Žuti usjevi ozimog ječma

Normalno razvijeni usjevi ozimih žitarica na kraju zime nalaze se u fenofazi busanja s nekoliko razvijenih izboja u busu. No, među zelenim usjevima, na oranicama se ističu žuti usjevi ozimog ječma.


(foto 1 – izvor fotografije: Tatjana Međimurec)

Žućenje ozimog ječma uglavnom je posljedica djelovanja nekoliko čimbenika:

  • veća količina oborina tijekom zimskog razdoblja
  • nedostatak dušika
  • kiselo tlo

Kloroza (žućenje lišća) je posljedica izazvana nemogućnošću usvajanja vode (tzv. fiziološka suša) i nedostatkom hraniva, najčešće dušika. U tlu čak može biti dovoljno dušika, ali ga biljka ne može usvojiti. Naime, tijekom zime metabolizam biljaka je minimalan, ili potpuno zaustavljen (tzv. zimsko mirovanje; kriptovegetacija), ali i zimi temperatura lista biljke, naročito danju, može biti iznad 0⁰C, a tlo je smrznuto. Iz smrznutog tla korijen biljaka ne može usvajati vodu, niti hraniva. Što je razlika temperature između korijena (koji se nalazi u smrznutom tlu/hladnom tlu) i lista biljke veća, biljka više pati.

Zato se usjevi ozimog ječma primjećuju izdaleka kao žute oranice. Dio usjeva je promijenio boju radi suvišne vlage u tlu i stariji listovi su već odumrli.


(foto 2 – izvor fotografije: Tatjana Međimurec)

Također, ječam je najosjetljiviji od svih strnih žitarica na kiselost tla.

Kod prihrane ozimog ječma treba voditi računa o tome da je ječam daleko osjetljiviji na polijeganje u odnosu na pšenicu, pa se ječam u prvoj prihrani ne preporuča prihraniti s više od 40-50 kg/ha čistog dušika (150-180 kg/ha KAN-a), a u drugoj prihrani, početkom vlatanja, 20 – 30 kg dušika/ha (75-110 kg/ha KAN-a). Postoje razlike i među sortama ječma u odnosu prema potrebama za dušikom. Kod ječma treba voditi računa da se ne zakasni s prvom prihranom jer ječam ima kratak period proljetnog nabusavanja (povećanje broja vlati). Pravodobna prihrana posebice je važna kod hibridnog ječma. Također, s prihranom se ne smije kasniti pri proizvodnji pivarskog ječma, za proizvodnju slada, radi nepoželjnog povećanog sadržaja bjelančevina. 

No, prvu prihranu ne treba obaviti prerano, odnosno ne po smrznutom tlu ni hladnom vremenu, već u trenutku proljetnog „kretanja“ vegetacije. Usjevi ozimih strnih žitarica počinju rasti i razvijati se kad temperature zraka počnu rasti iznad 5°C. Međutim, tada tlo još uvijek nije dovoljno zagrijano i ne odvija se mineralizacija organskog dušika iz tla. Stoga, potrebe usjeva za dušikom treba osigurati prvom proljetnom prihranom.

S prihranom ozimih žitarica treba započeti čim su se temperature ustalile na oko 10oC, a tlo dovoljno prosušilo da se strojevima može na polja.

 

mr. sc. Tatjana Međimurec
načelnica Odjela za ratarstvo