Proizvodnja rasplodnih jaja

Poznato je u peradarskoj proizvodnji, da proizvodnja rasplodnih jaja i valjenje pilića može biti organizirano na prirodan način korištenjem prirodnog nagona „kvocanja“ kvočke ili umjetan način putem inkubatora.

Također poznato je da se rasplodna jaja mogu proizvoditi tijekom cijele godine u velikim sustavima, kao što se mogu i sezonski proizvoditi što je češće na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Međutim, jesu li poljoprivrednici upoznati što sve prethodi proizvodnji rasplodnih jaja, te da bi uopće mogli pravilno postaviti i voditi proces proizvodnje jaja za rasplod prvobitno je potrebno poznavati neke osnove poput: građe jajeta, kao i sam proces formiranja jajeta u ženskom organizmu.

Osnovnu građu jajeta čine: ljuska, jajna opna, bjelanjak i žumanjak.

Ljuska jajeta štiti osjetljive dijelove jajeta od vanjskih utjecaja, a pri tom omogućuje izmjenu plinova i prijenos topline. Vapnena ljuska je tanka, čvrsta i ima mnogobrojne pore.

Bjelanjak okružuje žumanjak. Dio uz žumanjak je rjeđi i ima veći sadržaj vode, dok je onaj uz ljusku gušći. Bjelanjak osim hranjive, ima i zaštitnu ulogu, štiti zametak od eventualnih mehaničkih utjecaja.

Žumanjak se nalazi u sredini jajeta i obavijen je tankom i elastičnom ovojnicom.

Izvor: http://ss-ilok.skole.hr/upload/ss-ilok/images/static3/820/File/Srednja_skola_Ilok.pdf

Sam proces formiranja jajeta je pod utjecajem neurohormona na koji utječu vanjski i unutarnji čimbenici.

Jajnik kokoši građen je od pet dijelova: infudibuluma, magnuma, isthmusa, uterusa i vagine koja prelazi u kloaku (otvor i za crijevni, urinarni i reproduktivni sistem).

Kokoši imaju jedan funkcionalni jajnik (iako, dok je u jajetu, kod pileta se formiraju dva jajnika, međutim samo se lijevi jajnik razvije i postaje aktivan). Kada jajna stanica sazrije u jajniku, ona se oslobađa iz jajnika u jajovod, te se taj proces zove – ovulacija.

Zanimljiva činjenica je da pijetao nema vanjske genitalije tj. nema penis, a do oplodnje dolazi kada pijetao stoji na leđima kokoši, te spušta svoju kloaku u kontakt sa kloakom kokoši, te ispušta spermu. Spermatozoidi putuju do jajovoda kokoši, i u dijelu koji se zove – infundibulum, čekaju zrelu jajnu stanicu iz jajnika (proces ovulacije), kako bi je oplodili.

Spermatozoidi mogu preživjeti i do dva tjedna u infundibulumu kokoši. U jajovodu, jajna stanica  odlazi do dijela koji se zove – magnum. Ovdje se dodaje bjelanjak jajnoj stanici ili tzv. – albumen. Nakon toga jajna stanica odlazi do isthmusa gdje dobiva obje jajčane opne, te u uterusu jaje najduže boravi, jer se tu talože sve mineralne tvari i formira se ljuska jajeta. Zatim usklađenom kontrakcijom mišića vagine i trbušno-grudne šupljine jaje bude sneseno.

Izvor: Ptice – Biologija 7 edutorij.e-skole.hr

Za uspješnu proizvodnju inkubiranih jaja potrebna su nam kvalitetna rasplodna jaja.

Na kvalitetu rasplodnih jaja utječu čimbenici:

  • Oplođenost: na što utječe odnos mužjaka i ženki, starost jata, razdoblje nesivosti, ishrana rasplodnog jata, uvjeti držanja i dr.

Preporučuje se omjer:

kokoši-lake nesilice 1 : 15
kokoši-srednje teške nesilice 1 : 10
pure 1 : 10 do 12
guske 1 : 3 do 5
patke 1 : 5 do 7
  • Težina jaja: za inkubaciju su prihvatljiva jaja težine 53-67g, odnosno ekstremi, bilo nagore ili nadolje uglavnom se ne uzimaju za inkubaciju
  • Starost: kako bi postigli optimalne rezultate valjenja rasplodna jaja bi trebala biti starosti od jednog do najviše sedam dana. Dužim čuvanjem jaja opada valjivost te je potrebno zadovoljiti optimalne uvjete čuvanja, a to su: temperatura 15-18oC, relativna vlaga zraka 75-80%, te okretanje jaja (najmanje jednom dnevno).
  • Izgled i čvrstoća ljuske: ljuska kvalitetnog rasplodnog jajeta trebala bi biti jednakomjerno glatka i neoštećena. Jaja koja imaju tanku ljusku, lako se lome i brzo gube vlagu, što rezultira slabim valjenjem. Dobru kakvoću ljuske jajeta osiguravamo s optimalnom i dobro izbalansiranom hranidbom, te dobrim zdravstvenim stanjem rasplodnog jata.

U cijelom lancu peradarske proizvodnje, proizvodnja rasplodnih jaja je vrlo važna karika koja podrazumijeva posebne farme s muškim i ženskim životinjama koje se drže u uzgoju kao matične jedinke s ciljem proizvodnje što većeg broja kvalitetnih rasplodnih jaja.

Postoje dva tipa matičnih jata kokoši: kokoši teških tipova i kokoši lakih tipova.

Roditelji teških tipova kokoši drže se u uzgoju za proizvodnju budućih brojlera, a roditelji lakih tipova kokoši uzgajaju se radi proizvodnje budućih nesilica konzumnih jaja.

Nadalje, kod proizvodnje rasplodnih jaja razlikuju se dva razdoblja: prvo razdoblje je uzgoj pilenki i pjetlića do proneska, a drugo je proizvodnja jaja. S obzirom na tipove kokoši glavne razlike u uzgoju i nesivosti su u načinu i vrsti hrane, gustoći naseljenosti i broju proizvedenih jaja.

U proizvodnji rasplodnih jaja putem inkubatora prije dopreme jaja do inkubatorskih stanica, rasplodna jaja prolaze kroz definirane procese prikupljanja, sortiranja, pakiranja. U proizvodnji koja se odvija na poljoprivrednim gospodarstvima gdje se koristi prirodni nagon -„kvocanje“ kokoši, važno je osim već navedenog, posvetiti posebnu pažnju i brigu smještaju kvočki.

Tihana Bišćan, mag.ing.agr.,
viša stručna savjetnica