Zaštita kukaca koji se hrane drvnom masom suhih stabala i stvaranje humusa

Zaštita kukaca koji se hrane drvnom masom suhih stabala i stvaranje humusa

Ugrožavanjem staništa ugrožavamo i životinjske vrste, odnosno smanjujemo i narušavamo biološku raznolikost.

Stara stabla i stare šumske sastojine danas su prava rijetkost. Zanemarena je uloga i važnost drveća svih dobnih skupina i životnog ciklusa. Uklanjanje suhih i trulih grana i panjeva iz parkova i urbanih površina, odvožnja drvne građe iz gospodarenih šuma, tzv. čišćenje šuma, nepovoljno utječe na vrste zavisne o takvim staništima. Zakonom o zaštiti prirode u svim šumama treba osigurati dovoljan postotak zrelih, starih i suhih stabala koji su sastavni dio šumogospodarskih osnova. Uklanjanjem starih, suhih i trulih stabala nestale su vrste koje su specijalisti vezani za šumu, uključujući i saproksilne vrste.

Slika 1. Staro, suho stajaće stablo

Kukci (lat. Insecta) nose važnu ulogu u razgradnji tvari. Razred kukaca obuhvaća više vrsta od svih ostalih životinjskih skupina zajedno. Kukci drvo koriste za hranu, kao sklonište i za razmnožavanje. Posebno se ističu saproksilni kukci koji su jedna od najugroženijih skupina vrsta kukaca. Saproksilni kukci su skupina vrsta kukaca koje su vezane isključivo uz staništa trulih, starih i suhih stabala. To su kukci koji su uključeni u propadanje drva ili su zavisni o tome, imaju važnu ulogu u procesu kruženja, odnosno raspadanja tvari a samim time i u recikliranju hranjivih tvari u prirodnim ekosustavima. Više od polovice ugroženih vrsta nalazi se na popisu endemskih vrsta u Europi te je njihovo stanište jedino na svijetu i zbog tog razloga su iznimno važni.

Slika 2. Hranjenje ličinke Lucanus cervus

Mrtvo, trulo ili suho drvo ili grana, glavni su izvor hrane za saproksilne kukce. Ono ne samo da hrani određene vrste kukaca, već te vrste kukaca potiču ekološku, prirodnu razgradnju tvari, odnosno stvaranje humusa. Drvo je organska tvar koju kukci razlažu na mineralne sastojke koji biljkama služe za ishranu te tako pridonose ciklusima kruženja i asimilacije nutrijenata u prirodi. Primjer ovakve vrste kukaca je Jelenak (lat. Lucanus cervus, L.) čije ličinke žive podzemno u blizini suhog, trulog drveta, 3 do 7 godina, te se njime hrane i na taj način razlažu drvo na komponente i stvaraju humus.

Umiranje stabla je prirodan proces. Mrtvo i odumrlo drvo veoma je važna sastavnica očuvanog šumskog staništa. Prirodnoj razgradnji drveta doprinose ne doprinose samo kukci, već i gljive i bakterije. Razgradnjom drva prirodnim putem nastaje humus koji povoljno utječe na strukturu tla te biološka svojstva tla.

Slika 3. Staro ležeće stablo u postupku raspadanja i stvaranja humusa

Prisutnost mrtvih i starih stabala u šumi uvjet je opstanka često zanemarenih, ali vrlo važnih elemenata šumskog ekosustava – od onih većih poput djetlića, sova ili šišmiša do mnoštva malih kukaca i pauka. Postojanje starih i trulih, ležećih i stojećih stabala u šumama uvelike povećava biološku raznolikost te pozitivno doprinosi stvaranju humusa i poboljšavanju tla.

Natalija Cvjetković, mag. ing. silv.

Izvori:

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Savjetodavna služba
Savska cesta 41
(PT Zagrepčanka - Anex)
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr