Hipokalcemija kod mliječnih krava

Pojam hipokalcemija označava nedostatnu količinu kalcija u krvi. U mliječnih krava hipokalcemija je uzročnik mnogih oboljenja koja imaju veliku ekonomsku važnost zbog financijskih gubitaka u proizvodnji mlijeka. Gubici su vezani uz veterinarske troškove, smanjenje proizvodnje mlijeka i moguća uginuća krava. Hipokalcemija se pojavljuje u dva oblika: subkliničkom i kliničkom. Oboljenja povezana uz hipokalcemiju su: dislokacija sirišta, mliječna groznica, zaostajanje posteljice i mastitisi.

Sva navedena oboljenja javljaju se nakon teljenja u fazi rane laktacije. Hranidba krava u suhostaju, a naročito u periodu tranzicije (tri tjedna prije teljenje i četiri tjedna nakon teljenja) ima vrlo važnu ulogu u sprječavanju nastanka ovih bolesti koje se javljaju u ranoj laktaciji.

Dislokacija sirišta

Dislokacija sirišta je sve veći problem u suvremenoj mljekarskoj proizvodnji zbog povećanih veterinarskih troškova i gubitaka u proizvodnji mlijeka. U stadima s visoko proizvodnim grlima pojava dislokacije sirište je oko 4%. Najčešće u 85% slučajeva dolazi do lijeve dislokacije sirišta.

Pojava dislokacije očito je povezana s genetskom predispozicijom kod pojedinih životinja, jer većina krava ipak prolazi kroz razdoblje tranzicije bez većih zdravstvenih problema.

Da bi se mogao objasniti razlog nastanka dislokacije sirišta i kako je spriječiti potrebno je poznavati osnove fiziologije i anatomije probavnog sustava preživača.

Sirište

Sirište je pravi želudac i u odnosu na ostale dijelove složenog želudca kod preživača ima najmanji kapacitet oko 7%. Sirište ima vrlo važnu ulogu  jer se u njemu odvija probava pod utjecajem kiseline, sva hrana koja je djelomično probavljena u buragu dolazi u sirište i u njemu se hranjive tvari razgrađuju u pristupačan oblik za usvajanje u tankom crijevu.

Sirište je kod nebređih krava smješteno u donjem središnjem dijelu trbušne šupljine. Tijekom bređosti a pogotovo u zadnjim mjesecima maternica se zbog rasta teleta u njoj širi u trbušnu šupljinu i pri tome gura sirište ispod buraga u lijevu stranu trbušne šupljine. Zbog toga je volumen sirišta smanjen za 1/3 pri kraju bređosti. Nakon telenja maternica se povlači u zdjeličnu šupljinu i time omogućuje povratak sirišta u njegov prirodni položaj. Kod dislokacije izlazni dio sirišta (pilorus) ostaje ispod buraga na lijevoj strani trbušne šupljine.

bubreg_.jpg

Ilustracija: Anatomski atlas domaćih životinja, Mladinska knjiga 1988.
 
Uzroci dislokacije sirišta 

Glavni razlog zbog kojeg se sirište ne vraća u svoj prirodni položaj kod pojedinih krava je atonija (neaktivnost). U normalnim okolnostima u sirištu tijekom probave nastaju plinovi koji se kontrakcijama  vraćaju u burag. Takve kontrakcije izostaju kod krava koje obolijevaju od dislokacije.

Jedan od razloga za pojavu atonije sirišta je subklinička hipokalcemija – nedostatak kalcija u krvi. Normalna koncentracija kalcija u krvnoj plazmi je 9 do 10 miligrama/dl. Pokusima je utvrđeno da kada koncentracija kalcija u krvnoj plazmi padne na 5 mg/dl pokretljivost sirišta je umanjena za 70% a snaga kontrakcija je umanjena za 50%. Pri koncentraciji kalcija u plazmi 7,5 mg/dl pokretljivost je umanjena za 30% a snaga kontrakcija je umanjena za 25%. Američka istraživanja provedena na mliječnim kravama Holstein i Jersey pokazala su da je gotovo 50% krava koje su bile predmet istraživanja u periodu od 10 dana nakon teljenja bilo u subkliničkoj hipokalcemiji (koncentracija kalcija u plazmi bila je 7,5 mg/dl).  

Drugi uzrok dislokacije sirišta je premala količina voluminozne krme a previše žitarica (koncentrata) u obroku krava u suhostaju.

