Agrotehnika proizvodnje ozimog ječma

Ječam se uglavnom koristi kao stočna hrana (nakon kukuruza prva je žitarica u ishrani stoke) jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Pogodan je za ishranu svinja, u ovčarstvu i govedarstvu, a manje u peradarstvu.

U industriji se koristi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad. Slad ječma koristi se u pekarskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr.

Za ishranu stoke koriste se šesteroredne sorte, a u pivarskoj se industriji koriste dvoredne sorte.

Za uzgoj ječma treba izabrati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih i visokih podzemnih voda. Može se uzgajati  na nagnutim površinama i većim nadmorskim visinama gdje druge žitarice ne mogu uspijevati.

Korijen je žiličast, ali slabije usisne snage u odnosu na ostale strne žitarice. Stabljika ima 5–7 koljenaca i međukoljenaca, može narasti i do 1,5 m, šuplja je i sklona polijeganju. Plod je zrno.

Skromnih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. Podnosi i niske temperature do -20 °C nakon što prođe proces kaljenja. Ranije počinje i ranije završava vegetaciju, pa stoga nešto bolje podnosi sušu. Na nedostatak vode najosjetljiviji je u vrijeme nalijevanja zrna. Ima slabije razvijeniji korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete (naročito pivarski) te kisela tla.  Obvezno ga treba uzgajati u plodoredu jer uzgoj u monokulturi ima za posljedicu niske prinose i veću pojavu biljnih bolesti. Najbolji rezultati postižu se ako se sije nakon krumpira, industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa) i zrnatih mahunarki (grah, grašak, soja).Treba izbjegavati sjetvu nakon kultura intenzivno gnojenih dušičnim gnojivima te nakon DTS zbog opasnosti od polijeganja. Nikada ne sijati nakon strnih žitarica, a posebno zobi.

Za ozimi ječam obrada tla treba početi ranije nego za pšenicu, s obzirom na raniju sjetvu. Sjetvu treba započeti krajem rujna, a završiti najkasnije do polovice listopada. Nakon ranih predkultura obično se obavljaju dva oranja, pliće nakon žetve predkulture i dublje, osnovno, 2-3 tjedna prije sjetve (do 25 cm) uz zaoravanje mineralnih gnojiva predviđenih za osnovnu gnojidbu. Dopunskom pripremom tla (tanjurača, drljača, sjetvospremač, rotodrljača) treba stvoriti usitnjeni površinski sjetveni sloj mrvičaste strukture do dubine sjetve. Najsigurniju, najtočniju i najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla.

Gnojidba ječma može se obaviti gnojivima organskog podrijetla. Ukoliko se koriste samo mineralna gnojiva, za osnovnu gnojidbu poželjno je koristiti  formulacije s povišenim sadržajem P₂O₅ i K₂O (NPK 7:20:30, 10:30:20, 6:18:36, …), a u predsjetvenoj gnojidbi startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem hraniva (NPK 15:15:15, 18:18:18 i sl.).  Prihrana se obavlja isključivo dušičnim gnojivima. Prvu prihranu ječma najbolje je obaviti odmah nakon zime, kad je usjev u početnoj fazi busanja.

Pri izboru sorte ječma moramo znati njegovu namjenu. Za sjetvu obvezatno treba koristiti deklarirano sjeme. Sije se žitnom sijačicom uz poštivanje preporučenog sklopa za odabranu sortu, na dubinu 3-5 cm.

U jesenskom periodu pri proizvodnji ozimog ječma treba voditi brigu o suzbijanju korova.

Žetva se obavlja kad vlaga zrna bude manja od 14 %. Žetva ozimog ječma dolazi oko 8 dana prije žetve pšenice. Realno očekivani prinosi ozimog ječma uz provođenje svih agrotehničkih mjera iznose 5 i više t/ha.

                                                                                    Danijela Glavica-Tominić, dipl. ing. agr.

Foto: Gordana Đurić