ESCA ili apopleksija vinove loze

ESCA ili apopleksija vinove loze

Posljednjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, ali i kod nas u Hrvatskoj , zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili apopleksija ili apoplektično venuće. Apopleksija vinove loze u stranoj literaturi poznata je pod imenom “Malldell’Esca” ili “Esca”.

Jedna je od najstarijih bolesti na vinovoj lozi, za koju se smatra da je bila poznata u mediteranskim krajevima još u vrijeme Rimljana. Pod nazivom „eska“ podrazumijeva se kompleksna bolest, u kojoj je unutrašnja trulež trsa samo jedan od simptoma. To je bolest drva i izaziva sušenje vinove loze. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća eska se počela znatnije širiti, najprije u Francuskoj i Italiji, a nakon toga i u drugim vinogradarskim zemljama. Toj bolesti nije se pridavala posebna pozornost, jer se najčešće javljala na starim trsovima, no, u posljednjih 15 godina primijećena su sušenja mladih trsova, starih 3-4 godine. To je u pravilu bolest starih vinograda i to se dovodi u vezu s postotkom tanina. Poznato je da je u starim trsovima postotak tanina veći. Isto tako se zna da su vinogradi cijepljeni na podlogama Rupestris (koja je bogata taninima) češće napadnuti nego vinogradi na podlozi Riparia. Mogu biti zaraženi i mladi trsovi od 2 do 5 godina, a to se tumači tako da su na tim mjestima prethodno iskrčene zaražene biljke od kojih su ostale brojne bazidiospore, kao izvor zaraze. Na mladim vinogradima i ako dođe do infekcije, simptomi se očituju mnogo godina kasnije, jer parazit sporo napreduje. Hrvatski fitopatolozi (Kišpatić, Kovačević, Panjan) još su davne 1960. upozoravali na sporadičnu pojavu apopleksije vinove loze.

Na osnovi simptoma i uzročnika razlikuju se dva tipa oboljenja: apoplektično venuće- klasična eska i mladenačko apoplektično venuće - mladenačka eska. Uzročnici sušenja vinove loze su patogene gljive, koje nanose velike ekonomske štete u vinogradarskoj proizvodnji. U etiologiji klasične eske sudjeluju najmanje tri uzročnika: Phaemoniella chlamydospora, Phaeoacremonium aleophilum i Fomitiporia mediterranea. Gljiva je sposobna adaptirati se na sve situacije, koje susrećemo u vinogradima, a ovisno o okolnostima, razvoj je brži ili polaganiji. Simptomi klasične eske uočavaju se na starijim trsovima, starijim od 8 godina (slika 1.), dok se simptomi odnosno venuće od mladenačke eske uočava na mladim biljkama od 1. do 3. godine. Prvi vanjski simptom jest promjena boje na listovima. Na plojci između glavnih žila javljaju se izdužene žute ili crvenkastosmeđe nekroze. Između tog nekrotiziranog dijela nastaje šira ili uža zelena zona. List poprima specifičan izgled „tigrovih šara“ (slika 2.). Ako nekroza prekrije veći dio plojke, list se osuši. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa.

Slika 1. Klasična eska (foto: Pozder P.)

Apopleksija je pojavljuje u dva tipična oblika: u kroničnoj formi kao degradacija lišća te u  akutnoj formi, kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa. Ako biljka s takvim simptomima na listovima preživi nekoliko godina, bolest eske je prešla u kroničnu fazu. Pojava simptoma na listovima u narednoj godini može izostati, no moguće je da će se opet pojaviti nakon jedne ili dvije godine. Na krakovima trsa i na stablu mogu se pojaviti uzdužne pukotine. Trsovi s prethodno navedenim simptomima žive po nekoliko godina, nakon čega nastupa akutna - apoplektična faza. Za vrijeme toplih ljetnih mjeseci nastupi iznenadno sušenje.

Slika 2. Simptomi eske na listovima (foto: Pozder P.)

Istovremeno se suše mladice, bobice na grozdu smežuraju (slika 3.) i u konačnici se čitav trs osuši. Sve te promjene na listovima i na vanjskom izgledu trsa su posljedice promjena, koje su nastale u unutrašnjosti trsa. Na presjeku stabla vide se različite promjene (slika 4.).

Slika 3. Simptomi eske na grozdu (foto: Diklic K.)

Slika 4. Presjek bolesnog trsa vinove loze (foto: Pozder P.)

Uloga patogenih organizama apopleksije u degradaciji drva vinove loze još nije potpuno proučena, ali je poznato da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Oboljeli trsovi normalno započinju rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsovima mogu izostati ili biti prikriveni. Veći postotak tanina u starijem trsu povećava osjetljivost na apopleksiju, ali istraživači su tijekom 2003. dokazali prijenos gljive Phaemoniella chlamydospora iz zaraženih podloga u plemku, odnosno činjenicu da se apopleksija prenosi i sadnim materijalom. Glavne mjere zaštite od te bolesti su isključivo preventivne. Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje certificiranih odnosno deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala, mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”. Budući da se za podizanje novih vinograda uglavnom koriste površine na kojima rastu šume, šikare, stari voćnjaci ili stari vinogradi, nakon krčenja potrebno je “odmarati” tlo 2-3 godine, odnosno čak 4-6 godina, ako je prethodni nasad bio zaražen bolestima drva ili virusnim česticama. Ostale preventivne mjere obuhvaćaju premazivanje rana od rezidbe zaštitnim voćarskim voskom, kako bi se spriječio ulaz spora gljive u biljku te u slučaju pojave bolesti uklanjanje zaraženih trsova iz vinograda. Pošto je uzročnik te bolesti patogena gljiva, glavni način na koji se prenosi ta bolest u vinogradu jest škarama prilikom rezidbe. Da bi se spriječio prijenos te bolesti potrebno je tijekom rezidbe dezinficirati alat odnosno škare. Obvezatna je dezinfekcija škara i drugog pribora 70%-tnim alkoholom, čisti ili uz dodatak kalij permanganata. Što se tiče direktnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima, za sada ne postoje fungicidni pripravci kojima bi se uspješno mogla spriječiti pojava ili širenje te bolesti. Postoje podaci o različitoj osjetljivosti/otpornosti nekih kultivara vinove loze pa se tako kao izrazito osjetljivi kultivari navode sauvignon, cabernet sauvignon i dr.

Iako eska nije  nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze, ona je danas još uvijek prilično nejasna, unatoč brojnim istraživanjima u svijetu i činjenici da su simptomi poznati još iz drevnih antičkih vremena. Slučajevi epidemijske pojave eske, u kojima je kroz nekoliko godina propao velik broj trsova, je rijedak, kod nas je obično postotak trsova koji pokazuju simptome te bolesti do 2 ili 3 % u starijim vinogradima. Usprkos tome potrebno je detaljnije istražiti problematiku te bolesti i redovito provoditi određene preventivne mjere.

Autorica teksta: Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine,
Podružnica Svjetodavne službe Varaždinske županije, Varaždin

  1. Cvjetković B. (2010): Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze. Čakovec, str. 469-475
  2. Ivić D. (2009):Petrijeva bolest i eska vinove loze, Glasilo biljne zaštite br.5

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Savjetodavna služba
Savska cesta 41
(PT Zagrepčanka - Anex)
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr