Događaji, Vijest, Voćarstvo

Na netom završenom 13. Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem, održanom u Daruvaru, od 1. – 3. ožujka 2018. godine, u organizaciji Hrvatske voćarske zajednice, Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo i Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, glavna tema je bila lupinasto voće. S razlogom Bjelovarsko-bilogorska županija, s gotovo 800 ha nasada lijeske, preko 600 ha nasada oraha i 30 ha pitomog kestena, prednjači s površinama pod lupinastim voćem u Republici Hrvatskoj, koje se najvećim dijelom nalaze baš na širem daruvarskom području.

Otvaranje Savjetovanja – foto: G. Klopotan, HPŠSS

Zbog svojih povoljnih položaja, reljefnih obilježja, klimatskih uvjeta – relativno povoljnih temperatura i godišnjeg rasporeda oborina, a prvenstveno raspoloživosti poljoprivrednih površina (> 51,2% ukupne površine), Bjelovarsko-bilogorska županija je dobar prostor za voćarsku proizvodnju. Ranija sadnja nasada obavljala se uglavnom na okućnicama, gdje su prevladavala stabla šljiva, jabuka, krušaka i obavezno oraha, ali nije bilo značajnije intenzivne proizvodnje. Uvođenjem potpora za sadnju višegodišnjih nasada i Operativnih programa za razvoj voćarstva od 2004. – 2009. godine broj hektara pod voćnim vrstama se vidno povećao. Od 2012. godine sade se i neke nove vrste kao što su: aronija, borovnica, haskap, goji, bazga, te sve više i ružin šipak, pa je do 2015. godine podignuto gotovo 2000 ha novih nasada. U 2017. godini se u odnosu na 2015., bilježi povećanje površina u nasadima lijeske za 130 ha oraha za 180 ha , aronije za 17 ha, ružinog šipka (divlje ruže) za 24 ha, pitomog kestena za 25 ha, te borovnice za 10 ha. Ostale kulture u pravilu stagniraju ili lagano padaju.

Po zastupljenosti nasada u RH orah sa 5794 ha je ispred lijeske koja se prostire na 3995 ha. Po zastupljenosti površina pod orahom u županijama, definitivno prednjači Osječko-baranjska županija s 844 ha, prati je Brodsko-posavska sa 705 ha, Vukovarsko-srijemska sa 650 ha, te Bjelovarsko-bilogorska sa 623 ha. Lijeska je najčešće sađena voćna vrsta u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji na 799,85 ha, zatim u Osječko-baranjskoj na 740,67 ha, te Virovitičko-podravskoj na 620,88 ha i Požeško-slavonskoj na 275,17 ha (izvor: APPRRR, veljača, 2018.).

Prilikom svečanog otvaranja dodijeljene su povelje za doprinos razvoju voćarstva i znanosti, te priznanja za uzornog voćara. Među dobitnicima Povelje za poseban doprinos razvoju voćarske struke i znanosti je i naš cijenjeni kolega Vlado Bistrović, dipl. ing. agr.

Dodjela Povelja – foto G. Klopotan, HPŠSS

Osim plenarnih i zanimljivih, pozvanih predavanja, održan je i niz stručnih predavanja koja se odnose na pomoekologiju i pomofiziologiju, zaštitu, tehnologiju i preradu, te proizvodnju i ekonomiku, mahom lupinstog voća.

Skupina lupinastih voćnih vrsta obuhvaća velik broj vrsta koje mogu rasti u različitim klimatskim područjima. Najznačajnije vrste zastupljene u tropskom i suptropskom klimatu su: brazilski orah, indijski orah, kokosov orah, makadamija, kola orah, pistacija i dr. U kontinentalnoj i mediteranskoj klimi prevladava uzgoj oraha, lijeske, bajama i kestena.

Površine pod nasadima ovih vrsta u svijetu zauzimaju više od 3 500 000 ha s proizvodnjom većom od 8 000 000 t. Bajam zauzima najviše površina s preko 1 700 000 ha, dok je orah s oko 3 500 000 t ploda u ljusci vrsta s najvećom proizvodnjom.

Na svjetskoj razini najveći broj ha pod lijeskom nalazi se u Turskoj, koja je i najveći proizvođač lješnjaka, cca 400 000 t ploda u ljusci. Po površinama i proizvodnji slijedi Italija, te SAD.

U proizvodnji oraha prednjači Kina sa gotovo 500 000 ha površina i 1 750 000 t ploda u ljusci, što čini 41% svjetskih površina i 48% proizvodnje ploda. Slijede SAD i Iran.

SAD je najveći svjetski proizvođač bajama jer proizvedena količina od 2 000 000 t ploda u ljusci čini 62% svjetske proizvodnje, iako najviše površina nalazimo u Španjolskoj.

Kesten se najviše proizvodi u Kini gdje se na 325 000 ha ubere 1 800 000 t ploda što čini 83% svjetske proizvodnje (izvor: FAOSTAT, 2016.).

Prvog dana Savjetovanja održan je Panel o perspektivama uzgoja i tržištu lupinastog voća u RH, a drugoga dana Panel o ekološkoj proizvodnji lupinastog voća.

Panel diskusija: Perspektive uzgoja i tržište lupinastog voća u RH – foto: G. Klopotan, HPŠSS

Panel o perspektivi uzgoja i tržistu lupinastog voća u RH su vodili dr. sc. Predrag Vujević, HCPHS i Grozdana Grubišić-Popović, dipl. ing. agr., HPŠSS, a sudjelovali su:

1. Boris Duralija, prof. Agronomski fakultet Zagreb, koji nas je upoznao s trendovima u svjetskoj proizvodnji lupinastog voća.
2. Josip Tokić, direktor Voćarstvo i vinogradarstvo PP Orahovica koji je iznio vlastita iskustva u načinu prodaje i prerade lješnjaka. Ukazao je na važnost prilagođavanja proizvodnje zahtjevima tržišta i uvođenja standarda kvalitete proizvoda, te naglasio kako je konkurentnost proizvođača jedan od osnovnih preduvjeta održive proizvodnje.
3. Vlado Moulis, Gospodarstvo Moulis Daruvar, proizvođač sadnica, te posjednik 105 ha nasada; Istaknuo je potrebu i mogućnost udruživanja proizvođača zbog zajedničke prerade i prodaje, kao i korištenja zajedničke mehanizacije za berbu i doradu.
4. Krunoslav Jakopin, dipl. ing. agr., samostalni stručni konzultant iznio je problem nedostatka navodnjavanja u nasadima s obzirom da se mijenjaju klimatske prilike pa su prinosi sve češće umanjeni zbog suše.
5. Ivica Delić, Načelnik sektora u Ministarstvu poljoprivrede, Uprava za hranu i fitosanitarnu politiku, se pozvao na Zakon o sjemenu i sadnom materijal i iznio je na koji je način reguliran nadzor sadnica. Istaknuo je nužnost sadnje certificiranog sadnog materijala i uputio voćare koji je put da postanu proizvođači sadnica.
6. Domagoj Dropuljić, OPG, vlasnik plantaže 20 ha lijeske u Baranji, je iznio pozitivna iskustva prodaje lješnjaka i suradnje sa PP Orahovica.
7. Mario Široki, OPG, vlasnik plantaže 4,5 ha lijeske u Koprivnici je iznio probleme malih proizvođača i pokušaje udruživanja zbog korištenja mehanizacije i nastupa na tržištu.

   ​Moglo se zaključiti da je manji broj nasada u RH u punoj rodnosti i da bi kroz dogledno vrijeme mogli realno očekivati povećanje proizvodnje; da proizvodnja varira uslijed češćih pojava kasnih proljetnih mrazeva i nedostatka dovoljnih količina vode u vegetaciji , te da je trenutna proizvodnja lupinastog voća nedostatna u odnosu na potrebe stanovništva, turizma, prehrambene industrije, izvoza i mogućnosti zapošljavanja.

   Zbog toga, u velikim količinma, lijesku uvozimo najčešće iz Turske i Italije, orah iz Rumunjske i Ukrajine, a bajam iz SAD-a. Neznatne količine ovih plodova čak i izvozimo, najčešće najbližim susjedima.

Panel o ekološkoj proizvodnji su vodili mr. sc. Marija Ševar, HPŠSS i prof. dr. sc. Ivica Kisić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a sudjelovali su:

1. dr. sc. Željko Herner, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektor poljoprivrede i prehrambene industrije, Služba za prehrambeno-prerađivačku industriju, Odjel za ekološku i integriranu poljoprivredu, Voditelj odjela, istaknuo je problem nedostatka ekološki uzgojenog sadnog materijala za podizanje novih nasada. Naglasio je da se sijanac ne smatra sadnicom i da to nije sadnica dozvoljena za podizanje novih površina.
2. Ana Marušić-Lisac, dipl. ing. agr., Biotechnicon d.o.o., Split, direktorica, objasnila je proces certifikacije ekoloških proizvoda i potrebu vođenja evidencija, koje proizvođači ponekad zaborave ažurirati.
3. Zdenko Freese, Pro-eco d.o.o., Novi Marof, složio se da ekološki poljoprivredni proizvođači nisu dovoljno informirani o uporabi gnojiva dozvoljenih za korištenje u ekološkoj proizvodnji, i potvrdio da cijena njihovih proizvoda ne može biti niža.
4. OPG Vodopija, Marko Vodopija, Veliki Grđevac, ekološki uzgoj lijeske 3,70 ha – mladi član gospodarstva koji je iznio zadovoljstvo proizvodnjom i pozitivna iskustva u prodaji ploda na lokalnom području, ali i izvozu u susjednu Sloveniju.
5. OPG Hunjadi, Natalija Peter Hunjadi, dipl. ing. agr., Sveta Marija ekološki uzgoj jabuke, heljde, pira i prosa, iznijela je primjer održivog gospodarenja na imanju; provođenja biloške zaštite nasada, te plasiranje proizvoda poznatim, stalnim kupcima koji žele jesti zdrave proizvode iz bližeg okruženja.

Znamo da RH ima 4464 ha pod ekološkim nasadima oraha i 1886 ha nasada lijeske. Površine pod ovim vrstama u sustavu ekološke proizvodnje se svakodnevno povećavaju.

Nažalost, isto tako znamo da povećanje proizvodnje ploda ne prati povećanje površina. Jedan od razloga je svakako što treba duži rok da ove vrste dođu u puni rod.

Povećanje proizvodnje lupinastog voća mogu ograničiti: nepoštivanje osnovnih postulata struke –pravilan izbor položaja i adekvatno održavanje nasada; klimatske promjene (mraz, tuča, snažni vjetrovi); neadekvatni sortiment (neotpornost, slab urod i sl.); ograničeni resursi (voda, radna snaga i sl.); nedostatak novih tehnologija u uzgoju (strojevi i sl.); postojeća konkurencija na tržištu; slaba kvaliteta plodova; nedopuštene količine rezidua sredstava za zaštitu bilja; zaštita prirode i dr. Mogli bi unaprijediti proizvodnju lupinastih vrsta ako bi povećali prinos i kvalitetu ploda kroz efikasnije iskorištavanje postojećih resursa; kroz stvaranje novih poboljšanih podloga i sorata; kroz nužno uvođenje tehnoloških inovacija; obavezno povećanje znanja proizvođača o korištenju prirodnih neprijatelja u suzbijanju štetnika i provođenju ekološke proizvodnje po principima održivosti.

Prije zatvaranja Savjetovanja doneseni su Zaključci 13. Znanstveno-stručnog savjetovanja hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem, kako slijedi:

1. Predlaže se veća odgovornost znanstveno stručne zajednice u razvoju voćarstva.
2. Potrebno je jasno definirati ciljeve i smjernice razvoja hrvatskog voćarstva, te ih ugraditi u Mjere ruralnog razvoja za slijedeće programsko razdoblje.
3. Hrvatska voćarska zajednica podržava donošenje novog Pravilnika iz Mjere 17.1. te predlaže da se u Pravilniku dopuni čl. 8, te da se u njemu definira minimalna i maksimalna količina priroda po hektaru koja se može osigurati za pojedine voćne vrste i predlaže da se definira prosječna cijena.
4. Predlaže se izrada prijedloga modela osiguranja u suradnji sa Hrvatskom poljoprivrednom-šumarskom savjetodavnom službom i Hrvatskim centrom za poljoprivredu, hranu i selo po uzoru na austrijski model.
5. Predlaže se da se u Mjeri 16 definiraju prioriteti za voćarstvo kao što je to definirano kod ostalih usjeva.
6. Potrebno je usvojiti primjedbe proizvođača voćara s terena o uvođenju voćnih prerađevina u model Školske sheme te ih proslijediti u Ministarstvo poljoprivrede.

Baviti se voćarstvom nije nikada bilo lako. U današnje vrijeme pogotovo, kad svjedočimo sveprisutnim klimatskim promjenama koje bi trebali uvažavati i kojima se treba prilagoditi i biljni i životinjski svijet. No, bavljenje voćarstvom daje nam moć i privilegiju da proizvodimo hranu za sebe i druge.

Grozdana Grubišić-Popović, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica za hortikulturu