Važnost pčelarskih radionica

Razlog tako povećanog broja novih pčelara pronalazi se u njihovim željama o dopunskoj zaradi ili profesionalnom bavljenju te brizi za okoliš u smislu važnosti oprašivanja za održivost biocenoza. Raduje spoznaja da je informiranost pčelara u RH na visokoj je razini te da u pčelarstvo ulaze mladi ljudi. Dobro su povezani, pretražuju internetske stranice i često „bistre“ pčelarske teme na forumima; redovito prate pčelarsku literaturu te su pretplaćeni na razne domaće ili inozemne pčelarske časopise. Također, većina ih posjećuje pčelarska događanja (sajmove, izložbe, znanstveno-stručne skupove) u RH, regiji, EU i svijetu.
Tijekom jeseni i zime u svojim udrugama organiziraju predavanja, tribine, radionice, okrugle stolove ili panele o aktualnim temama iz pčelarstva. Predavači na takvim događanjima su poznatiji pčelarski stručnjaci i znanstvenici iz RH, regije i EU. Međutim, valja naglasiti da me unatrag nekoliko mjeseci mnoge kolege iz područnih odjela Savjetodavne službe (posebice sjev. zap. Hrvatska) zovu i obavještavaju o spoznaji da određeni dio poljoprivrednika napušta držanje krava na farmama te kupuje košnice i ulaze u pčelarstvo.
Iz dosada navedenog proizlazi osnovno pitanje, a to je da li smo spremni za tako nagli porast broja pčelara u RH u kratkom vremenu.
Posebice pri tome mislim na obrazovanost pčelara početnika, „vječiti“ problemi sa smještajem i držanjem košnica na ispaši kao i odnosi između pčelara i pašnih povjerenika te ponajviše na problematiku suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. Unatoč mnogim prilikama za pčelarsko obrazovanje koje nude lokalne pčelarske udruge, HPS, Savjetodavna služba ili različite pčelarske škole u okviru suradnje s Pučkim otvorenim učilištima ponekad se u psihološkom svijetu novih pčelara događaju čudnovate preobrazbe. Svi ozbiljni predavači se slažu da početnici trebaju krenuti s nekoliko pčelinjih zajednica (najviše do pet). Veoma brzo takvi pčelari mogu putem pčelarskih edukacija, čitanjem pčelarske literature i posjetom različitim pčelarskim radionicama te učlanjenjem u pčelarske udruge kroz nekoliko godina steći potrebno iskustvo i vještine za veći broj košnica. Takav pčelarski put je možda duži, ali znatno sigurniji i donosi više veselja u mednom smislu. Međutim, u posljednje vrijeme susrećemo se s pojavama koje zabrinjavaju. Naime, dio novih pčelara ulazi u pčelarstvo bez osnovnih znanja, nerazborito kupuju pčelarsku opremu i pribor te počinju s nevjerojatnih 150 ili 200 pčelinjih zajednica. Odmah maštaju o 15 tona meda, izvozu i skoku na 500 zajednica slijedeće godine. Razumljivo da takvi pčelari predstavljaju opasnost ne samo za sebe već za sve pčelare koji se nađu u njihovoj blizini. Takvi pčelari nisu upoznati sa smjernicama Dobre pčelarske prakse. Ne znaju što je grabež; nikada nisu čuli za američku gnjiloću, a problem varooze i hranidbe pčela im je nejasan. Stoga je održavanje pčelarskih radionica na Hvaru, Zadru, Starigrad Paklenici, Lovranu te Varaždinu i Vinkovcima tijekom ožujka i travnja veoma bitno sa stanovišta usvajanja novih saznanja iz tehnologije pčelarenja, kontrole i suzbijanja bolesti pčela te sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda. Naime, novi pčelari širom RH su željni osim teoretskih predavanja u zatvorenim prostorima vidjeti neke praktične prikaze ili demonstracije određenih apitehnoloških zahvata. Posebice se to odnosi na pravilan pristup pčelinjaku, pripremu dimilice, otvaranje košnice ili procjeni jačine pčelinje zajednice s obzirom na geografski položaj pčelinjaka, produktivnost te period sezone.
Ožujak, travanj i svibanj su najbolji mjeseci za praktične prikaze jer se u tom periodu odvija intenzivan razvoj pčelinjih zajednica. Kako shvatiti aktivnost pčela na letu odnosno kako procijeniti zvuk ili agresivnost pčelinje zajednice te što učiniti u slučaju uginuća pčelinjih zajednica važna su pitanja za svakog budućeg pčelara. Krajnji rezultat je da pčelari budu iznimno zadovoljni dobivenom know-how tehnologijom te da pčelarstvo unutar Odjela za stočarstvo te cijela Savjetodavna služba budu prepoznati kao institucija koja skrbi za pčelare, spremna uhvatiti se u koštac s mnogobrojnim izazovima suvremenog i održivog pčelarenja. Pridružene fotografije su dobivene dobrotom gospode Kosa, Fistonića i Šimićeva.

Radionica na Hvaru. Pravilan pristup pčelinjaku i otvaranje košnice

Procjena jačine pčelinje zajednice sa zadarskim pčelarima

Radionica u Lovranu. Proljetni radovi na pčelinjaku

Pčelarska radionica sa zadarskim pčelarima

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik