odabrati onaj plod, koji se baš očima čini najprivlačniji. Rijetko tko plodove pomiriše, a napraviti probu ukusnosti ionako je nemoguće. Najodlučniji je, dakle, izgled.
Proizvođači moraju biti svjesni te činjenice, jer zbog tih razloga, jabuke, koje imaju dobru boju, uvijek postižu i najbolje cijene na tržištu, a prema stupnju obojenosti provodi se i klasiranje jabuka. Danas na tržištu postoje propisani standardi kvalitete, kojima su točno definirani kriteriji obojenosti za svaku sortu, a koje proizvođači trebaju najozbiljnije shvatiti, kako bi mogli konkurirati na tržištu. I kod sorti, koje su genetski “programirane” da imaju dobru boju, poput Red Delicious, Jonagold, i Gala klonova, proizvođači se trude dobiti sve tamnije nijanse crvene boje. S druge strane postoje sorte, koje moraju biti potpuno jednoliko zelene ili zeleno žute, bez crvenkastih dijelova na pokožici, kao što su Zlatni Delišes i Grenny Smith.

Najzastupljeniji uzgojni oblik u modrenim plantažnim voćnjacima je vitko vreteno u različitim modifikacijama. Pravilno formirana krošnja vitkog vretenastog grma mora podsjećati na smreku ili, još bolje, na omoriku. Zimskom rezidbom potrebno je održavati konusni oblik stabla, koji omogućava ravnomjerno raspoređivanje svjetlosti u sve dijelove krošnje. Ogranci, koji nose rodno drvo, moraju biti jači, deblji i duži u donjim etažama, a sve kraći i tanji u gornjim etažama. Tu je veći problem pojava ožegotina u ekstremno vrućim godinama, ali se taj problem rješava uporabom protugradnih mreža i nanošenjem nekih pripravaka na površinu plodova prskanjem, koji fizički sprječavaju apsorpciju štetnog spektra sunčevog zračenja.

Fiziološko-biokemijski model sinteze boje

Jabuke sadrže puno komponenti, poput antocijana, flavonida, klorofila i karotenoida, koje zajedno daju boju. Najvažniji od navedenih spojeva, koji jabuci daje crvenu boju, je antocijan, koji se nalazi u kožici ploda, čiji se sadržaj povećava više od pet puta tijekom dozrijevanja kod nekih sorti. Najvažnije komponente, koje sudjeluju u njegovoj sintezi, jesu: šećer (koji je jako ovisan o dobroj opskrbljenosti kalijem) te dostupnost takozvanog PAL enzima. Tijekom sinteze postoji puno koraka, a na svaki od njih, kao i na konačnu sintezu tj. bojanje ili izostanak boje kod jabuke, utječu različiti fiziološki i okolišni čimbenici. Svaki od njih treba promatrati u odnosu na ostale. Na primjer, plodovi mogu biti dobro osvijetljeni, ali fiziološki jabuka se dobro ne boji tj. sorta nije genetski “programirana” da se u određenom stadiju razvoja dobro boji. To objašnjava zašto neki tretmani, koji se čine kako bi se poboljšalo bojanje, daju rezultate u određenim okolnostima, a isti ti tretmani ne dovode do rezultata u malo drugačijim uvjetima te dolazi do smanjenog nakupljanja antocijana.

Količina svjetla

Količina svjetlosti, potrebna za produkciju antocijana, varira i ovisi o periodu dozrijevanja pojedinih sorti. Kod kasnijih sorti potrebno je duže izlaganje ploda utjecaju svjetlosti da bi se sintetizirali antocijani, dok je taj period kod ranih sorti znatno kraći. Neki istraživači su mišljenja da svjetlost pozitivno djeluje na nakupljanje PAL enzima i njegovu aktivnost u jabuci. Količina svjetla, koje pada na površinu jabuka, ključna je u sintezi antocijana. Plodovi jabuke, koji rastu u sjeni u sredini krošnje, reduciraju proizvodnju antocijana i bojanje. Istraženo je da se plodovi, koji prime više od 70 % od punog sunčevog zračenja dobro boje, dok plodovi, koji prime manje od 40 % od punog sunčevog zračenja boje jako loše. Za uspješno bojanje jabuke nužan je minimum osvjetljenja, a taj minimum varira u odnosu na sortu i trenutni stadij razvoja. Poznato je da svjetlosna duljina ima veliku ulogu u formiranju boje, a presudne su plavo-ljubičaste (BV) i ultra-ljubičaste zrake (UV), posebno UV-B zrake. Povećana razina UV zračenja nakon kiše i na većim nadmorskim visinama objašnjava bolje bojanje u ovim uvjetima.
Što se može učiniti da na plodove dolazi više sunčevog svjetla?
Što prije treba odstraniti vodopije za bolje osvjetljenje, a time i hranjiva preraspodjelom više odlaze u donje etaže, plodove i novo rodno drvo.