Voluminozna krmiva (vlakna) tvore na površini buragovog soka „tepih“ taj „tepih“ funkcionira kao sito i osigurava fermentaciju zrnja žitarica na „tepihu“. Tepih čini hrana koju je krava pojela tijekom dana. Fermentacijom žitarica i vlakana (ugljikohidrata) u buragu nastaju hlapive masne kiseline (HMK) većina HMK se apsorbira u krv preko papila koje se nalaze na unutarnjoj stijenci buraga a vrlo mala količina HMK dolazi do sirišta. Ukoliko je tepih pretanak zbog premalo vlakana u obroku, zrnje žitarica pada dno buraga gdje djelomično fermentira i peristaltikom probavnih organa biva potisnuto u sirište , uz zrnje u sirište dospijevaju i veće količine HMK koje mogu umanjiti pokretljivost i kontrakcije sirišta a time prouzročiti dislokaciju sirišta.

bubreg1_.jpg

Ilustracija prikazuje probavu u buragu 

Davanje kravama kalcijevog klorida na dan teljenja u znatnoj mjeri smanjuje pojavu dislokacije sirišta (NRC 2001.).

Povećanje količine žitarica u obroku zasušenih kravama tri tjedna prije teljenja i četiri tjedna nakon teljenja mora biti postupno kroz nekoliko dana i u nekoliko obroka. Dovoljna količina dugog sijeno ili slame su važni radi osiguranja dovoljne debljine tepiha na buragovom sadržaju.  

Mliječna groznica (klinička hipokalcemija) 

Javlja se kod otprilike 6% mliječnih krava. Kod oboljelih krava hormonalni mehanizam koji prirodno održava koncentraciju kalcija u krvnoj plazmi u normalnim granicama (9 do 10 mg/dl) ne funkcionira. Klinički simptomi mliječne groznice javljaju se kada koncentracija kalcija u krvnoj plazmi padne na 4 mg./dl.  

Rizični faktori za pojavu mliječne groznice su uglavnom dob (starost životinje) i pasmina. 

Starost životinje, kod junica se mliječna groznica javlja vrlo rijetko zato jer one proizvode manje kolostruma a time i gube manje kalcija od starijih krava. Junice tijekom prvog teljenja još uvijek nisu potpuno tjelesno razvijene, kosti im još uvijek rastu, a iz takvih kostiju hormonalni sustav puno lakše može izvući kalcij nego iz kostiju starijih krava. 

Kod slijedećih pasmina je utvrđena veća sklonost obolijevanju od mliječne groznice a to su: Jersey, švedsko crveno-bijelo govedo i norveško crveno. Smatra se da je glavni uzrok tome velika količina kalcija u kolostrumu (puno veća nego kod Holstein goveda). 

Kalcij (Ca) ima vrlo važnu ulogu u organizmu, osim što izgrađuje kosti, on je bitan za normalno funkcioniranje živčanog i mišićnog sustava. Zbog nedostatka kalcija u krvi živčani i mišićni sustav ne mogu normalno funkcionirati.

Neposredno pred teljenje organizam bređe krave prolazi kroz drastične hormonalne promjene a u krv se mora akumulirati dovoljno kalcija koji je bitan sastojak kolostruma a potom i mlijeka.

Cijeli sustav regulacije Ca u tijeku teljenja i prvih dana nakon teljenja u organizmu pod nadzorom je paratireoidnih žlijezda (doštitnih žlijezda), one luče paratireoidni hormon (PTH). PTH smanjuje izlučivanje Ca mokraćom, stimulira resorpciju koštanog tkiva i izvlačenje Ca iz kostiju i povećava sintezu vitamina D, koji je prijenosnik kalcija. Ovaj prirodni sustav osigurava prilagodbu organizma na povećane zahtjeve na Ca nakon teljenja.

Da bi ovaj sustav funkcionirao najvažniji preduvjet je optimalan pH krvi koji je 7,4 (7,36 do 7,5). Ako pH krvi postane viši od 7,5 govorimo o metaboličkoj alkalozi. 

Metabolička alkaloza

Uzrok pojave metaboličke alkaloze su velike količine natrija (Na) i kalija (K) u hrani krava u suhostaju. Prevelike količine Na i K u hrani krava u suhostaju treba izbjegavati.

Neobično je važno izdvojiti krave u suhostaju od krava u laktaciji i ne hraniti ih s istom hranom. 

Natrij u voluminoznoj krmi nije zastupljen u velikoj količini, ukoliko zasušene krave ne dobivaju sol koja je glavni izvor natrija moguće ga je smanjiti do količine koja neće prouzročiti probleme. 

