Događaji, Vijest

Na Sajmu je bilo 50- tak izlagača koji su osvježili inače sunčan dan na korzu u Bjelovaru. Igor Brajdić, dogradonačelnik Bjelovara, istaknuo je: „Cilj svega suradnja je s drugim gradovima i općinama, međusobna razmjena iskustava, povezivanje poduzetnika. Proizvođačima iz Iloka, Osijeka, Požege, Vukovara i Đakova pridružili su se i bjelovarski proizvođači“. Dok je bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak izjavio: “Najbitnije je da proizvođači dobiju priliku da svoje domaće, svježe i kvalitetne proizvode mogu izložiti i plasirati, prvenstveno svojim građanima, a onda i drugima. Ovo je zasada prva suradnja s Ilokom i Osijekom, no ne znači da je i posljednja. Dapače, ja bih volio da jednog dana ugostimo i predstavnike južnih krajeva“.

Takvim organiziranim sajmovima u Bjelovarskoj regiji pokušava se već godinama pomoći našim proizvođačima plasirati i prodati svoje proizvode. Crna točka hrvatskog poljoprivrednog gospodarstva su kanali prodaje. Pukla je spona između malih proizvođača hrane i drugih proizvoda vezanih za selo i ruralni prostor i kupaca. Kvalitetna domaća hrana se već dulje vrijeme teško može plasirati na hrvatske stolove. Druga stvar je povezivanje poslovnih subjekata i razmjena iskustava, što je itekako bitno u samom poslovanju poljoprivrednih proizvođača i prerađivača, koji mogu biti registrirani kao obiteljska gospodarstva ili kao mala poduzeća. Simbiozom lokalnih ili regionalnih uprava i poslovnog sektora, začinjeno sa dobrim idejama, može se napraviti nešto iznimno.

Tako su ekološki proizvođači iz Bjelovarskog kraja godinama opskrbljivali trgovine zdrave hrane u Zagrebu. Nekad gotovo jedina ekološka hrana na policama u zagrebačkim eko-trgovinama bila je od bjelovarskih ekologa. Eko-proizvođači iz cijelog kraja donosili su svježe ili prerađene ekološke proizvode u Bjelovar, gdje se vagalo i prepakiralo, da bi se moglo transportirati u Zagreb i staviti na police. Sva ostala eko-hrana je bila iz uvoza. To je bila dobra poslovna prilika za entuzijaste Eko- kulture, koji su proizvodili po ekološkim standardima prije zakona i pravilnika, ali naravno i godinama poslije. Proizvodili su ekološku hranu samo po spoznajama što je to ekološka proizvodnja u Europi. Nastavili uz suradnju lokalnih i regionalnih uprava i naravno poslovnog sektora koji je organizirao otkup i plasman takve robe. Također su Bjelovarčani pokušavali plasirati svoje proizvode i na more putem manifestacije „Mare Croaticum – spojiti zeleno i plavo“. Tako su uz organizaciju Bjelovarsko-bilogorske županije prodavali tokom ljeta svoje proizvode na trgovima naših dalmatinskih gradova. No, nekog većeg odjeka nakon toga nije bilo, jer je prestala organizacijska pomoć regionalne uprave. Još neko vrijeme bilogorski proizvođači su pokušavali organizirano prodavati svoje proizvode uz pomoć lokalne uprave na dalmatinskoj obali, prije svega u Biogradu na moru, no i to je stalo. Osnovna ideja da hrana proizvedena istočno od Zagreba nađe put do potrošača južno od Zagreba trajala je samo dok je bio patronat lokalne ili regionalne uprave. Kad lokalna uprava nije bila zainteresirana za organiziranu pomoć sam taj put hrane od polja do stola išao je preko trgovačkih centara, gdje su često oštećeni i proizvođači ali i potrošači.

Na sreću čini se da dolaze nova vremena i da će s novim ljudima opet mali proizvođači hrane u Bjelovaru i okolici uspješnije plasirati svoje proizvode na naše stolove.

Darija Marković, dipl. ing. agr.