Hortikultura, Vijest

Njihova namjera je održavanje biološke raznolikosti čuvanjem i uzgajanjem jestivih i ukrasnih autohtonih biljaka, kao i biljaka iz drugih podneblja radi prilagođavanja lokalnim klimatskim uvjetima. Druženje i međusobno razmjenjivanje sjemenja i presadnica svakako doprinosi širenju radosti u daljnjem radu s biljkama i zemljom.

Izvor: http://www.hrt.hr/283247/magazin/; Autor: Krešo Fumić, videonovinar

Na manifestaciji u punoj vrtlarskoj sezoni okupilo se četrdesetak posjetitelja iz Požege i okolice, Pakraca, Nove Gradiške, Slavonskog Broda, Zagreba i susjedne nam Bosne i Hercegovine. Kiša u prije podnevnim satima, zatim sunce, ljudi i zemlja stvorili su poseban ugođaj u kojem su sadnice i presadnice plijenile pažnju. Razmjenjivala su se iskustva o uzgajanju, njegovanju i konzumiranju plodova. Na stolu se tako našlo sjemenje grahova, kukuruza, rajčica, bundeva, crnog kima, borača, uresnice, gomolja krumpira „ljubičastog“ i „kiflica“, čičoke, presadnica bundeva, dragoljuba, cinija, suncokreta, gospinog plašta, mente, matičnjaka i kupusa.

Presadnice rajčica su bile najbrojnije jer gospođa Boršoš, inicijatorica manifestacije, rođena Švicarka godinama sakuplja i razmjenjuje sjeme raznovrsnih rajčica. Dugogodišnjim aktivnostima u švicarskom udruženju za biovrtlarenje „Bioterra“ stekla je bogatu vrtlarsku praksu koju dolaskom u Hrvatsku nastavlja širiti. Za ovogodišnju razmjenu pripremila je oko 1000 presadnica 43 različite sorte rajčica. U svom vrtu svake godine posije najviše 600-tinjak sorti dok još toliko ostane u škrinjici i čeka na red za sjetvu kroz godinu ili dvije. Zahtjevno je u jednoj godini obnoviti cijelu kolekciju sorti, jer označavanje, izoliranje pupova, ubiranje u pravom trenutku, pranje sjemena, sušenje, pakiranje, ponovno označavanje prethodi čuvanju i razmjenjivanju sjemena.

Nakon dinamične razmjene sadnica i presadnica slijedio je okrugli stol i priča o „Rajčici“. Desetak posjetitelja htjelo je čuti još informacija. Gospođa Boršoš odgovarala je na upite zainteresiranih koja se mogu sažeti slijedećim redom:

– Rajčica voli plodno tlo što se postiže kvalitetnim kompostom.

– Tlo oko biljaka prekriva se malčem od prirodnih materijala: slamom, sjenom, gavezom.

– Režim zalijevanja utječe na rast i kvalitetu plodova rajčice. Ako je zemlja suha, dan prije sadnje, treba dobro zaliti sadna mjesta te ponovo obilno zaliti nakon sadnje. Češće zalijevanje manjom količinom vode potiče rast korijena u površinskom sloju tla. To uzrokuje veću osjetljivost na sušu što biljku dodatno izlaže stresu, a dolazi i do pucanja plodova. Rjeđe i obilnije zalijevanje potiče rast korijena u dubinu koji u potrazi za vodom prodire duboko. To osigurava veću otpornost biljaka na sušu. Tijekom vegetacije zalijevanje se po potrebi provodi 2-3 puta miješanjem gnojnice od koprive.

– Rajčicu treba saditi u zemlju do prvih listova, jer se duž cijele stabljike, na mjestu kontakta sa zemljom i vlagom razvija korijenje i omogućava razvoj snažnije biljke.

– Sposobnost stvaranja korijenja duž stabljike omogućava vegetativno razmnožavanje što je značajno kod sorti koje formiraju malo sjemena ili su rijetke i posebne.

– Rajčice se jednostavno uzgajaju u glinenim posudama na balkonima, terasama, u dvorištima te u malim vrtovima jer dobro podnose sadnju na isto mjesto. Rajčice su posebne po tome što pamte informacije iz zemlje i pri sljedećoj sadnji su snažnije i otpornije. Radi te osobine važno je sakupljati i održavati sjeme rajčica iz vlastitog vrta.

– Rajčica je samooplodna biljka i prije cvatnje se pupovi izoliraju kako bi se samooprašivanjem zadržala identičnost sorte.

– Svježe rajčice najbolje je jesti u vrijeme kad u vrtu dozrijevaju na suncu. Tada naše tijelo opskrbe potrebnim sastojcima za cijelu godinu. Tijekom zime prirodnije je jesti prerađenu rajčicu.

– Galapagos, divlja vrsta rajčice, je crvenkasto narančastih plodova specifičnog okusa. Izvorno stanište rajčice je podneblje Srednje i Južne Amerike. Divlje vrste i danas rastu na otočju Galapagos smještenom 1000 km zapadno od južnoameričke države Ekvador. Otočje je poznato po iznimnoj biološkoj raznolikosti i aktivnim vulkanima. U tamošnjim klimatskim uvjetima rajčica je višegodišnja biljka. Stari narodi Asteci i Inke te meksički indijanci uzgajali su različite vrste i oblike rajčica od kojih su neke stigle u Europu nakon istraživačkih ekspedicija u 15. stoljeću i naselile se u dvorske vrtove, najčešće kao ukrasne biljke.

– Silbertanne je rajčica lista sličnog mrkvi, slatkih i sočnih plodova ranijeg sazrijevanja, glatke površine. Čvrsta i kompaktna biljka omogućava uzgajanje bez potpornja i u posudama.

Snježana Pešut-Pilon, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica