Međimurci u Nizozemskoj

Od 21. do 26. kolovoza u Nizozemskoj su boravila 32 člana Udruge međimurskih uzgajivača holsteina goveda (UMUH). Uz pomoć nizozemskih kolega ekskurziju su organizirali vrlo aktivna predsjednica UMUH-a, gospođa Marija Vranović, i voditelj razvoja Hrvatskog Saveza uzgajivača goveda holstein (SUHUH), kolega Željko Picig, djelatnik Hrvatske poljoprivredne agencije. S obzirom na dugogodišnje iskustvo u suradnji nas nekolicine djelatnika HPK Javne poljoprivredne savjetodavne službe na projektima s nizozemskim konzultantima, rado sam se odazvao pozivu na pomoć u snalaženju i prevođenju tijekom boravka u Nizozemskoj.

Program ekskurzije bio je vrlo sadržajan. U relativno kratkom vremenu, s obzirom na dalek put, vidjeli smo i čuli zaista mnogo. Obišli smo pet obiteljskih farmi različitog profila te posjetili centar za praktična istraživanja u mliječnom govedarstvu. Bili smo smješteni u svjetski poznatom trening-centru Oenkerk, u srcu Frizije na sjeveru Nizozemske, u kojemu je proteklih godina praktične edukacije prošlo nekoliko savjetnika naše institucije, ali i drugih organizacija iz mliječnog sektora Hrvatske.

Sam trening-centar nakon 50-ak godina djelovanja kroz vrhunsku praktičnu edukaciju nizozemskih školaraca, studenata i farmera i kao svjetski poznat međunarodni centar za obuku stručnjaka praktičara u proizvodnji i preradi mlijeka doživljava danas reorganizaciju i vjerojatno preseljenje na novu lokaciju. No glavna staja – praktikum za praktičnu nastavu proširena je, dodatno modernizirana te je izgledom i rezultatima proizvodnje krava u njoj pri samom vrhu Nizozemske, a i šire. Trenutno je u staji oko 200 vrhunskih krava holstein s podmlatkom, za mužnju su postavljena 3 robota (Lely-Astronaut), a prosječna je proizvodnja iznad 10.000 kg po kravi u laktaciji. Krave su u odnosu na razdoblje od prije 10-ak godina znatno većih okvira, u izuzetnoj su kondiciji i pokazuju da se ulaganje u udobnost životinja u staji itekako isplati. Naime, staja je proširena, dužni su zidovi maknuti i postavljene su pomične mreže, krov je izoliran, postavljeni su ogromni horizontalni ventilatori, na rešetke blatnih hodnika postavljena je guma, koju dodatno čiste lagani „skrejperi“, higijena je u staji savršena,… impozantno. Boravak u trening-centru u Oenkerku za svakog je posjetitelja iznimno iskustvo, a u nekima od nas budi i nostalgična sjećanja na neka dobra stara vremena.

Na farmi za praktična istraživanja nedaleko od glavnog grada Frizije Leeuvardena vidjeli smo i čuli što se trenutno istražuje u nizozemskom mliječnom govedarstvu te koji su planovi za razvoj i inovacije u centru koji će se zvati „Dairy Campus“ i bit će koncentracija znanosti i struke u srcu najmlječnije nizozemske provincije Frizije.

Polaznici ekskurzije kroz obilazak nekoliko farmi i vožnju sjevernim dijelom Nizozemske mogli su vidjeti presjek aktualnog stanja njihova mliječnog sektora, koji se ne razlikuje bitno od stanja u drugim zapadno- i sjevernoeuropskim zemljama. Imaju za naše pojmove prilično velike obiteljske farme – prosjek je blizu 80 krava po staji, iznimno efikasnu proizvodnju – gotovo 9000 kg mlijeka po kravi godišnje sa super sastavom (4,3 % m – 3,5 % p), profesionalne i vrlo educirane farmere i sustav koji ih u njihovoj zahtjevnoj profesiji maksimalno podržava „na svakom koraku“. Podatak da je u Nizozemskoj na više od 3600 farmi u funkciji automatizirana mužnja (roboti), a da je s druge strane znatno manji broj farmi s kravama na vezu, govori mnogo. Gotovo 90 % mlijeka u Nizozemskoj prerađuje jedna mljekara (među najvećima u Europi), koja je, uzgred rečeno, u vlasništvu farmera. To također govori mnogo. Dobar dio mliječnog sektora kod njih neusporediv je sa situacijom kod nas, no nije ni namjera toga putovanja bila pokušavati išta kopirati. Naši su farmeri bez sumnje dobili jasnu sliku o tome kako izgleda moderna proizvodnja mlijeka u ovome dijelu Europe, što znači uzgajati krave pasmine holstein i mnogo drugih važnih detalja koji su ih zanimali.

Posjetili smo dvije farme za uzgoj junica tvrtke Bles-Dairies, poznatog nizozemskog izvoznika preko kojega je i u Hrvatsku i u Međimurje proteklih godina stigao priličan broj junica. Moglo se vidjeti mnogo detalja moderne tehnologije othrane teladi i uzgoja rasplodnih junica te koliko se pažnje danas posvećuje zdravstvenom statusu životinja i farmi u cjelini.

Vrlo je impresivno bilo vidjeti jednu novu, supermodernu obiteljsku farmu za 300 krava, koju vodi vrlo profesionalna veterinarka, iz čijih se riječi i nastupa jasno moglo zaključiti da su krave njezin život. Naime, obitelj ne zapošljava dodatnu radnu snagu, nego obrnuto, gospođa još dodatno zarađuje izvan gospodarstva radeći embrio-transfer na drugim farmama jer joj je to uža specijalnost. Na farmi su u funkciji 4 robota za mužnju, kojima su itekako zadovoljni, a sve su poslove na polju (proizvodnju hrane) povjerili tzv. kontraktoru, firmi koja radi visokospecijalizirane usluge mehanizacijom. Obitelji preostaje samo rad s kravama. Na taj način su u mogućnosti bez problema funkcionirati i s 300 krava i to na najvišoj razini. No trenutno ih nemaju toliko jer im to mliječna kvota ne dopušta, ali kad se 2015. godine kvote u EU ukinu, povećat će proizvodnju na više od 3 milijuna litara godišnje s oko 300 krava. To dokazuje i laktofriz-cisterna koju su već instalirali na farmi, a veličine je 28.000 litara (odvoz mlijeka svaki treći dan). I nije to jedina takva priča koju smo čuli, većina farmera jedva čeka ukidanje kvota da bi mogli znatno povećati proizvodnju. Kakve će to posljedice imati na mliječni sektor u EU, pa tako i kod nas, svi se pitamo.

Poslastica ove ekskurzije bio je posjet gospodarstvu Josa Knoefa, glasovitog nizozemskog uzgajatelja vrhunskih krava holstein. Njegovo je umijeće i stado krava koje jedinstveno uzgaja u svjetskim razmjerima. Naime, dugovječnost krava u njegovu stadu izrazito je iznad prosjeka Nizozemske, koja je među vodećim zemljama u svijetu s prosječnih 3,7 laktacija po kravi i iznad 30.000 kg prosječne životne proizvodnje krava. Jos Knoef uzgojio je dosad ukupno čak 46 krava s nevjerojatnih više od 100.000 litara mlijeka životne proizvodnje. Bilo je tu i 5 krava s više od 150.000 litara, a u jednom razdoblju imao je 14 živih krava (od ukupno 90 u stadu) koje su prešle granicu od 100.000 litara. Trenutno ima takvih 9 živih krava, koje smo sve vidjeli na pašnjaku zajedno s ostatkom impozantnog stada. Jedinstvena je bila prilika vidjeti takvo stado, a još dojmljivije i razgovarati s „meštrom od zanata“. Jos Knoef vrlo je pristupačan, jednostavan čovjek i nesebično je podijelio svoje iskustvo s međimurskim uzgajivačima. Istaknuo je nekoliko važnih detalja za dugovječnost krava, među kojima su udobnost i mekoća ležišta na vrlo visokom mjestu. To smo mogli vidjeti u njegovoj staji, koja zasigurno ne pripada među najmodernije i nipošto najluksuznije u kraju. No ležišta su ipak drugačija od ostalih: vrlo duboka, napunjena starim automobilskim gumama i pijeskom, a povrh svega je još debeli sloj uvijek suhe piljevine. Dakle, ležište mora biti mekano, udobno i mora omogućavati kravama neometano lijeganje i ustajanje. Krava mora ležati najmanje 14 sati dnevno. Zglobovi na nogama njegovih krava posve su suhi i nema otečenosti. Blatni hodnici u Josovoj staji nešto su širi od standarda, ali u izvedbi klasičnog rešetkastog poda s kanalima za gnojovku ispod staje. Što se genetike tiče, Jos koristi samo nizozemske bikove, naizgled ništa posebno, no pomno bira bikove po nekoliko primarnih kriterija: količina mlijeka i postotak proteina, dugovječnost, noge i vime. Starije krave kćeri su čuvenih nizozemskih bikova: Sunny Boya, Casha, Laurenza, Topsa, F-16, Lord Lilyja, Celsiusa, a nove generacije su od Kiana, Canvasa, Paramounta, Olympica i Grandprixa.
Jos Knoef inače je i dugogodišnji član odbora za genetiku CRV-a, dominantne nizozemske uzgojne organizacije koja je trenutno 2. svjetski „igrač“ po broju prodanih doza sjemena bikova. Ta je organizacija „naravno“ također u vlasništvu nizozemskih (i dijelom belgijskih) farmera. Usput se Jos bavi i suđenjem na izložbama krava pa je vrlo rado prihvatio poziv da bude sudac i kod nas na nekoj od sljedećih državnih izložbi goveda holstein u Gudovcu.

krava.jpg

Boukje 192 VG88 (o. Cash) živ. proizv. >150.000 kg > 4,50%m > 3,70%p (foto: Ž.Picig)

Na kraju stručnog dijela ekskurzije posjetili smo jednu istaknutu uzgojnu obiteljsku farmu čiji vlasnici uživaju i u sudjelovanju na izložbama s kravama. Tamo smo mogli vidjeti da se nizozemskom genetikom mogu postići i takvi uzgojni ciljevi: lijepe, atraktivne krave s visokom proizvodnjom i super sastavom mlijeka. Rezultat: 10.804 kg – 4,30 % m – 3,58 % p, prosječna skupna ocjena eksterijera 85,4. Svaku kravu iz stada ponosni je gazda predveo pred nas i pojasnio pedigre i postignuća u uzgoju i na izložbama. Za istinske uzgajivače jedinstven doživljaj.

Na zadnje dvije farme posjetitelji su se u praksi mogli osvjedočiti što je zapravo istinska, prava selekcija. Vrsni uzgajivači vrlo pomno biraju bikove koje će koristiti za osjemenjivanje u stadu i biraju od najboljega samo najbolje. Unutar stada, među kravama, najoštrija selekcija radi se u prvoj laktaciji i tu se izlučuje i do 50 % prvotelki (opet ostaje samo najbolje od najboljega). To je moguće jer je reprodukcija dobra, a i mnogo se radi embrio-transfera, mnogo je podmlatka pa se ostavlja samo ono što je vrhunsko. Mnogi su posjetitelji shvatili i glasno komentirali da se kod nas uglavnom dosad provodila obrnuta ili anti-selekcija. Naime, u osjemenjivanju kod nas dominiraju bikovi koji su izlučeni iz takvih uzgoja jer nisu dovoljno dobri, a na ženskoj strani u većini stada nema prave dobrovoljne selekcije gdje bi se namjerno izlučile krave koje nisu dovoljno dobre. Obrnuto, najbolje krave daju znatno manje potomaka jer se „same izlučuju“ – tj. prerano stradaju zbog nemogućnosti osiguranja zadovoljavajućih uvjeta držanja i hranidbe. Remontna je stopa najčešće tako visoka da se teško osigurava zamjena vlastitim junicama, a one su pak uglavnom potomci osrednjih i lošijih krava. Ima li tu onda znatnog napretka?

Na kraju ekskurzije sudionici su sumirali dojmove i zapažanja. Fotoaparati i kamere mnogo su toga i trajno zabilježili. Jasno je da naše uvjete ne treba ni pokušavati uspoređivati s nizozemskima, ali mnoštvo detalja pa i snažnih poruka s ovog i sličnih putovanja moramo ponijeti i ugraditi ih u naše poglede i razmišljanja o proizvodnji mlijeka i uzgoju goveda u budućnosti jer krave su temelj opstanka života na selu i Nizozemska je za to pravi primjer.

Područni odjel HPK-a Zagrebačke županije
Damir Pejaković, dipl. ing. agr.
viši savjetnik za govedarstvo
 
Pripremi za ispis