Radionica proizvodnje sira u općini Zrinski Topolovac

Da li će postati prerađivači mlijeka, tj. sirari ili će sa stečenim znanjima proizvoditi sir za vlastitu potrošnju, ovisit će o razvoju situacije u poljoprivrednom sektoru uopće. No, sve je više upita za održavanje radionica. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji  radionice proizvodnje sireva se održavaju još od 2006. godine, još na prvim „Danima sira u gradu sira“.

Sirarstvo je u ovim kontinentalnom dijelu vezano za preradu viška proizvoda, za razliku od dijelova Hrvatske gdje poljoprivrednici imaju osigurano tržište, a to je Zagreb, Lika i obala. Iako je kod nas u okolici Bjelovara sirarstvo dugogodišnja tradicija, što pokazuju dvije najpoznatije sirane u cijeloj regiji, Sirela i Zdenka, sirarstvo kod nas stagnira. Sve je manje sirara na bjelovarskoj tržnici, jer je sve manje kupaca. U zadnje vrijeme sirarice iz naše županije prodaju svoje proizvode na tržnicama grada Zagreba i tako uspijevaju prodati svoje proizvode. To je kruh sa sedam kora, ali je jedini način da išta prodaju i donesu novac kući.

Naši proizvođači mlijeka su upoznati sa otežanim plasmanom i malom cijenom gotovog proizvoda, ali se boje da više neće moći predavati mlijeko mljekarama i na ovakvim radionicama vide mogućnost preživljavanja. U Zrinskom Topolovcu zatvorio se jedini laktofriz samo tri dana nakon održavanja ove radionice. Ovakvu situaciju smo imali prije petnaestak godina sa kozarima u okolici grada Grubišnog Polja. Zdenka je prestala proizvoditi kozje sireve jer je izgubila tržište, a uzgajivači su ostali prepušteni sami sebi. Nakon prvog šoka, kozari su uz pomoć Savjetodavne službe počeli prerađivati mlijeko u sir ili predavati mlijeko mini mljekarama, malim otkupljivačima. No ipak je većina s vremenom odustala od koza i kozarstva. Tada smo počeli zajedno s lokalnom i regionalnom upravom sa edukacijama i sa organiziranjem sajmova i izložbi sira. Također smo pokušavali naći tržište na moru za naše proizvode bilogorskog sela, pa smo organizirano slali naše proizvođače na mnoge manifestacije na moru ili smo organizirali manifestacije kao što je Mare Croaticum-spojiti zeleno i plavo. No to je sve bilo na lokalnoj razini i uz angažman lokalnih uprava. I naravno, uz svaku manifestaciju, edukaciju ili projekt bila je uključena Savjetodavna služba. No vremena su se promijenila, globalno tržište je smrvilo naše male proizvođače, podrška lokalne i regionalne uprave slabi, a mi na terenu pokušavamo pomoći kako znamo i umijemo. Da li je to dosta?

Nadamo se nekim boljim vremenima, kada ćemo opet zajedno biti uspješni, nastaviti gdje smo stali. Jer jedino na takav način simbioze sela, uprava i struke se može zadržati i domaća proizvodnja i poljoprivrednici na selu koji žive od svog rada.

Darija Marković, dipl. ing. agr.