Ratarstvo, Vijest

Poljoprivredni proizvođači zabrinuto upiru pogledom u nebo. Obilne padaline tijekom protekle zime, topljenje snijega, pa zatim obilna kiša tijekom prvih proljetnih dana prouzročila je poplave u mnogim krajevima, ili na većini poljoprivrednih površina zasićenost tla vodom. Voda u biljkama ima nezamjenjiv značaj i mnogobrojne uloge u metabolizmu biljke. Ona je neophodna za rast i razvoj biljke, prenosi tvari kroz biljku, reaktant je u biokemijskim reakcijama, otapalo je, održava čvrstoću i oblik biljke, određuje kakvoću. Posljednjih se godina većinom susrećemo s problemom nedostatka vode za normalan rast i razvoj biljaka. Naime, u posljednjih deset godina u Hrvatskoj su četiri bile sušne. Kod svake poljoprivredne vrste poznati su kritični periodi u kojima nedostatak vode izaziva najveće smanjenje prinosa i kakvoće.

Kod suviška vode u tlu dolazi do problema u opskrbi biljke kisikom (pojava anoksije = potpun nedostatak kisika i pojava hipoksija = smanjene količine kisika). Do pojave anoksije češće dolazi ako je temperatura zraka iznad 20 ^oC, kada je potrošnja kisika disanjem korijena biljaka, faune tla i mikroorganizama veća nego pri nižim temperaturama. U takvim anaerobnim uvjetima (anoksija) ili pri nedovoljnoj koncentraciji kisika (hipoksija) dolazi do promjena u metabolizmu stanica biljnog tkiva. Dolazi do intoksikacije stanica produktima alkoholnog vrenja i povećanja kiselosti citoplazme. Ove pojave mogu rezultirati odumiranjem stanica. Biljke koje pate od nedostatka kisika pokazuju znakove uvelosti, zbog nemogućnosti aktivnog prijenosa vode, a listovi pokazuju epinastičan rast (prema dolje) zbog povećane sinteze etilena. U takvim listovima povećana je koncentracija abscisinske kiseline koja inicira zatvaranje puči. Time se prekida transpiracijska struja i prijenos vode i hraniva u nadzemne dijelove biljke, što rezultira usporavanjem rasta.

Osim negativnog utjecaja na same biljke, suvišna voda negativno utječe i na samo tlo:

• narušena je struktura tla,
• prilikom isparavanja vode iz tla, gube se znatne količine toplinske energije i zbog toga su vlažna tla hladnija (2 – 7^oC) od suhih tala,
• sve pore su ispunjene vodom, u tlu nema dovoljno zraka i slaba je izmjena plinova
• pojava erozije tla uzrokovane vodom.

Sve navedeno ima negativan utjecaj na rast i razvoj biljka na tlima u kojima je suvišak vode:

• u vlažnim uvjetima sprječava se proces nitrifikacije i smanjuje usvajanje dušika,
• anaerobni uvjeti za djelovanje mikroorganizama,
• otežano je kretanje poljoprivredne mehanizacije,
• povoljni uvjeti za rast i razvoj biljnih bolesti i štetnika,
• onemogućena i otežana pravovremena obrada tla i provođenje agrotehničkih mjera (prihrana usjeva, zaštita usjeva).

Štete u biljnoj proizvodnji, koje nastaju od suvišnih voda, mogu doseći katastrofalne razmjere. Suvišne vode izravno utječu na smanjenje prinosa i otežavaju ili u potpunosti onemogućavaju izvođenje agrotehničkih zahvata koje treba pravovremeno izvršiti. Biljke različito podnose prekomjerno vlaženje ili plavljenje tla, ovisno od fenofazi razvoja, u kojoj se vlaženje pojavljuje i same dužine trajanja plavljenja. Najveće sniženje prinosa u uvjetima prisutnosti suvišne vode valja očekivati u razdoblju intenzivnog porasta biljaka. Smanjenje prinosa uzgajane kulture raste proporcionalno s duljinom perioda prevlaživanja tla.