Kalij je puno veći problem jer je sva voluminozna sadrži velike količine kalija. Najviše kalija sadrže biljke koje rastu na površinama gnojenim stajskim gnojem, prihrana krmnog bilja s dušikom kojeg isto ima u stajskom gnoju čini biljkama kalij iz tla još dostupnijim. Sve krmno bilje, bilo da su u pitanju djeteline, lucerna ili trave imaju puno kalija pogotovo ako su košene rano. Sa starenjem biljaka udio kalija opada, npr. trave košene u punoj cvatnji imaju 50% manje kalija od istih trava košenih u fazi formiranja klasova.

Udio kalija u krmnim kulturama opada sa svakim slijedećim otkosom, najviše ga ima u prvom otkosu.

Kod lucerne kalij se nakuplja u gornjim dijelovima stabljike stoga je preporučljivo kositi lucernu što bliže tlu, kako bi se povećao udio donjeg dijela stabljike u kojima ima vrlo malo kalija. Ova preporuka za nisku košnju lucerne vrijedi samo za hranidbu krava u suhostaju.

Lucerna sadrži i duplo više kalcija od svih krmnih kultura pa bi ju bilo poželjno izbjegavati kod hranidbe krava u suhostaju.

Jedino silaža kukuruza ima vrlo malo kalija pa je dobro krmivo za krave u suhostaju, ali s njom se ne smije pretjerivati jer je bogata zrnjem (energijom) a krave u suhostaju se ne smiju udebljati. Udio kukuruzne silaže u ST obroka krava u suhostaju ne smije biti veći od 30%.

Krma koja je pokisla tokom prosušivanja ima malo kalija jer je on topiv u vodi, pa ga kiša ispere.

Iz iznesenog mogu se izvući slijedeći zaključci:

·         Za krave u suhostaju treba koristiti voluminoznu krmu s tala koja nisu gnojena stajskim gnojem ukoliko takva postoje.

·         Izbjegavati hranjenje zasušenih krava lucernom u prevelikim količinama. Ako nema drugog krmiva na raspolaganju poželjno je lucernu kositi u kasnijoj fazi i što bliže tlu takvu krmu odvojiti posebno i njome hraniti samo zasušene krave.

·         Krmu koja je pokisla tokom sušenja ili provenjavanja treba odvojiti obilježiti i koristiti je za hranidbu krava u suhostaju.

·         Krmu za zasušene krave kositi što kasnije kada su biljke u punoj cvatnji.

·         Ne hraniti zasušene krave prvim otkosom krme.

·         Slame žitarica i kukuruzovina su dobra dopuna za hranidbu krava u suhostaju.

·         Krave u suhostaju ne smiju dobivati mineralno vitaminske dodatke za krave u laktaciji.

·         Koristiti mineralno vitaminske dodatke koji su predviđeni za krave u suhostaju.

·         Krave u suhostaju ne smiju dobivati velike količine mlade zelene trave. 

Bilanca kationa i aniona (BKiA)

S obzirom na činjenicu da većina voluminoznih krmiva ipak sadrži previše kalija zadnjih desetak godina u cilju sprečavanja ovih prethodno navedenih bolesti u tranzicijskom razdoblju (tri tjedna prije teljenja) uvode se anionski obroci.

Naime prethodno navedeni Na i K su kationi (pozitivno nabijeni ioni) koji izazivaju alkaličnu reakciju krvi (pH viši od 7,5). Dodavanjem u obrok aniona (negativno nabijenih iona)  pH krvi se može spustiti odnosno krv se može zakiseliti. Obično se koriste anionske soli klora (Cl) i sumpora (S).

Niski (kiseli) pH krvi aktivira  izvlačenje kalcija iz kostiju i iz sadržaja tankog crijeva, time osigurava poželjnu koncentraciju kalcija u krvi. Krave tijekom laktacije akumuliraju dovoljne zalihe kalcija u kostima.

Formula kojom se izračunava BKiA u krmivima je slijedeća: (Na+K) – (Clˉ + Sˉ²)/kg , i izražava se u miliekvivalentima (mEq/kg ST).

·         Za krave u laktaciji preporučljive vrijednosti su od +200 do +400 mEq/kg ST

·         Za krave u tranziciji preporučljive vrijednosti su od -100 do – 300 mEq/kg ST

Prije uvođenja anionskih obroka bilo bi preporučljivo napraviti analizu krmiva na: Na i K da bi se što točnije mogla odrediti potrebna količina anionskih soli. Nakon prvog dodavanja anionskih soli u obrok potrebno je analizirati pH mokraće i dodavati anionske soli sve dok pH ne bude između 6,2 i 6,8. Promjene u urinu su uočljive 48 do 72 sata nakon uvođenja anionskih obroka. Izuzetno je važno naglasiti da se anioni dodaju prvo u maloj količini i uz stalno praćenje pH urina postepeno prema potrebi povećava se ili smanjuje količina aniona do postizanja poželjnog pH. Treba imati u vidu i da krave na anionskim obrocima moraju dobivati više kalcija u obroku nego krave hranjene konvencionalnim (uobičajenim) obrokom. Preporučene količine kalcija za krave koje dobivaju anionske obroke su 150 do 180 g. dnevno.  Odmah nakon teljenja treba prekinuti s anionskim obrocima.

Ograničavanje unosa kalcija

Još je jedna mogućnost sprječavanja hipokalcemije. Iako ova metoda zvuči nelogično činjenica je da se ograničavanjem unosa kalcija hranom u suhostaju može spriječiti nedostatak kalcija u krvi. Kao što je već navedeno cijeli sustav regulacije kalcija u organizmu reguliraju doštitne žlijezde koje luče dva hormona: paratireoidni hormon (PTH) i kalciton. PTH i kalcitonin djeluju na različite načine, kada kalcija u krvi nema dovoljno doštitne žlijezde luče PTH koji sudjeluje u izvlačenju kalcija iz kostiju i iz crijevnog sadržaja te stimulira proizvodnju vitamina D koji je prijenosnik kalcija. Kada kalcija ima previše žlijezde luče kalcitonin koji sprečava proizvodnju vit. D, te razgradnju koštanog tkiva i sav višak kalcija se izlučuje iz organizma. Osobito je važno da PTH djeluje neposredno prije teljenja jer se tada drastično povećavaju potrebe za kalcijem.

Tijekom cijelog suhostaja potrebe za kalcijem u organizmu bređih krava su različite. Prestankom laktacije odnosno zasušenjem krava potrebno je svega 8 grama kalcija dnevno za razvoj ploda, u kasnom suhostaju potrebno je 45 grama kalcija dnevno za rast ploda, a nakon teljenja ovisno o količini proizvedenog kolostruma/mlijeka 85 grama i više kalcija.

Ukoliko su krave tokom cijelog suhostaja bila hranjena kao krave u laktaciji sa puno kalcija u obroku sustav za prirodnu regulaciju kalcija je postao neaktivan i jednostavno neće osigurati dovoljno kalcija kada je on najpotrebniji odnosno neće biti aktiviran na vrijeme. Kod pojedinih krava koje imaju genetske predispozicije javiti će se oboljenja kao što su dislokacija sirišta, mliječna groznica, mastitisi i zaostajanje posteljice.

Dakle ograničavanje unosa kalcija tijekom suhostaja a naročito prije teljenja osigurava lučenje PTH, a time i sprečavanje hipokalcemije na prirodan način. Američka literatura (NRC 2001) preporučuje da se unos kalcija ograniči na 15 grama dnevno 10 dana prije teljenja. Pokusima je utvrđeno da se na taj način drastično smanjila pojava mliječne groznice i dislokacija sirišta.

Problem kod ovog koncepta je što sva krmiva sadrže  određenu količinu kalcija a pogotovo lucerna i u praksi je vrlo teško, gotovo nemoguće sastaviti obrok koji će sadržavati svega 15 grama kalcija dnevno. Ali svakako je neophodno što je moguće više ograničiti unos kalcija. Nije preporučljivo kravama u suhostaju davati mineralno vitaminski dodatak za krave u laktaciji. Takvi dodaci sadrže puno kalcija koji je potreban samo kravama u laktaciji jer puno kalcija gube kroz mlijeko. 

Zaključak

S obzirom na činjenicu da se sva navedena oboljenja ne javljaju kod svih krava već samo jednog relativno malog postotka očito je da većina krava ipak uspije bez zdravstvenih problema ući iz suhostaja u novu laktaciju. Nemoguće je predvidjeti koja je od krava ili junica sklona oboljenjima uzrokovanih hipokalcemijom pa da bi se samo njoj posvetila posebna pažnja, stoga je neophodno sustavno pridržavati svih navedenih preporuka za hranidbu krava u suhostaju u cilju sprječavanja nastanka hipokalcemije i svih bolesti koje su vezane uz nju.