Temperatura

Učinak temperature na bojanje ovisi o sorti i stadiju razvoja. Crvenilo na plodovima jabuka pojačava se na nižim temperaturama i hladnim noćima. Na temperaturama ispod 21 ºC otkriveno je da postoji inverzan odnos između sadržaja antocijana i temperature. Praksa je pokazala da gotovo ni nema proizvodnje antocijana čim su srednje noćne temperature veće od 21 ºC. Klon Red Deliciousa (Red Chief), najbolje boji kada su noćne temperature oko 11 ºC. Korisni učinci ostvareni uslijed niskih noćnih temperatura mogu biti poništeni izlaganjem dnevnim temperaturama većim od 30 ºC. Kad su niske noćne temperature, gubitak šećera u pokožici ploda disanjem je mali pa ostaje više ugljikohidrata za sintezu antocijana. Neki istraživači su mišljenja da je glavni način kako temperatura utječe na sintezu antocijana, povećavanjem (niske temperature) ili smanjivanjem (visoke temperature) aktivnosti PAL enzima.

Listovi

Povećanje broja listova po plodu utječe na proizvodnju antocijana sve do određene točke. To je rezultat pojačane fotosinteze, koja rezultira stvaranjem više ugljikohidrata, koji su neophodni u sintezi antocijana.
Utvrđeno je da Jonagold boji bolje, ako je broj listova po jednom plodu veći od 45, dok Red Delicious (Red Chief) puno bolje boji kada taj broj pređe 75 listova po jednom plodu.

Količina dušika

Općenito gledano, suvišak dušika iz tla ili folijarno apliciranog negativno djeluje na proizvodnju antocijana i bojanje jabuka. Višak dušika nakon oplodnje može pomoći, kako bi se smanjilo bojanje zelenih sorti pa to koristimo kako bi spriječili bojanje sorti poput Granny Smitha. Suvišak dušika će na bojanje najnegativnije djelovati ako je prisutan u kasnijim fazama uzgoja. Višak dušika dovodi do bujanja lisne mase u krošnji pa se smanjuje dotok svijetla na plodove unutar krošnje.
Gnojidba kalijevim gnojivima koristi se kako bi se povećala proizvodnja antocijana i obojenost plodova. Čini se da kalij može kompenzirati neke negativne učinke visoke razine dušika na sintezu boje. Čak su neki istraživači mišljenja da kalij sam po sebi toliko ne utječe na bolje bojanje, koliko neutralizira negativne učinke dušika.

Folijarna primjena kalija

U godinama, koje nisu toliko ekstremne po pitanju visokih noćnih temperatura, folijarna primjena kalija dala je iznimno dobre rezultate. Tako je prof. dr. Z. Keserović u pokusima sa sortom Fuji Kiku, koja inače ima genetski izraženo slabije bojanje, dobio odlične rezultate primjenjujući sredstvo Ripen K – foliar (K2O 18 %). Sredstvo se primjenjuje u dozi od 3-5 lit/ha. Prva primjena ide 24 dana prije berbe, a druga 10-12 dana prije berbe. Obvezatno se dodaje i stabilizator pH.
Voćari zadnjih godina s uspjehom upotrebljavaju sredstvo Proteoleaf s 40 % K2O. TRAFOS K je posebno formulirano fosforno kalijevo gnojivo, MYR KALIJ je prirodno tekuće gnojivo za prevenciju ili liječenje simptoma nedostatka kalija. FINAL K je posebno formulirano gnojivo s visokim sadržajem kalija u obliku kalij-helata, ne sadrži kloride, sulfate niti nitrate te se stoga koristi u fazi početka dozrijevanja. Proteoleaf, uz ostale elemente sadrži naglašen pristupačan kalij, koji potpomaže nakupljanju šećera.
U praksi se koriste i gnojiva na bazi kalijeva monofosfata ( fosfor – 50-55 %; kalij – 33 %.) u fazama kad je već postignuta krupnoća, a nedostaje boja. U fazi zriobe plodova i folijarna primjena kaolina može doprinijeti pojačanju boje.
Prevelika primjena kalija kod sorata s prekrupnim plodovima može pojačati opasnost od nastanka gorke pjegavosti. Tkivo potamni zbog pomanjkanja kalcija (Ca), odnosno poremećaja u višku kalija (K) u plodovima.

Reflektirajući materijali

Reflektirajući materijali, smješteni između redova, mogu reflektirati dio sunčevog zračenja unutar krošnje i pojačati tvorbu antocijana. Zadnji rezultati pokazuju da se koristeći te materijale može u početku berbe ubrati i više od 40 % jabuka intenzivno obojanih crvenom bojom. Slično se dešava u vinogradima na strminama iznad mora ili rijeka. Ti materijali su od metalizirane plastike, bijele plastike te folije. Materijali se postavljaju 4-6 tjedana prije berbe, a cijena im se u SAD-u kreće oko 400 $ po ha.

Prekrivanje plodova vrećicama

U proljeće kad su jabuke promjerom manje od 25 mm, u vrijeme intenzivnog izduživanja stanica, neki voćari u Japanu i SAD-u oko terminalnog ploda u gronji jabuke stavljaju dvoslojnu vrećicu. Vanjski sloj vrećice je izrađen od za svijetlo nepropusnog materijala, a unutrašnji sloj je od prozirnog voskom obloženog papira u boji (crvena, plava, zelena). Nakon tri i više mjeseci, ovisno o sorti, ali otprilike 3 tjedna prije predviđenog početka berbe, voćari skidaju vanjski neprozirni sloj vrećice, a unutrašnji voštani sloj ostaje još 2-10 dana na jabuci, ovisno o boji voska. U novije vrijeme postoje i vrećice s difuznim raspršivanjem svjetla za ravnomjernu obojenost plodova.

 

Autor teksta i slika: Adrian Horvat, dipl. ing. agr., stručni savjetnik za hortikulturu