Dramatično propadanje šimšira se nastavlja: Dva štetnika šimšira - Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

Premda su na šimširu poznate i opisane pojedine biljne bolesti jer napadaju lišće iz skupina hrđa (Puccinia), pjegavosti (Phyllosticta) i gljivičnog raka (Pseudonectria) koji može uzrokovati sušenje pojedinih grana i/ili cijelih biljaka, držatelji ove ukrasne vrste su do prije nekoliko godina uglavnom pronalazili mušicu šiškaricu šimšira (Monarthropalpus buxi). Na talijanskoj formi šimšira je opisana i šimširova buha (Psylla buxi). No, 2012. godine je prvi puta je od znanstvenika Hrvatskog šumarskog instituta (dr.sc. Dinka Matošević) pronađen u našoj zemlji novi nametnik: šimširov moljac (Cydalima perspectalis) – najprije u Istri, a naknadno na području općine Vinica u Varaždinskoj županiji (arboretum Opeka). Vrlo brzo se širi na nova područja, a nakon zatopljenja od druge dekade mjeseca travnja o.g. ponovno zaprimamo dojave o razvoju prezimljujuće populacije ovog nametnika.

Šimširov moljac i mušica šiškarica šimšira

Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) je strana invazivna vrsta podrijetlom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je u Europi prvi puta registrirana 2006. godine (Njemačka), a vrlo je štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira! To je vrsta leptira iz porodice Crambidae, vjerojatno unesena sadnicama šimšira iz Kine, a vrlo brzo se proširio diljem zemalja članica Europske Unije: Njemačka, Austrija, Nizozemska, Francuska, Italija, Velika Britanija, Belgija, Mađarska, Slovenija. Uz trgovinu "kontaminiranim" ukrasnim biljem, tako brzo širenje ovog štetnika objašnjavamo aktivnim letom leptira! Leptiri imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 cm. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točkama na leđnoj strani.

Gusjenice šimširovog moljca

Narastu do 4 cm. Kukulje se skrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Gusjenice su vrlo proždrljive, samo jedna za svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na jednom grmu ih može biti i nekoliko stotina! Stoga je golobrst (gubitak lišća) uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi znak temeljem kojeg "sumnjamo" da je prisutan moljac, a ne neki drugi nametnik!

Golobrst i defolijacija uzrokovana gusjenicama šimširovog moljca

Biologija ili način života šimširovog moljca u Europi još nije u detalje istražena, a smatra se da na području Austrije razvija dvije do tri generacije godišnje. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano u proljeće (ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama traje sve do listopada. Osim što ovaj moljac napada šimšir (Buxus sempervirens) može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki (Euonymus japonica) i nekim vrstama iz roda božikovina (Ilex). Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lišća, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru – što u potpunosti narušava zeleni estetski izgled biljke! U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik već uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Početni napad se obično teže prepoznaje, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Da bi se na vrijeme uočio početni napad savjetuje se biljke šimšira kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem zdravstvenog stanja unutrašnjeg dijela.

Gusjenica šimširovog moljca u „paučini“

Mogućnosti suzbijanja šimširovog moljca! Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime (preporučuje se njihovo odrezivanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj novog pokoljenja rano u proljeće)! Napadnute biljne organe se ne preporučuje odlagati u kompost! Kada se u proljeće i/ili ljeto zamijete mlade gusjenice manji se gromovi mogu dobro protresti, nakon čega gusjenice padaju na zemlju pa se mogu mehanički uništiti. Kao učinkovita "ne-kemijska" metoda pokazalo se "pranje" grmova visokotlačnim čistačima ("miniwash", "Kärcher"). Budući se radi o novoj invazivnoj vrsti u našim krajevima za sada još nema dovoljno "učinkovitih" prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje populacije šimširova moljca. Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za "novog" nametnika još nemamo službeno registrirane insekticide, u Tablici 1. navodimo one djelatne tvari koje su u našoj zemlji registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama) protiv nekih drugih neželjenih organizama. Pritom su najprihvatljivije one djelatne tvari koje su za pčele manje škodljive (npr. tiakloprid, alfacipermetrin, deltametrin) i/ili imaju manji negativni utjecaj na okoliš i korisne organizme (npr. metoksifenzoid). Učinkovitost insekticida je najbolja kada se suzbijaju mlade gusjenice, odnosno kada se ova mjera poduzme na vrijeme, prije značajnijih šteta na šimširu!

Tablica 1. Pregled djelatnih tvari zoocida (insekticidi, akaricidi) za folijarno tretiranje biljaka dozvoljenih u našoj zemlji za različite namjene u proizvodnji ukrasnog bilja, drveća i grmova:

Kultura	Djelatna tvar
Ukrasno bilje (bez preciznog navođenja biljne vrste)	alfacipermetrin, B.t.k., deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid*
Stabla i trajnice	abamektin, metoksifenzoid*

*Preporučujemo protiv mladih gusjenica šimširovog moljca primjenu tiakloprida (Calypso 480 SC 0,02-0,03 %) + alfacipermetrin (Fastac EC 0,015 %) ili (deltametrin Decis 2.5 EC 0,03 %) ili metoksifenzoida (Runner SC 0,04-0,05 %).

Ranijih je godina na ovom ukrasnom bilju dominantan nametnik bila mušica šiškarica šimšira (Monarthropalpus buxi). Ova štetna vrsta je redoviti nametnik lišća šimšira u našoj zemlji. Odrasle mušice su mali kukci, narančasto-žute boje, veliki svega 2-3 mm. Imaju nježno tijelo i duge noge, a njihove ličinke nemaju noge niti potpuno razvijenu glavu. Ličinke su velike svega 2 mm, žive u unutrašnjosti ispod epiderme lišća šimšira a hrane se sisanjem sokova.

Mušica šiškarica šimšira i ličinka (crtež prema Hall-u)
Izvor: Internet

Uzrokuju bjeličaste ili žućkaste nabrekline na napadnutom lišću. Jača zaraza ovim nametnikom uzrokuje posredne štete, nagrđena je zelena boja lišća, a zaražene biljke su naknadno podložnije zimskom smrzavanju.

Žućkaste nabrekline na listovima šimšira (Izvor: Internet)

Mušica šiškarica šimšira ima samo jednu generaciju godišnje, a vrlo se uspješno kemijski suzbija u proljeće (travanja i/ili početak svibnja), sa najčešće dvije aplikacije učinkovitim insekticidom uz razmak tretiranja 10-16 dana. Stoga su proljetni mjeseci (travanj, početak svibnja) optimalni za suzbijanje mušice šiškarice šimšira! Ali, insekticidi koji su vrlo vjerojatno učinkoviti na šimširovog moljca nisu dovoljno djelotvorni na mušicu šiškaricu šimšira. U literaturi se navodi da su na mušicu šiškaricu dovoljno djelotvorni insekticidi dubinskog djelovanja, npr. imidakloprid (Confidor i dr.), dimetoat (Rogor EC i dr.) i slično, ali su navedene djelatne tvari vrlo otrovne i opasne za pčele (primijeniti ih isključivo u večernjim satima, kada pčele ne lete, a mogući cvatući podrast ispod biljaka šimšira prije tretiranja pokositi)!

mr. sc. Milorad Šubić
rukovoditelj Podružnice