Tablica 1. Utjecaj suvišne vode na sniženje prinosa nekih poljoprivrednih kultura (%)

Izvor: Petošić, Dragutin, Tomić, Franjo; Reguliranje suvišnih voda, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.

Temeljem navedenih pokazatelja u tablici vidljivo je da su gubici u prinosu većine poljoprivrednih kultura najmanji kada prevlaživanje tla traje vremenski do tri dana. Relativno sniženje prinosa poljoprivrednih kultura zavisi od razdoblja fenofaze u kojoj se biljka nalazi u trenutku suvišnog vlaženja tla. Ozime žitarice ne podnose dulje vrijeme prevlažno tlo pri kraju svoje vegetacije (svibanj-lipanj), a jare žitarice u sredini vegetacijskog razdoblja (travanj-svibanj). Do najvećeg smanjenja prinosa kukuruza dolazi ukoliko je tlo suviše vlažno u početku vegetacije (travanj-lipanj).

Pri određivanju potrebnog vremena odvodnje suvišnih voda s poljoprivrednih površina, koje se može smatrati i granično dozvoljenim trajanjem plavljenja uzgajane kulture, treba uzeti u obzir i različitosti u toleranciji uzgajanih kultura na uvjete plavljenja, kao i razdoblje vegetacije u kojem je plavljenje bilo prisutno.

Tablica 2. Potrebno vrijeme odvodnje suvišne vode u danima

Izvor: Petošić, Dragutin, Tomić, Franjo; Reguliranje suvišnih voda, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.

Iz svega se može zaključiti da većina poljoprivrednih kultura podnosi stagnaciju suvišnih voda samo 12 do 36 sati.

Što učiniti da se umanje štete uzrokovane suvišnom vodom na poljoprivrednim parcelama?

• na svim parcelama gdje je to moguće prokopati kanale i omogućiti istjecanje suvišne vode s parcele,
• ne koristiti poljoprivrednu mehanizaciju (dodatno narušavanje strukture tla) na poljoprivrednim površinama na kojima je tlo zasićeno vodom, poplavljeno ili prekriveno snijegom,
• pratiti pojavu bolesti na ozimim poljoprivrednim kulturama, izvršiti tretiranje usjeva sukladno stanju tla i usjeva.

Kada se odlučuje o vrsti i vremenu uporabe mehanizacije za obradu tla, treba uzeti u obzir stanje tla glede zasićenosti vodom. U uvjetima mokrog i vodom natopljenog zemljišta treba izbjegavati obradu i provoz mehanizacije preko poljoprivrednog zemljišta, kojim se uzrokuje zbijanje slojeva tla.

Već je u tekstu navedeno da se različite poljoprivredne vrste razlikuju i po svojoj osjetljivosti na višak vode. Uljana repica je jako osjetljiva na zadržavanje vode na polju. Također i visoka razina podzemne vode loše utječe na repicu.

Pred nama je i odluka što učiniti sa sjetvom jarih vrsta. Uobičajeno, sjetva šećerne repe završi do 10. travnja. Ovog proljeća vjerojatno na većini parcela, do tada neće biti moguće niti započeti sjetvu. Prinosi šećerne repe jako ovise o pravodobnoj sjetvi. No, sjetimo se prošle godine i potrebe presijavanja usjeva šećerne repe uništenih kasnim proljetnim mrazom.

Sjetvu suncokreta, soje i kukuruza na uređenim parcelama još se uvijek stigne obaviti na vrijeme. Ono što možemo učiniti, poznavajući kvalitetu svojih parcela, odlučiti koje ćemo kultivare (obzirom na duljinu vegetacije) posijati na koje tlo (obzirom na propusnost i mehanički sastav svake pojedine parcele).

mr. sc. Tatjana Međimurec
rukovoditeljica Odsjeka