Kako izabrati odgovarajuću loznu podlogu

Mnogi vinogradari kad nabavljaju sadni materijal i ne znajući čine greške koje se kasnije više ne mogu ispraviti. Radi se o izboru lozne podloge koja je bitan čimbenik uspješne vinogradarsku proizvodnju jer neodgovarajuća podloga može loše utjecati na urode, kakvoću grožđa te na trajnost vinograda. Iskustva na terenu govore da mnogi vinogradari ovoj problematici pridaju malu ili čak nikakvu važnost, pogotovo ako se radi o sadnji manjeg vinograda za obiteljske potrebe. Takvoj situaciji nažalost pridonose i sami lozni rasadnici koji ne nude zadovoljavajući izbor niti količine loznih podloga.

Naime, danas se vinogradi podižu loznim sadnicama, cjepovima, koji predstavljaju cijepljenu plemku neke sorte vinove loze na podlogu –  «divljaku». Cijepljene europske plemenite loze na podlogu je ustvari jedini racionalni način borbe protiv filoksere (trsov ušenac, žiložder).  Poznato je da su se lozne podloge – «divljake» počele koristiti potkraj 19 stoljeća, nakon što je filoksera prenesena iz Amerike i u kratkom periodu opustošila takoreći sve vinograde Europe. Filoksera je štetnik koji napada korijen vinove loze, međutim na američkim lozama ne pričinja štetu. Od tada traje neprekidno iznalaženja lijeka protiv spomenutog štetnika.

Tom problemu su mnogi francuski, talijanski, njemački i dr. znanstvenici posvetili čitav život kako bi našli najbolje rješenje. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća stvorili su mnoštvo križanaca između europske i američke loze koji zbog mnogih nedostataka nisu mogli zamijeniti europsku plemenitu lozu. U prvim obnovama vinograda su se kao podloge koristile čiste američke loze, zatim križanci američko- evropske i američko- američki križanci. Te prvo korištene podloge su također imale brojne nedostatke, ali su bila dobra osnova za daljnje iznalaženja što boljih podloga. Tako se danas u svijetu koristi oko 20 – tak podloga koje se posvojim karakteristikama mogu podijeliti u 4 grupe križanaca.  Današnje lozne podloge pored otpornosti na filokseru trebaju imati i niz drugih svojstava kao što su srodnost s domaćom lozom, otpornost na vapno u tlu,  sušu, nematode i dr.

Pri izboru podloge mora se poći od činjenice da podloga mora odgovarati ekološkim uvjetima područja te biološkim karakteristikama sorte vinove loze. Od ekoloških uvjeta najvažnije je tlo jer podloga čini sponu između tla i vinove loze. Značajke tla kao medija za uzgoj loze ogledaju se u sadržaju ukupnog i aktivnog vapna (karbonata), teksturi tla ( % udio pojedinih teksturnih čestica tla) gdje se razlikuju tla počevši od laganih pješčanih  pa sve do teških glinastih tala, te u plodnosti tla koju definiraju količina humusa i mikroorganizama u tlu te fiz. – kemijska svojstava tla (npr. opskrbljenost hranjivima isl.). Tu je  bitan i utjecaj klime posredno preko tla. Naravno, različite podloge su i različito zahtjevne tj različito se odnose prema navedenim značajkama tla. Stoga je vrlo bitno poznavati karakteristike tla na kojem će se saditi vinograd i kako bi se shodno tome izabrala najbolja podloga.

Dakako, ne mali značaj ima i srodnost, afinitet podloge i određene sorte jer podloga utiče na bujnost, rodnost i trajnost vinograda. Do tih saznanja najbolje se dolazi pokusima, što kod nas nije slučaj. Ostaje tek da se empirijski tj. iskustveno u eksploatacijskim vinogradima dođe do određenih spoznaja. Tako određena iskustva kazuju da je sorta plavac mali vrlo dobar na podlozi Richter 110 i Ruggeri 140, dok je upitan dobar afinitet s podlogom SO_4. Od agrobioloških karakteristika podloge sigurno je najznačajnija bujnost jer direktno utječe na bujnost i rodnost loze. Tako bujne podloge povećavaju bujnost plemke odnosno slabo bujna smanjuje bujnost sorte, smanjuje rodnost i pospješuje dozrijevanje grožđa. Prema tome, odabir podloge s obzirom na njenu bujnost ovisi i o smjeru vinogradarske odnosno vinarske proizvodnje. Ukoliko se ide na visoko kvalitetnu ili vrhunsku (naravno ako to i ekološki uvjeti dopuštaju) proizvodnju, tada će biti primjereniji odabir manje bujnije podloge kojom se treba osigurati kvalitetnije grožđe za proizvodnju vina.

Danas se u vinogradarskim zemljama koristi oko 20–tak podloga koje se po svojim karakteristikama mogu podijeliti u 4 grupe križanaca. Ne summljivo na našem tržištu sadnog materijala prevladavaju cijepovi na loznim podlogama iz grupe Berlandieri x Riparia. Razlog tome je što ove podloge imaju više pozitivnih osobina kao što su dobar afinitet s većinom sorata, povoljno utječu na rodnost i kakvoću grožđa te dobro podnose visok sadržaj vapna u tlu. Međutim, rasadničari su ih favorizirali najviše zbog dobrog primitka kod cijepljenja i ukorjenjivanja, što se prepisuje utjecaju Riparie kao jednog od roditelja, pa su ih čak proglašavali univerzalnim loznim podlogama što svakako nije istina. Naime, podloge iz ove grupe su prihvatljive samo za hladnije i vlažnije vinogradarske položaje, dok ih treba izbjegavati na šušnim. Podloga Kober 5BB iz ove grupe je bila destlječima dominatna u našim rasadnicima do skorog uvođenja podloge SO4 koja je nešto manje bujnosti ali je osjetljiva na nedostatak magnezija u tlu.

Nakon dugogodišnjih pokusa s loznim podlogama te stečenih iskustava u brojnim vinogradarskim područjima danas se sa sigurnošću može reći da za toplije vinogradarske položaje najbolje odgovaraju lozne podloge iz grupe Berlandieri x Rupestris. Među više križanaca ove grupe posebno treba istaknuti Richter 110 i Ruggeri 140. Najbolji dokaz o vrijednosti ovih podloga potvrđuje činjenica da u francuskim matičnjacima ove podloge po površini zauzimaju prvo odnosno četvrto mijesto (2001 god). Podloge iz ove grupe križanaca američkih loza su bujne do vrlo bujne, odlično podnose sušu i siromašna tla, umjereno podnose fiziološki aktivno vapno (17 – 20 %) te su se pokazale među boljima za uzgoj stolnog grožđa. S pozicije rasadničarstva nedostatak im je teže ukorjenjavanje (naslijeđeno od roditelja Rupestrisa). Sigurno najvrijednija podloga iz ove grupe je Richter 110 jer povoljno utječe na rodnost i kakvoću grožđa te je prilagodljiva različitim tlima. Također ima dobar afinitet s vinskim i stolnim sortama. Spomenuti Ruggeri 140 je vrlo bujna podloga od koje nema bolje ako se posadi na sušnim pjeskovitim, siromašnim i vapnenim tlima. Stoga je ne bi trebalo saditi na plodnim i vlažnim tlima. Od svih podloga iz ove grupe najbolje podnosi vapno, teže se ukorjenjuje, a dobro prima kod cjepljenja na stalnom mjestu. Iz ove grupe treba još istaknuti Paulsen 1103. Također je vrlo bujna podloga (najbujnija u ovoj grupi) kojoj odgovaraju ilovasta tla umjereno vlažna odnosno umjereno sušna tla. Prilično dobro podnosi zaslanjene terene. Među najzastupljenijim je podlogama u vinogradima stolnog grožđa. Sve navedene podloge iz grupe Berlandieri x Rupestris ako se posade na tla i položaje koji im odgovaraju daju trajne i rodne vinograde.

