Osvrt, Vijest

Foto: Radna atmosfera na konferenciji (Z. Tomljanović).

To je vrlo bitno jer EU bilježi povećanje broja pčelara i pčelinjih zajednica unatrag nekoliko godina. Trenutno u EU imamo oko 16 milijuna pčelinjih zajednica te oko 630.000 registriranih pčelara. Godišnja proizvodnja meda u EU je oko 234.000 tona. Međutim, uvoz meda u EU je identičan godišnjoj proizvodnji i iznosi oko 210.000 tona. Pojednostavljeno, u EU jedemo više meda nego što ga proizvodimo. Stoga mjesta za povećanjem broja pčelinjih zajednica sa stanovišta tržišta i pašnih resursa ima sasvim dovoljno. Ne smijemo zaboraviti niti ulogu pčele u oprašivanju. Primjerice, bez oprašivanja pčelama smanjio bi se urod badema za oko 90 %, jabuka oko 80 %, trešnji za 60 %, a citrusa oko 30 %. Urod kave i kakaa smanjio bi se za 50 %, a vanilije za gotovo 100 % bez oprašivanja. U Velikoj Britaniji se značenje i vrijednost oprašivanja u plastenicima za rajčicu i slatku papriku procjenjuje na oko 45 milijuna eura, a za sve ostale ratarske kulture oko 250 milijuna eura na godinu. Ekonomska vrijednost jedne pčelinje zajednice iznosi oko 1200 € (pčelinji proizvodi i oprašivanje). No, od ukupnog iznosa pčelaru ostaje samo 10 % , dok preostalih 90 % koriste poljoprivrednici i društvena zajednica putem oprašivanja. Dr. sc. Krella je 1998. godine utvrdio da ukupni učinak oprašivanja na svjetskoj razini vrijedi više od 100 milijardi eura. O tome je posebno govorio na konferenciji dr. sc. Koos Biesmeijer koji nas je izvijestio o nedavno odobrenom SUPER – B COST projektu za održivo oprašivanje. U svezi veterinarskih aktivnosti treba reći da je EK utemeljila referentni laboratorij za zdravlje pčela, sufinancirala provedbu monitoringa i dijagnostike pčelinjih gubitaka te organizirala radionice za doktore veterinarske medicine u svezi kontrole i suzbijanja bolesti pčela. Također, na konferenciji je naglašeno da postoji problem u nedovoljnoj količini registriranih veterinarsko medicinskih proizvoda (VMP) u suzbijanju bolesti pčela. Primjerice, u svinjogojstvu prosječno postoji oko 426 VMP-a, u kinologiji oko 592, a u pčelarstvu svega tri. Navedeni podatak zabrinjava sa stanovišta moguće rezistencije uzročnika na dugotrajno upotrebljavane kemoterapeutike te posljedično moguća velika uginuća pčelinjih zajednica. To svakako „osigurava“ prostor da se na tržištu pojavljuju neregistrirani proizvodi čija je kvaliteta i učinkovitost nerijetko upitna s potencijalno ogromnim posljedicama na zdravlje pčela te higijensku ispravnost, kvalitetu i sigurnost pčelinjih proizvoda. Stoga je veoma važno provoditi smjernice Dobre veterinarske prakse u pčelinjaku, dokumentu s protokolima odnosno procedurama i preporukama čiji su hrvatski i bosansko-hercegovački autori (Tomljanović, Tlak Gajger i Santrač) bili zamoljeni od belgijskih kolega doktora veterinarske medicine da im prenesu svoja iskustva iz RH i BiH. Razumljivo da je tijekom konferencije dominirala problematika uginuća pčelinjih zajednica. Stoga je dr. sc. Marie-Pierre Chauzat, ispred referentnog laboratorija za zdravlje pčela, Sophia Antipolis, Francuska, izvijestila o pan Europskom projektu monitoringa epidemiološkog stanja u europskim pčelinjacima i posljedično pčelinjih gubitaka (EPILOBEE 2012-2013).

Foto: dr. sc. M. P. Chauzat govori o EPILOBEE projektu ( Z. Tomljanović).

U projekt, sufinanciran od EK s 3.300.000 eura, bilo je uključeno 32.000 pčelinjih zajednica u 17 država EU. U periodu od jeseni 2012. do ljeta 2013. oko 1350 pčelarskih inspektora provelo je sveukupno 96.000 pregleda pčelinjih zajednica. Utvrđeno je da unutar EU postoje velike regionalne razlike u svezi uginuća pčelinjih zajednica. Tako se zimska uginuća kreću od 3,5 % do 33,6 % ovisno o zemljopisnom-klimatskom položaju pčelinjaka. Pri tome treba naglasiti da je uočljiva razlika u gubicima između pčelinjaka na jugu i sjeveru EU. Primjerice, Grčka, Mađarska, Italija, Slovačka, Litva i Španjolska imaju zimske gubitke ispod 10%. Treba podsjetiti da navedene države imaju sveukupno oko 6.485,000 pčelinjih zajednica odnosno 47,3 % pčelinjih zajednica u EU. Zemlje srednje Europe (Njemačka, Francuska, Latvija, Poljska i Portugal) bilježe zimska uginuća u rasponu od 10 do 15 %. Te države posjeduju 27,7 % svih pčelinjih zajednica u EU. Nažalost, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Švedska i Velika Britanija koje drže 5 % svih pčelinjih zajednica u EU bilježe uginuća pčela iznad 20 %. Ovdje moramo naglasiti da Republika Hrvatska (RH) nije sudjelovala u EPILOBEE projektu budući u početku provođenja istog još nije bila članica EU. No, zimska uginuća pčelinjih zajednica kreću se oko 10 %. Također, valja naglasiti da su tijekom monitoringa epidemiološkog stanja praćena i sezonska uginuća. Utvrđeno je da su ona znatno manja od zimskih uginuća te da se kreću od 0,3 do 13,6 %. Nažalost, EPILOBEE projekt nije uključio u svoja istraživanja slobodno živuće prirodne oprašivače bumbare i solitarne pčele za koje se također smatra da su ozbiljno ugrožene. Primjerice, procjenjuje se da u Europi obitava oko 68 vrsta bumbara te nas mora zabrinuti spoznaja da se 16 vrsta bumbara nalazi na crvenoj listi ugroženih vrsta. Stoga je EK pokrenula LIFE+ program za očuvanje divljih i domaćih oprašivača te se nadamo da će crvena lista ugroženih oprašivača biti objavljena krajem ove godine. Također, u trenutnom EPILOBEE projektu, zbog znanstveno-stručnih nemogućnosti, nije uvršten program nadzora nad učincima zabranjenih pesticida (Imidacloprid, Clotianidin, Thiametoxam i Fipronil) na pčelinje zajednice. Međutim EK zajedno s EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane) poziva na izradu novih smjernica za procjenu rizika od trovanja pčelinjih zajednica. U konačnici, unatoč određenim alarmantnim podacima, raduje činjenica da je EPILOBEE projekt dokazao da je stanje s brojem pčelinjih zajednica u EU znatno bolje nego što smo očekivali. Međutim, žalosti spoznaja o dugotrajnim gubicima pčelinjih zajednica u SAD-u. Naime, na konferenciji su bili prisutni kolege iz SAD-a koji su iznijeli svoje probleme u svezi velikih gubitaka pčelinjih zajednica unatrag sedam godina na području SAD-a. Njihovi prosječni godišnji gubici kreću se iznad 30 % unatrag sedam godina.

U svezi programa poticaja u pčelarstvu naglašeno je da je EU povećala fond za poticaje u sektoru za pčelarstvo u svih 28 članica. Taj iznos sada iznosi sveukupno 33.100,000 eura godišnje za sve zemlje članice u trogodišnjem periodu od 2014 do 2016. Sve zemlje članice dostavile su na procjenu svoje Nacionalne pčelarske programe za spomenuto razdoblje u EK. Primjerice, pčelarska omotnica sveukupno u RH na godišnjoj razini iznosi oko 18.000,000 kuna kroz nekoliko mjera (zdravstvena zaštita, obnova pčelinjeg fonda, tehnička pomoć pčelarima, kontrola kvalitete meda, nabavka selećih jedinica te primijenjena istraživanja u pčelarstvu). Pčelari će također moći koristiti neposredno (radionice, medne ceste, seoski turizam) ili posredno (agro-okolišno-klimatske mjere) mjere iz programa ruralnog razvoja 2014 do 2020. Razumljivo da se tražena sredstva ne smiju preklapati s mjerama iz Nacionalnog pčelarskog programa.

Na kraju konferencije nazočnima se obratila, Paula Testori Coggi, generalni direktor Glavne uprave za zdravlje i potrošače (DG SANCO) te je naglasila važnost pčela u održavanju biocenoza te potrebu za interdisciplinarnim i holističkim pristupom u rješavanju pčelarskih problema.

Foto: Predstavnici RH na konferenciji (lijevo doc. dr. sc. I. Tlak Gajger, desno Z. Tomljanović, dr. med. vet.) ispred EU parlamenta. 

U konačnici treba kazati da su na, zamolbu Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede RH, kao predstavnici RH na spomenutoj konferenciji bili doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger iz Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta i Zlatko Tomljanović, dr. vet. med. Troškovi avionskog prijevoza su podmireni iz sredstava EK. Osobno (Z. Tomljanović), zahvaljujem nadređenima iz Odsjeka za male životinje i Odjela za stočarstvo te posebice Uredu ravnatelja Savjetodavne službe na razumijevanju i odobrenju za odlazak na konferenciju u Bruxelles. Razumljivo da ćemo iskustva te ideje s konferencije primijeniti u svakodnevnom radu s kolegama doktorima veterinarske medicine i pčelarima.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo

doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger, dr. med. vet.
Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet