Ekološko kozarstvo
Kod nas prednjači ekološki uzgoj ovaca i goveda, dok se ekološkim uzgojem koza bavi razmjerno manji broj poljoprivrednika. Uzimajući u obzir prirodna obilježja koja uključuju geografski položaj, klimatske uvjete i nezagađene površine, Hrvatska ima predispoziciju za uspješno bavljenje ekološkim stočarstvom. U Dalmatinskoj zagori uzgoj koza na ekološki način je stalan izazov. Osnovne prednosti ovakvog načina uzgoja su očuvanje prirode, zdravlja i dobrobiti životinja, dobivanje visokovrijednih proizvoda i visoka potražnja istih na tržištu.
U Dalmatinskoj zagori, gdje prevladavaju prostrani krški pašnjaci te površine obrasle makijom i šikarama, koze su uz ovce životinje koje bi mogle maksimalno iskoristiti takve površine zbog svojih skromnih zahtjeva i lake prilagodljivosti takvim terenima.
Izbor pasmine
Za ekološku poljoprivredu nisu pogodne sve pasmine koza. Zbog specifične strukture Dalmatinske zagore, najpogodnije je uzgajati domaće izvorne pasmine, a to su hrvatska šarena, hrvatska bijela te istarska koza. Prednost autohtonih pasmina je u tome što su stoljetnim uzgojem postale prilagodljive klimatskim uvjetima i teško pristupačnim krškim terenima, stekle su prirodnu rezistentnost na bolesti, što je za ekološku poljoprivredu jako značajno zbog ograničenog korištenja kemijskih sintetiziranih lijekova i antibiotika.
Slika 1. Hrvatska šarena koza
Slika 2. Hrvatska bijela koza
Uvjeti smještaja
Životinje se u ekološkoj poljoprivredi drže na način kako je propisano Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja (NN:1/2013). Objekti u kojima se nalaze životinje moraju zadovoljavati određene uvjete kao što su izolacija, grijanje i ventilacija objekta koji moraju osigurati da protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plina budu unutar granica koje nisu škodljive za životinje. Potrebno je osigurati prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti. Broj grla po jedinici površine u objektima mora osigurati udobnost, dobrobit životinja te ostale potrebe svojstvene vrsti, pasmini i dobi životinja. Trebaju imati dovoljno prostora za prirodno stajanje, ležanje, okretanje, njegovanje, rastezanje, odnosno za sve prirodne položaje tijela i sve prirodne kretnje. Koze se nikako ne bi smjelo držati na vezu. Ako pak borave na otvorenom, treba im osigurati zaštitu od vremenskih nepogoda u obliku nadstrešnica.
Najmanje dopuštene površine u zatvorenom i otvorenom prostoru:
Prostor i objekte u kojima se nalaze životinje potrebno je održavati i voditi računa o njima jer oni uvelike utječu na zdravlje i proizvodnost životinja, odnosno koza. Objekti moraju imati glatke a ne skliske površine, prostirka na kojoj životinje leže i odmaraju može biti od slame, piljevine ili nekog drugog prirodnog materijala.
Ukupna gustoća grla ne smije prelaziti granicu od 170 kg N godišnje/ha poljoprivredne površine.
Hranidba koza u ekološkoj poljoprivredi
Kako je propisano, jarad se mora hraniti majčinim mlijekom u trajanju od 45 dana. Poznato je da su koze preživači koje jedu najviše biljnih vrsta od svih ostalih domaćih životinja. U njihovom obroku mogu se naći različite vrste biljaka, korova, drveća i grmlja. Hranidbu koza treba temeljiti na ispaši, a najmanje 60 % suhe tvari treba potjecati od voluminozne hrane (silaža, trava, sijeno). Hrana koja se koristi u prehrani koza mora biti iz ekološkoj uzgoja, iz vlastitog ekološkog gospodarstva (najmanje 60 %), ili hranom kupljenom od drugog ekološkog poljoprivrednog gospodarstva, prvenstveno iz iste regije. Moguće je uključiti 10 % hrane za preživače iz konvencionalne proizvodnje, tijekom jedne godine. Kozama u svakom trenutku treba omogućiti slobodan pristup hrani i vodi, te se ne smiju dovesti u stanje pothranjenosti. Od stočnih krmiva za koze su najpogodnija stočna repa, stočni kelj, mrkva ili silaža. Silaža, pogotovo kukuruzna može biti dio kvalitetnog obroka, ako se daje u umjerenim količinama. U proljetno-ljetnom razdoblju treba pravovremeno započeti ispašu kako bi se smanjio gubitak hranjivih tvari iz biljaka. Za koze koje se koriste za proizvodnju mlijeka dozvoljava se smanjenje do 50 % suhe tvari maksimalno, tijekom prva tri mjeseca laktacije.
Sprječavanje bolesti i liječenje
U ekološkoj poljoprivredi najveći se značaj pridaje preventivnim mjerama sprječavanja oboljenja životinje. Upravo su izbor pasmine, uvjeti smještaja i kvalitetna hranidba mjere koje se poduzimaju da bi životinje bile zdrave i vitalne. Objekte u kojima životinje borave potrebno je dezinficirati i održavati čistima kako bi se spriječila eventualna zarazna bolest i razvoj organizama prijenosnika bolesti. Dozvoljena dezinfekcijska sredstva za čišćenje objekata i opreme te sredstva protiv glodavaca i drugih insekata propisana su Pravilnikom (NN 1/2013.). Fekalije, urin i nepojedena ili razlivena hrana moraju se uklanjati onoliko često koliko je to potrebno, kako bi se mirisi sveli na najmanju moguću mjeru i spriječilo privlačenje insekata ili glodavaca.
U slučaju da ipak dođe do zdravstvenog problema, životinju je potrebno staviti u izolaciju i odgovarajuće mjesto za boravak, te primijeniti liječenje homeopatijom i fitoterapijom, odnosno tvarima dobivenim iz biljaka i biljnih ekstrakata, životinja i minerala.
Primjena lijekova je moguća samo u slučaju ako nisu djelotvorne prirodne metode liječenja a uz suglasnost veterinarske službe. Trajanje karence nakon zadnjeg dana alopatskog lijeka mora biti dvostruko duže od zakonskog roka propisanog za karencu.
Svi poljoprivrednici koji razmišljaju o ovoj proizvodnji moraju znati da je prvi korak podnošenje zahtjeva za Upis subjekata u ekološkoj proizvodnji koji provodi Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Uz zahtjev se prilaže Zapisnik o obavljenoj stručnoj kontroli od strane ovlaštenog kontrolnog tijela
Zakonska regulativa i propisi o ekološkoj poljoprivredi.
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_03_19_571.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_01_1_31.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_129_3177.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_06_68_1489.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_02_25_522.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_04_39_931.html
– https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_153_3175.html
Tomislav Malovan, mag.ing.agr, stručno osposobljavanje
mentor- mr.sc. Ivana Župić, viša stručna savjetnica (zaštita bilja)
Ankica Rogošić, dipl.ing.agr, viša stručna savjetnica (stočarstvo)
Podružnica Splitsko-dalmatinske županije