Iz ostalih grupa križanaca vrijedno je spomenuti dvije podloge. Iz grupe Riparija x Rupestris je to podloga 3309 Couderc  koja traži teža vlažnija tla, slabije je bujnosti i povoljno utječe na ranije zrenje grožđa. Po zastupljenosti u francuskim rasadnicima na trećem je mjestu po podacima iz 2001. god.. Mana joj je slaba otpornost na vapno u tlu (do 11 %). Međutim kako naša tla u glavnom ne dostižu veće vrijednosti fiziološki aktivnog vapna, to je ova podloga interesantna za uvođenje u vinogradarske nasade. Na kraju još ostaje za istaknuti grupu američko-europskih križanaca, Vinifera x Berlandieri, koje su nastale u želji da se dobije europska loza otporna na filokseru. U svijetu je najzastupljenija 41B koja podnosi vrlo visoke (do 40%) sadržaje vapna u tlu što joj je i najveća vrlina. Inače slabije je bujnosti, osjetljiva je na sušu i traži plodna tla.

Iz svega navedenog mogu se izvući preporuke u izboru podloga: na sušnim terenima dati prednost Richteru 110 i Ruggeru 140 pogotovo ako se radi o siromašnim, nešto vapnenijim tlima. Ako se vinograd sadi na terenima i položajima umjerene suše (crvene zemlje, ocjedite rendzine i koluvijalna tla na «đeru») tada se može izabrati također Richter 110 te Paulsen 1103. Na svježim, plodnim tlima bez suše koristiti 3309 Couderc (vapno do 10 %), Richter 110 i SO4.

Sve napisano ostaje gotovo bez značaja kada se pogleda ponuda naših loznih rasadnika, a također i kvaliteta cijepova u njima. Teško se što drugo i može konstatirati kad se sagledaju iskustva s terena. Naime, do prije par godina su naši rasadnici   imali u ponudi takoreći samo Kober 5BB i SO4. Ostale lozne podloge su bile u simboličnim količinama. Tek pod pritiskom struke, posredno preko vinogradara, počeli su uvoziti reznice i korjenake ostalih podloga i to najviše iz grupe Berlandieri x Rupestris. Međutim pitanje je jesu li te količine dovoljne s obzirom na potražnju, pa se može opravdano sumljati u deklaraciju cijepova. Nije puno bolja situacija i s kvalitetom cijepova. U mnogo slučajeva se cijepovi s loše sraslim spojnim mjestom, polusuhe ili one oštećene od biljnih bolesti i mrazeva puštaju u promet. Svi ti nedostaci se prikrivaju uranjanjem vrha cijepa u parafin i korištenjem kvalitetne ambalaže. Brojni primjeri u Konavlima, Župi, Pelješcu i otocima su svjedoci navedenom. Što se u ovakvoj situaciji može preporučiti vinogradarima ? Onima koji se odluče za sadnju stranih, introduciranih sorata kao mogućnost ostaje nabava uvoznih sadnica preko provjerenog dilera. Međutim veliki problemi nastaju kada se sade autohtone sorte kao npr.  plavac mali  s obzirom na njegovu osjetljivost na bakterijski rak i činjenicu da je to sorta toplijih škrtijih položaja na koje idu podloge deficitarnih količina iz grupe Berlandieri x Rupestris. U takvoj situaciji je mali vinogradar  potpuno bespomoćan i obespravljen. Nažalost, samo tradicionalni način podizanja vinograda (sadnja „divljake“ i navrtanje na sadno mjest) po svoj prilici  još će dugo biti jedini način postizanja uspješne i kvalitetne vinogradarske proizvodnja spomenutih autohtonih sorata koja se naveliko propagira u oficijelnoj strategiji revitalilizacije Hrvatskog vinogradarstva.