Uzgoj jagoda

Jagoda je grmolika zeljasta višegodišnja biljka. Prve godine nakon sadnje daje najkvalitetniji prirod plodova i najviše mladih vriježa. U drugoj godini slabi vegetativni prirast, a prirod plodova je maksimalan, ali nešto slabije kakvoće.

Uzgoj jagode zaslužuje pažnju na malim gospodarstvima s dosta raspoložive radne snage. Da bi proizvodnja dobro funkcionirala treba osigurati stručnu savjetodavnu pomoć, opskrbu kvalitetnim bezvirusnim sadnicama i drugim repromaterijalom.

EKOLOŠKI UVJETI

Pri odabiru klimatskih prilika za izbor staništa za uzgoj jagode najvažnije je voditi računa o minimalnim temperaturama i o rasporedu oborina tijekom vegetacije. Temperature od -15 do -18 ºC mogu izazvati pozeb na jagodama. U našim uvjetima jagode rijetko pozebu od niskih zimskih temperatura, ali češće pozebu od kasnih proljetnih mrazeva u doba cvatnje, ili nakon zametanja plodova. U vrijeme cvatnje otvoreni cvjetovi pozebu na -2 ºC, a zametnuti plodovi već na -1 ºC.

Tlo za uzgoj jagode treba biti slabo kisele do neutralne reakcije. Za dobre prirode treba osigurati plodna humusna tla, pjeskovito-ilovaste strukture. Jagoda ne podnosi jako glinena tla, jer dolazi do stanja prekomjerne vlažnosti, kao ni karbonatna i alkalična tla, na kojima obolijevaju od ferokloroze (žutice).

Kod odabira reljefa prednost treba dati južnim položajima, jer jagoda ranije počinje vegetaciju, a samim time i ranije dozrijeva.

SORTE JAGODA

Sorte jagoda dijelimo na:

• one koje stalno rađaju i
• one koje samo jednom rode.

Najviše se u proizvodnji primjenjuju jagode koje samo jednom rode, kao npr.: Miss, Maya, Clery, Madeleine, Elsanta, Marmolada, Arosa, Raurica, Alba, Onda, i dr.

Sadnice se proizvode najčešće kao frigo bezvirusne i dolaze smrznute na temperaturi od -2 ºC, a klasirane su po krupnoći i kvaliteti. Osim tih, koriste se i sadnice proizvedene na klasični način ili u kontejnerima.

SUSTAV UZGOJA

Jagode se kod nas uzgajaju na gredicama širine 70 – 90 cm i visine 15 – 20 cm. Gredice se prekriju folijom, ispod koje se postavlja sustav za navodnjavanje kapanjem. Na malim parcelama postavljanje gredica i folije sa sustavom za navodnjavanje postavlja se ručno, a na većim se to obavlja strojno (gredičarima polagačima folije).

PODIZANJE NASADA

Priprema zemljišta za jagodnjak obavlja se u nekoliko faza:

• uništavanje korova prije oranja kemijskim putem;
• oranje na dubinu od 30 cm;
• razbacivanje stajskog i mineralnog gnojiva;
• frezanje i postavljanje gredica s folijom i sustavom za navodnjavanje.

Ako je zemljište zakorovljeno višegodišnjim korovima (zubača i slak) potrebno ga je uništiti kemijskim putem prije oranja. Oranje se vrši na dubinu 30 – 35 cm zato što jagoda ima plitak korijen i uzgaja se na gredici.

Prije sadnje treba izvršiti kemijsku analizu tla i odrediti sadržaj osnovnih hraniva N:P:K, kao i pH vrijednost tla, da bi se odredila potrebna količina gnojiva. Ako se koristi sustav za navodnjavanje kapanjem, tada se prilikom pripreme tla unese 40 % potrebnih količina gnojiva, a ostatak u više puta tijekom vegetacije, kroz sustav za navodnjavanje kao vodotopiva gnojiva, prema zahtjevima biljke u raznim fenofazama jagoda.

Sadnja se može obavljati tijekom čitave godine ako imamo odgovarajuće sadnice. Najčešće sadnja frigo i zelenih sadnica počinje u srpnju pa sve do polovice rujna.

ODRŽAVANJE I NJEGA NASADA

Prilikom sadnje treba kontrolirati dubinu sadnje. Potrebno je da korijen uvijek bude u zemlji, a pupoljak biljke iznad zemlje. Prvih deset dana poslije sadnje bitno je održavati režim vlage u tlu i zraku. Ovisno o tipu tla potrebno je dodavati 3 – 6 l vode na 1 m² dnevno, a po potrebi treba postaviti i orošivače iznad folije te ih uključiti ako su temperature iznad 28 ºC. Sve lošije sadnice i one koje se nisu primile potrebno je nadosaditi kasno u jesen.

Oko sadnice niče korov te je potrebno nekoliko puta  ručno plijevljenje, da ne bi došlo do gušenja sadnice. Kod frigo sadnica u jesen se pojavljuju cvjetovi, koje je potrebno odstraniti da ne bi usporili razvoj jagode.

Korove, koji se javljaju u međurednom prostoru, potrebno je uništavati kemijski ili mehaničkim putem. Ako se to radi kemijskim putem, na prskalicu je potrebno montirati štitnik da bi se spriječilo zanošenje sredstva na biljku.

Tijekom održavanja potrebno je izvršiti nekoliko prihranjivanja kroz sustav za navodnjavanje. U intezivnoj fazi porasta naglasak treba dati na ishranu dušikom i kalijem, a u fazi zametanja plodova i zrenja na fosfor i kalij.

ZAŠTITA OD BOLESTI I ŠTETNIKA

Štetnici se obično prate i kada pređu prag štetnosti vrši se njihovo suzbijanje. Protiv bolesti se tretira preventivno, na temelju iskustva i praćenja vremenskih prilika. Od štetnika se najčešće javljaju lisne uši, grinje i jagodina pipa, a od bolesti lista i ploda značajna je trulež (Botrytis), bijela i crvena pjegavost, pepelnica i antraknoza. Na korijenu se mogu pojaviti fitoftora i vrticilium.

BERBA

Berba jagoda je najteži dio posla i traži dosta vremena i pažnje. Traje obično tridesetak dana, a razmaci između berbe su 2 – 3 dana. Jedan radnik ubere 10 – 15 kg jagoda na sat, što ovisi o krupnoći ploda i čvrstini peteljke. Jagoda se obično bere u plastične košarice, koje se slažu u drvene ili plastične sandučiće i tako transportiraju do tržnice.

Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije,
Dražan Rakušić, dipl. ing., stručni savjetnik