Radionica proizvodnje sira u općini Rovišće

U ovim neizvjesnim vremenima za proizvođače mlijeka mnogi mljekari su zainteresirani za edukacije proizvodnje sireva. Da li će to postati njihov životni poziv ili će sa stečenim znanjima proizvoditi sirarske delicije, za sebe i svoju obitelj to će pokazati vrijeme. No, sve je više upita za održavanje radionica. Radna grupa za sirarstvo Savjetodavne službe radi radionice proizvodnje sireva na obiteljskim gospodarstvima već više od desetljeća.

Sirarstvo je u ovim sjevernim krajevima vezano za preradu viška proizvoda i poboljšavanje dohotka gospodarstva, za razliku od turističkih dijelova Lijepe Naše. U dijelovima Hrvatske južno od Zagreba sirarstvo je vezano uz turizam i promet, pa je plasman proizvoda siguran. Iako je Bjelovarsko-bilogorska županija mliječni bazen Hrvatske već više od stoljeća, u našoj županiji su dvije najpoznatije velike sirane u Hrvatskoj, Sirela i Zdenka, umijeće proizvodnje sira se prenosi sa generacije na generaciju, sirarstvo kod nas stagnira. Naših kumica je na bjelovarskoj tržnici sve manje, u zadnje vrijeme sirarice iz naše županije prodaju svoje proizvode na tržnicama grada Zagreba i tako uspijevaju prodati svoje proizvode. Iako je to kruh sa sedam kora, to je jedini način da prodaju svoje proizvode i zarade novac za svoju obitelj.

Iako su naši proizvođači mlijeka upoznati sa otežanim plasmanom, boje se da više neće moći predavati mlijeko mljekarama i na ovakvim radionicama vide mogućnost preživljavanja. Ovakvu situaciju smo imali prije desetak godina sa kozjim mlijekom u našoj županiji. Zdenka je prestala otkupljivati kozje mlijeko, a Bilogora je bila puna koza. Koza kao i krava mora se svaki dan pomusti, i kuda sa tim mlijekom. Nakon te neugodne situacije, kozari su počeli prerađivati mlijeko u sir ili predavati mlijeko mini mljekarama, malim otkupljivačima u Daruvaru i Prespi kod Bjelovara. No ipak je većina s vremenom odustala od koza i kozarstva. Savjetodavna služba je tada počela sa edukacijama i sa organiziranjem sajmova i izložbi sira u suradnji sa gradovima i općinama. Također smo pokušavali naći kanale prodaje autohtonih proizvoda, pa su se organizirale manifestacije kao Mare Croaticum – spojiti zeleno i plavo. No, to je sve bilo na lokalnoj razini i uz angažman lokalnih uprava.

Kako će se razvijati priča sa našim mliječnim govedarstvom ne znamo, no savjetodavci kao i uvijek stoje na usluzi poljoprivredi i poljoprivrednicima.

Darija Marković, dipl. ing. agr.

Pripremi za ispis