Radionica u Gornjim Bogićevcima: Keramičke tehnike u izradi suvenira i ukrasnih predmeta

Na veliko zadovoljstvo polaznica radionice (Udruge žena iz Gornjih Bogićevaca, Brđana, i Okučana), te nekoliko predstavnica obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, trodnevna radionicaprotekla je  u znaku kreacije i dobrog raspoloženja. Magistra Vesna Osojnički s puno je truda i ljubavi prema tradiciji, u zgusnutom programu, uspjela prikazati osnove keramičkih tehnika i otvoriti prostor mašti za novu djelatnost u našim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Najvažnije spoznaje s radionice:

Keramika je najstariji način oblikovanja, koja traje u kontinuitetu od pećinskog čovjeka do današnjih dana. Put razvoja bio je svestran i prisutan u svim civilizacijama. Najstarija posuda je pronađena na područuju Turske u Izmiru 7 000 g.p.n.e. Lončarsko kolo otkrili su Sumerani a Babilonci su na keramičkim pločicama pisli svoje klinasto pismo kako bi označavali svoje proizvode. Grčki Keramos je bio jedino slikarstvo u povjesti Grčke, s likovima iz njihovih mitova bilo kao crnofiguralno ili crvenofriguralno oslikavanje. Egipat je imao svoju zastitnu figuricu nilskog konja u tirkiznoj glazuri, a na Kreti su radili tokarenu keramiku čija je stijenka bila debljine ljuske jajeta. Islam je ipak dao največi doprinos mnogim tehnološkim otkrićima kroz motive arabeski kao: kositrena glazura, šliker tehnika, sgrafito, nadglazurnog oslikavanja, listera i td. Njihov utjecaj je preko Španjolske Alhambre došao do renesansne Italije, majolike, pa se širio dalje tehnikama Delfta u Nizozemskoj i Fajans u sjevernim zemljama Europe. Industrijska revolucija dovodi do masovne proizvodnje keramičkih proizvoda, razvijanja manufaktura i stvaranja novog Bauhaus dizajna. Devetnaesto stoljeće donosi europsko otkriće porculana kao umjetne tvorevine, koju su Kinezi koristili još od šesnaestoga i skrivali tajnu proizvodnje. Dvadeseto stoljeće donosi umjetničke pravce, obrtničke radionice i eto nas sada i mi pokušavamo oživjeti i od zaborava sačuvati naše etno stilove na površini keramike, radi očuvanja tradicije i prepoznatljivosti baštine naših krajeva.

Izrada suvenira idealna je djelatnost za kućnu radinost, dodatni prihod, a za zimske dane kada se ne mora biti na njivama, znači bolje korištenje radnog vremena. Bitno je postići razinu likovnosti da  naš proizvod ne bi ispao kič, kakav imamo sa kineskog tržišta.

Naši proizvodi imat će oznaku proizvodnje u Hrvatskoj, malu priču o povijesti motiva, prikladan „pakung“ – kutijicu i oznaku ručne izrade.

MODELIRANJE

Glina je prirodni sastojak alumosilikat, kojeg nalazimo u prirodi. Glinena masa je tvornički proizvod u koji su dodana šamotna zrnaca različite granulacije i dodaci za povećanje tehnološke vrijednost. Glavni sastojak joj je kaolin- najčistija glina. Glina može biti zelena, bijela, smeđa, crna ali je možemo i obojiti sa oksidima ili pigmentima. Na taj način možemo dobiti različite boje glina koje mogu dati određenu estetsku vrijednost. Glavno svojstvo gline je plastičnost- podatnost oblikovanju. Možemo je stoga oblikovati na više načina a dva su nam najčešća: ručno modeliranje valjčićima i   modeliranje plohama.

Modelirani predmet možemo dekorativno urediti na puno načina. U našem slučaju to će biti izrezivanjem, graviranjem , engobiranjem, tehnikom šlikera, kao i poliranjem. Izrezivanje djelova glinene površine je vađenje dijelova prema unaprijed nacrtanom motivu. 

LONČARENJE

Na lončarskom kolu se radi sa glinom koju nazivamo lončarska glina. Može se koristiti u tu svrhu i keramička masa sa vrlo sitnim šamotnim zrncima, dok velika uzrokuju povrede kože ruku. 

Lončarska kola su u prošlosti bila na mehanički pogon, na način da se nogom gurao zamašnjak i tako proizvodila vrtnja koja je osovinu pričvršćenu na zamašnjak zarotiralo zajedno sa gornjom poločom na koju se stavljala glina. Potrebna brzina je 30 okretanja u sekundi. Na taj način bi se proizvela centrifugalna sila koja je nužna za modeliranje gline. Sve do prije 50 godina keramičko posuđe je bila svakodnevica. Potisnuli su ga moderniji i trajniji materijali, premda tradicija otkriva skrivene prednosti keramičkog posuđa. Svako jelo je posebnog okusa koje se sprema u keramičkim posudama. Tajna je samo da se sve sirovine stavljaju u hladno i potom se zajedno zagrijavaju.

