Otrovnost i opasnost sredstava za zaštitu bilja na pčele

20. veljače 2012.0
Tablica 1. Najvažniji razlozi gubitka pčelinjih zajednica u našoj zemlji (od 1 do 3) i svijetu (od 4 do 6) tijekom posljednjih dvadesetak godina:
1. Različiti nametnici pčela i pritom loša pčelarska praksa (npr. nepravilna i višekratna primjena kemijskih pripravaka protiv varooze dovodi do smanjenja imuniteta zajednice, pa time postaje prijemljivija za druge nametnike)!
2. Negativni okolišni čimbenici (npr. oštra zima, slaba prezimljujuća ishrana pčela).
3. Otrovanja od pesticida (npr. sredstva za zaštitu bilja, sredstva za sanitarnu higijenu – pripravci za suzbijanje komaraca).
4. Elektromagnetsko zračenje bežičnih kućnih telekomunikacijskih uređaja u Njemačkoj dokazano utrostručuje učestalost raspada pčelinjih zajednica!
5. „Poremećaj propadanja pčelinjih zajednica“ (engl. Collony Collapse Disorder, CCD) – dosad neutvrđeni specifični uzrok propadanja zajednica 30 do 40 % (npr. Belgija, Španjolska, Francuska, Grčka). Iz naizgled zdrave zajednice iznenada nestaju odrasle pčele, a malen broj mladih pčela ne može se brinuti za leglo. Kao mogući uzrok spominju se nuklearne elektrane.
6. Primjena GMO u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Iz Tablice 1. vidljivo je da gubici pčelinjih zajednica nastaju i zbog otrovanja od pesticida (sredstva za zaštitu bilja). Usprkos brojnim nedostacima, primjena sredstava za zaštitu bilja u poljoprivrednoj je proizvodnji još uvijek najraširenija metoda suzbijanja neželjenih organizama. U svjetskim je razmjerima prvi Cramer 1967. godine izračunao da štete koje poljoprivrednoj proizvodnji, unatoč poduzetim mjerama zaštite, nanose neželjeni organizmi iznose 35 % vrijednosti potencijalne proizvodnje, a u novije je vrijeme Oerke 1994. utvrdio da su te štete još veće te da iznose čak 42 %! Procjenjuje se da bi bez mjera zaštite takvi gubici bili barem dvostruko veći! S globalnim klimatskim promjenama procjenjuje se daljnji porast štetnosti nametnika pa, grubo uzevši, danas pola proizvodnje žanje i bere čovjek, a pola štetočine! U našoj je zemlji Maceljski 1995. godine procijenio da izravne štete od neželjenih organizama iznose 29,2 % od potencijalne, odnosno čak 41,25 % od ostvarene proizvodnje! Smatra se da bi negativni utjecaj štetočina na kvalitetu poljoprivrednih proizvoda povećalo izračunate štete za 10 do 15 %. Među najugroženijim biljnim vrstama, kod kojih zbrajamo najveće štete od nametnika, u našoj su zemlji primjerice krumpir, jabuka, vinova loza i kupusnjače (prikazano u Tablici 2.).

Tablica 2. Štete koje u biljnoj proizvodnji nanose neželjeni organizmi u Republici Hrvatskoj (Maceljski, 1995):
Kultura
Bolesti
Štetnici
Korovi
Ukupno
Krumpir
30 %
8 %
6 %
44 %
Jabuka
22 %
15 %
3 %
40 %
Vinova loza
20 %
5 %
8 %
33 %
Kupusnjače
4 %
15 %
5 %
28 %

Velika većina sredstava za zaštitu bilja, dopuštenih u našoj zemlji (nešto više od 98 %), temeljem općih podataka o otrovnosti (srednja letalna doza), svrstana je u tri skupine otrova, a prodaja bez evidencije pritom je dozvoljena samo za III. skupinu otrova. No, osim za čovjeka sredstva za zaštitu bilja mogu u većoj ili manjoj mjeri biti otrovna za domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele! Čovjek danas koristi više od 70.000 kemijskih spojeva u najrazličitije svrhe (u industriji, prometu, kućanstvu), a za suzbijanje štetnih organizama u hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji tijekom 2011. godine bila je dopuštena 221 djelatna tvar. Približno 75 % tih spojeva barem je 400 % manje otrovno od kuhinjske soli (natrijev klorid) koja se koristi kao dodatak jelima i/ili aceti-salicilne kiseline koju u svijetu kao lijek koristimo u godišnjoj količini 42.000 tona (Aspirin, Andol). Neki od tih kemijskih tvari poznate su i pčelarima jer ih koriste za suzbijanje neželjene varooze (npr. amitraz, fluvalinat). Pri ocjeni dvaju jednako otrovnih sredstva opasnost im dodatno određuje njihova formulacija, hlapivost, način, uvjeti i mjesto primjene te izloženost osobe koja obavlja aplikaciju. Za pčele je od dva jednako otrovna sredstva manje opasno ono koje ima odbijajući (repelentni) učinak. Sve do početka 1990-tih godina u našoj su zemlji, ali i u svijetu, bilježeni slučajevi povremenog trovanja pčela manjih razmjera zbog nestručnog rukovanja sredstvima za zaštitu bilja. Često bi poljoprivrednici iz neznanja početkom i/ili tijekom cvatnje poljoprivrednih kultura koje privlače pčele (npr. uljana repica, jabuke) koristili insekticide otrovne i opasne za pčele (npr. dimetoat, klorpirifos-etil, abamektin). Stoga su „Pravilnikom o uputama kojih su se obavezni pridržavati korisnici sredstava za zaštitu bilja te uvjetima kojima moraju udovoljavati“ (NN 135/08, 73/10) u člancima 6. i 7. propisane mjere za zaštitu pčela.

Tijekom 1991. godine pojavljuje se na svjetskom tržištu nova insekticidna tvar imidakloprid (pripravci Confidor SL – za prskanje biljaka i Gaucho FS – za tretiranje sjemena), prvo u Francuskoj a vrlo brzo gotovo u cijelom svijetu (u Hrvatskoj je registriran 1996. godine). Naknadno se iz iste kemijske skupine (neonikotinoidi) pojavljuju još tiametoksam (Actara WG – za prskane biljaka, Cruiser FS – za tretiranje sjemena), tiakloprid (Calypso SC – za prskanje biljaka), acetamiprid (Mospilan SP – za prskanje biljaka) i klotianidin (Poncho FS – za tretiranje sjemena). Ta skupina insekticida u posljednjih je dvadesetak godina istisnula iz primjene mnoge starije djelatne tvari iz skupine kloriranih ugljikovodika, organofosfata, karbamata i sintetskih piretroida. Zajednička svojstva nove, danas najraširenije, skupine insekticida (neonikotinoidi) jesu: visoka insekticidna djelotvornost, odlična sistemičnost u biljci, smatraju se sigurnim za okoliš (manja opasnost za podzemne vode), niske su otrovnosti za sisavce, pa se danas diljem svijeta koriste u suzbijanju štetnih kukaca s usnim ustrojem za bodenje i sisanje, te grizenje i žvakanje. Ipak, neki od njih su vrlo otrovni za pčele, npr. srednje letalna doza imidakloprida i klotianidina za pčelu je manja od 0,005 µg/pčeli, a tiametoksama vrlo bliska istoj vrijednosti. Pripravak Calypso SC (tiakloprid) nisko je otrovan za pčele, čak i ako se koristi u cvatnji. Pripravak Mospilan (acetamiprid) nije toksičan za odrasle pčele, ali je vrlo opasan za sve stadije pčelinjeg otvorenog legla.

Nedugo nakon njihove prve registracije u Europi se pojavio novi štetnik, kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera var. virgifera): prvo godine 1992. u Srbiji, a već 1995. godine širi se u Hrvatsku. Nadležno Ministarstvo još iste 1995. godine donosi „Naredbu o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja kukuruzne zlatice Diabrotica virgifera virgifera LeConte“ (NN 96/95). Godine 2002. bilježimo prve veće ekonomske štete (na području Baranje >80 %), a već 2003. sezone taj se štetnik proširio prema zapadu do naše najsjevernije Međimurske županije. Osnovnu mjeru zaštite, odnosno poštivanje višegodišnjeg plodoreda 3 do 4 godine, većina stočarskih farmi ne može provoditi zbog nedostatka zemljišta, a primjena ekološki prihvatljivih insekticida, čija je uporaba u integriranoj proizvodnji dopuštena isključivo u trake, također je manje zastupljena jer mnogi poljoprivrednici na sijačicama za kukuruz nema ugrađene potrebne depozitore pa je u praksi sjetva tretiranog sjemena insekticidima osnovna mjera zaštite. Jedini dopušteni insekticidi za suzbijanje kukuruzne zlatice tretiranjem sjemena u našoj su zemlji imidakloprid, tiametoksam i klotianidin.

Godine 2008. zabranjena je primjena klotianidina u Njemačkoj (Poncho FS). U pokrajini Baden-Württemberg pčelari su tijekom nekoliko dana izgubili dvije trećine svojih zajednica. Kod uginulih pčela naknadno je dokazana prisutnost klotianidina. Zbog nepravilnog oblaganja sjemena došlo je do nanošenja klotianidina na susjedne kulture u cvatu. U proljeće 2011. zabilježen je pomor pčela u susjednoj Sloveniji, u pograničnom dijelu sa Mađarskom (Prekmurje). Stradalo je 2.000 košnica (10 %) u blizini polja uljane repice u cvatu (sumnja se na nanošenje klotianidina prilikom sjetve tretiranog sjemena kukuruza). Po uzoru na Njemačku iz prodaje je povučeno tretirano sjeme kukuruza.

Također, iz tog je razloga prema Direktivi 2010/21/EU propisana obavezna modifikacija podtlačnih pneumatskih sijačica za sjetvu i kontrola prašenja (Heubachov test) sjemena tretiranih insekticidima u zemljama Europske unije. Prva nadogradnja podtlačne pneumatske sijačice u Hrvatskoj napravljena je u veljači 2009. (OLT Osijek), a 2010. godine o istoj je problematici Javna poljoprivredna savjetodavna služba izdala brošuru „Upute za sjetvu tretiranog sjemena kukuruza“. Ipak, u našoj zemlji modifikacija starijih podtlačnih pneumatskih sijačica za kukuruz još nije zakonska obveza. Mehaničke sijačice ne stvaraju prilikom sjetve zračno strujanje, a kod nadtlačnih pneumatskih sijačica strujanje zraka je usmjereno prema tlu. Kod njih otpadne čestice ne predstavljaju nikakav rizik od zagađivanja okoliša. Kod podtlačnih pneumatskih sijačica strujanje zraka koje stvara ventilator usmjereno je ispuhom u okolinu pod kutom od 45° do 100°. Strujanjem nekontrolirano mogu biti ispuhane i potencijalno opasne otpadne čestice. Za vrijeme sjetve kukuruza poneki usjevi (uljana repica, jabuke) ili korovne biljke cvatu, pa pčele i drugi kukci koji ih posjećuju mogu biti izloženi negativnom djelovanju sitnih insekticidnih čestica nanesenih  vjetrom. Dorađivači sjemena mogu u našoj zemlji obaviti test na maksimalno dozvoljeno prašenje (Heubachov test) u Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo pri HCPHS u Osijeku.

U Republici Hrvatskoj bi, zbog velikih sjetvenih površina kukuruza i raširenosti kukuruzne zlatice, modifikacija podtlačnih pneumatskih sijačica i kontrola tretiranih partija sjemena insekticidima na maksimalno dozvoljeno prašenje trebalo čim prije sukladno Direktivi 2010/21/EU postati zakonska obveza, a ne samo preporuka.

 
Područni odjel HPK Međimurske županije
mr. sc. Milorad Šubić, dipl.ing.agr
Pripremi za ispis