Biciklom po Baranji

Naše goste smo dočekali na (bivšem) graničnom prijelazu kod Duboševice, gdje su stigli s biciklima, nakon četri dana boravka u Mađarskoj. Prvo odredište bilo je Topolje, mjesto koje se nalazi pored starog dunavskog rukavca (korita).

Posjetili smo baroknu crkvu sv. Petra i Pavla, koja je spomenik kulture I. kategorije. Posebnost crkve je da nema toranj. Crkvu je dao sagradit princ Eugen Savojski 1722. godine kao znak zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima. Crkvu je tek 1744. godine posvetio pečuški biskup grof. Sigismund Bereny, jer se tijekom same gradnje toranj triput urušio.

Nakon kratkog odmora, nastavili smo put prema Gajiću i Dražu, obilaskom vinske ceste. Duže smo se zadržali u obilasku Batine, jedinog baranjskog mjesta smješteno uz Dunav, poznato je kao ribarsko selo i selo s riječnom lukom. Obišli smo i memorijalni kompleks „Batinska bitka“ otvorenog 1976. godine, u znak sjećanja na sudionike „Batinske bitke“ iz studenog 1944. godine. Spomenik „Pobjeda“, djelo je Antuna Augustinčića, u narodu se zove „Julka“ po imenu prve partizanke koja je prešla Dunav.

Putovanje biciklima je nastavljeno obilaskom vinskih cesta u Suzi i Zmajevcu, razgledanjem novih obnovljenih podruma i starih „gatora“ (u zemlju ukopani podrum), starog podruma vinarije Belje d.d. u Kneževim Vinogradima i nove vinarije na Banovom brdu. Novo izgrađeni vidikovac na Banovom brdu okružen vinogradima, odlično je mjesto za odmor od vožnje biciklima i uživanje u pogledu na vinograde i Baranju, što su naši gosti i iskoristili. Kako se dan bližio kraju trebalo se uputiti u mjesto Karanac na večeru i noćenje. Doček u Etno selu Karanac bio je sa svježe spravljenim čvarcima i domaćom rakijom, a nastavljeno sa gastronomskom ponudom sa otvorene vatre i iz krušne peći. Grupa se amaterski bavi pjevanjem, te je bio upriličen i susret sa sviračima i domaćom narodnom glazbom.

Drugi dan počeo je šetnjom kroz Etno selo, vlasnika Vladimira Škrob, nadimka Bajo, gdje su gosti mogli vidjeti „Ulicu zaboravljenog vremena“ koju je izgradio sam vlasnik kako bi očuvao spomen na obrte u Baranji, iskoristivši stare ambare, koje su ljudi htjeli izložiti i uništiti. Gostima je teško bilo poći dalje, jer su imali puno upita vezano za Baranju, ali ipak valjalo je sjesti ponovo na bicikle i krenuti put Suze u posjet Danielu Asztalošu, vlasniku keramičke radionice i prodajne galerije, koja je smještena u starom (parnom) mlinu izgrađenom 1918. godine, obnovljenom 2007.

Pokraj mlina nalazi se park i jezerce gdje se može odmarati i uživati u okolišu.

Putovanje biciklima nastavljeno je put pustare Mirkovac, gdje smo se zadržali sa mještanima u razgovoru o samom mjestu koje je svojedobno imalo kino, rodilište, ambulantu, ljekarnu, školu i sve potrebno za život jednoga sela a danas svega toga nema. Prolazeći biciklističkom stazom, na putu prema Tikvešu, prošli smo još kroz pustaru Sokolavac. Posjeta Nacionalnom parku Kopački rit započela je obilaskom Tikveša i završila vožnjom brodom po Kopačkom ritu.

Dvorac Tikveš (Tikveški dvorac, Titov dvorac), sagrađen je tridesetih godina 20. stoljeća za potrebe dinastije Karađorđevića. Poslije Drugog svjetskog rata u dvorac je dolazio tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, ugošćujući u njemu svjetske državnike i vodio ih u lov. U vrijeme Domovinskog rata dvorac je opljačkan i devastiran. Danas je obnovljen i pripremljen za turističku namjenu i služi novoj namjeni kao Europski centar za okoliš.
Završetak biciklističke rute po Baranji bio je obilaskom Kopačkog rita brodom.

Park prirode Kopački rit, između Dunava i Drave, kao zadnja točka bila je i najzanimljivija našim gostima. Sve ih je oduševio svojom ljepotom nedirnute prirode, čistim ritskim zrakom, okolišom i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta.

Virtualna šetnja Kopačkim ritom moguća je preko sljedeće adrese: http://www.tzbaranje.hr/hr/virtualna-setnja/kopacki-rit/
Grupa COLO-ART zadovoljna viđenim i prepuna pozitivnih dojmova krenula je put Slovenije.

mapa obilaska 1. i 2. Dan

„Vozilom možeš u Baranju kad zaželiš. Srcem – samo jednom u životu. Prava je Baranja između Dunava i Drave, gdje noga tone u ritu i oko se odmara na obzoru, gdje pluća dišu šumski zrak. Baranji Dunav je otac a Drava mati.“ (Mirko Hunjadi – Baranja)

Judita Gerber, poljoprivredna savjetnica
Ruža Skenderović, poljoprivredna savjetnica