Lončarsko kolo nam omogućava da brzo načinimo određenu količinu predmeta, koje dalje obrađujem keramičkim tehnikama: bojanjem sa engobama, pečenjem na 980 stupnjeva, glaziranjem ili patiniranjem. Pečenje keramike se vrši u specijalnim pećima, gdje se na 980 stupnjeva dobiva novo stanje i svojstvo gline. Ona postaje čvrsta, tvrda i promijeni boju. Takvu glinu zovemo biskvit.

Glaziranje je postupak kojim se nanosi glazura na biskvit, kistom, kompresorom, uranjanjem ili polijevanjem. Glazure mogu biti prozirne (transparentne) ili pokrivne. Mogu biti u boji  ili mogu imati specijalne efekte. Na taj način podižemo estetsku i uporabnu vrijednost našeg predmeta. Važno je napomenuti da se prilikom izrade predmeta u kojima će se naći hrana i piće, treba kod nabave materijala tražiti od dobavljača da sve komponente ne budu škodljive ljudskom zdravlju i da o tome izdaju certifikat.

LIJEVANJE

Kada trebamo načiniti isti predmet u nekom broju moramo ga izvesti lijevanjem. Da bi to učinili moramo predmet načiniti u punom obliku i od njega načiniti kalup od gipsa. U načinjeni kalup ulijevamo tzv. ljevaću masu , a nakon 10 minuta masu izlijevamo, a na stjenkama kalupa ostaje željeni predmet koji se nakon prosušivanja vadi iz kalupa. Postupak uljevanja ljevaće mase ponavljamo onoliko puta koliko nam predmeta treba. Ljevaća masa satoji seod sitnih granula gline uz dodatak (vrlo precizna uputa) vode i elektrolita.

KVEČANJE

Isti kalup od gipsa možete koristiti i za kvečanje. Kvečati znači utiskivati glinu. Utiskuje se prstima spaja šlikerom – ljepilom od glinenog praha i vadi. Svi predmeti koji su šuplji u sredini moraju imati rupicu za izlazak zraka da ne puknu u pečenju.

GLAZIRANJE I RAKU TEHNIKA

Glazure se kupuju gotove. Prema kemijskoj formuli su alumosilikati. Mogu biti prozirne – transparentne ili pokrivne. Mogu biti obojene, efektne, kristalne, mat. Isporučuju se u prahu te se razrjeđuju u vodi. Nanose se polijevanjem, špricanjem – kompresorom, uranjanjem, ili nanošenjem kistom. Glazure se peku na temperaturi koju preporučuje proizvođač, od 950- 1250 a to ovisi o vrsti gline.

RAKU tehnika je stara japanska tehnika koja je otkrivena u 16. Stoljeću. Predmeti ispečeni i izglazirani stavljaju se u peć na otvorenom, zagrijavaju do 920-950 stupnjeva i vade klještima van, te stavljaju u piljevinu radi redukcije i stvaranja metalnih efekata na glazuri. Glina za raku mora imati šamotirana zrnca, radi čvrstoće i podnošenja šokova koje se u toj tehnici događaju.

OPĆENITO

Predmete (modelirane i lijevane ili oblikovane lončarski kolom) moramo osušti. Sušenje je gubitak površinski vezane vode pri čemu se materijal sakuplja. Nakon toga predmet brusimo sa brusnim papirom da ga napnemo ako želimo glatku površinu.

Pečemo ga nakon toga na temperaturi od 980 stupnjeva gdje glina mjenja boju i čvrstoču. Tako pečenu glinu nazivamo biskvitom. Postupak pečenja: 1,0 sata zagrijavamo na 150 stupnjeva, 1, 5 sata do 450 stupnjeva , 1,5 stupnjeva do 600 stupnjeva, 1,5 do 980 stupnjeva. Nakon toga biskvit patiniramo ili glaziramo. Patina je nanošenja pigmenta ( obične tempere) i premazivanjem tekućeg voska. Glaziranje je postupak nanošenja sloja glazure i ponovnog pečenja na 960- 1250 stupnjeva. Raku tehnika je za dekoraciju i vanjske površine ali nije za prehranu.

 

Sve opisano praktično smo učinili sa velikim zadovoljstvom sudionica (28 prema popisu)  Uz zahvalu magistri Osojnički obećali smo napraviti izložbu svih radova. Službenik ureda Pss u Gornjim Bogićevcima će načiniti video film po fazama radionice, a gospođa Osojnički je napisala skriptu sa opisom keramičkih tehnika. Dakle, pojedinosti vezane uz radionicu bit će dostupne zainteresiranim članovima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava , udrugama , te savjetnicama/savjetnicima Poljoprivredne savjetodavne službe.

mr. sc. Mijo Gašparović, viši stručni savjetnik u
Odsjeku za ruralni razvoj i EU programe