Važnost živih organizama u tlu

„Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje“. Ova tvrdnja, počesto može zvučati kao prazna fraza, no ipak je to najdublja istina. Stoga je „oživljeno tlo“, ono koje se razvija uslijed brižljivog gospodarenja, ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje pesticidima, upotreba mineralnih gnojiva, specijalnih strojeva, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su „štake“ kojima se takova proizvodnja podupire, što je ujedno dokaz, da je takvo tlo bolesno (dr. Rudolf Steiner).

Izvor: http://geography.name/wp-content/uploads/2016/08/343477.jpg

Što čini žive organizme tla:

  1. bakterije i aktinomicete (oko 40 %) su važne za razgradnju tvari, te fiksaciju dušika iz zraka. Aktinomicete se odlikuju sposobnošću razgrađivanja teško razgradivih spojeva koje ne može razgraditi niti jedna druga skupina organizama (npr. dlake, čekinje, hitin). One tlu daju „miris šumske zemlje“;
  2. alge i gljive (oko 40 %). Za razliku od ostalih mikroorganizama tla, alge mogu obavljati fotosintezu, te same proizvoditi potreban šećer (ugljik), dok gljivice žive većinom u kiselim tlima i specijalizirane su za razgradnju biljnog materijala, osobito onog bogatog ligninom;
  3. gujavice (kišne gliste – oko 12 %) od izuzetnog su značenja za svako tlo. One usitnjuju organsku materiju, luče kalcij, te tako sljepljuju čestice gline i humusa u stabilni tzv. glineno-humusni kompleks koji je vidljiv u obliku nakupina i nepravilnih mrvica, koje gujavice iznose na površinu tla.

U dobrim tlima na kvadratnom metru do 30 cm dubine, može se naći preko stotinu gujavica. Ponegdje ih u literaturi zbog izrazito korisnog rada zovu i „kravicama tla“;

  1. sitne životinjice (mezofauna – oko 3 %). Među ovima su najpoznatije nematode, grinje i neke skupine insekata. Njihova uloga je raznovrsna, ali uvijek povezana sa razgradnjom organske materije;
  2. krupnije životinje (makrofauna – oko 5 %). Ovdje ubrajamo pauke, stonoge, mrave, puževe, krtice i sl. Uloga im je slična kao i kod manjih organizama.

Ukratko, svaki od ovih organizama ima određenu zadaću u tlu, a najvažnije su:

  • usitnjavanje mlade organske tvari, uslijed čega se ujedno povećava i površina dostupna mikroorganizama,
  • daljnja razgradnja (mineralizacija) organske tvari,
  • pretvorba organskih spojeva u humusne,
  • miješanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla,
  • transport  mikroorganizama u tlu,
  • stvaranje i održavanje pora tla, što je značajno za opskrbu vodom i kisikom,
  • skladištenje minerala (hraniva).

Dakako treba naglasiti, da se organizmi tla ne hrane samo mrtvom organskom materijom, obzirom da su neki od njih i predatori, već između njih postoji „prehrambeni lanac“ i snažna borba za opstanak.

Organizmi tla, osim što razgrađuju organsku materiju i izgrađuju humus, istodobno izlučuju i ugljični dioksid, organske kiseline i druge spojeve, koji „nagrizaju“ minerale tla, te tako oslobađaju hraniva i to ne samo iz humusa već i iz mineralnog dijela tla.

Ostatke nakon žetve svakako bi trebalo vratiti u tlo. Danas se vraća vrlo malo organske materije u tlo, primjerice zrelog stajnjaka. Svjesni podatka da je odnos slame i zrna (prinosa) uglavnom 1:1, treba znati da je spaljivanje slame i strništa čisti gubitak od oko 5-8 tona organske mase po ha.

Po jednom hektaru zemljišta srednje kvalitete u dubini od pet do dvadeset centimetara prema istraživanjima tla, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Također po jednom hektaru zemljišta iste kvalitete i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskralježnjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizama bitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru.

Uskoro nam dolazi vrijeme žetve, stoga jedan mali podsjetnik o poštivanju obveza višestruke sukladnosti. Višestruka sukladnost definirana je člancima 91. do 101. Uredbe (EU) 1306/2013 i Dodatkom II, iste Uredbe, te Pravilnikom o višestrukoj sukladnosti s izmjenama (NN/32/15, 45/16 i 26/18). Pravila višestruke sukladnosti obveznik mora poštivati na svim poljoprivrednim površinama u svom posjedu ili korištenju, te za svu stoku, koju drži bez obzira da li za isto traži potporu ili ne.

Poštujući Uredbu i Pravilnik o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima (GAEC), uvjet br. 6. –upravljanje žetvenim ostacima, gdje se izričito zabranjuje paljenje slame i strništa. Iznimno je dopušteno samo u cilju sprečavanja širenja ili suzbijanja štetnih organizama bilja o čemu mora postojati službena, naređena mjera.

Kontrolu ispunjavanja propisanih dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi. Za neodobreno i protupravno spaljivanje žetvenih ostataka predviđeno je umanjenje izravnih plaćanja za tekuću godinu od 15 % do 100 % iznosa, ovisno o jednom ili više propuštanja propisanih mjera i težini posljedica.

Negativni primjeri sa naših polja – spaljivanje žetvenih ostataka

Spaljivanje žetvenih ostataka je najlošiji odabir poljoprivrednika koji to čine, a razloga zbog kojih to nije poželjno, niti potrebno činiti ima na pretek. Navodim samo pet (5) najvažnijih, a to su:

  1. ugrožavanje ljudskih života i imovine,
  2. ugrožavanje divljači,
  3. uništavanje mikroflore i faune u dijelu oraničnog sloja,
  4. gubitak potencijalne organske mase,
  5. zagađenje okoliša dimom.

Preporuka je ne spaljivati žetvene ostatke već ih vratiti u tlo!

Ovim pregledom, očito je, ne treba paliti ostatke usjeva nakon žetve, jer tim činom radimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu tlu i okolišu.

Stara mudra izreka govori: „Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar“.

Pitanje je trebaju li naše oranice lošeg gospodara ili …?

Ljubomir Duvnjak, dipl. ing. agr.