Zaštita tla od erozije

Zaštita tla od erozije

Tlo je, uz zrak i vodu, ključna sastavnica okoliša te jedan od najvažnijih prirodnih resursa za život i čovjeka na Zemlji. Ubraja se u uvjetno obnovljive resurse s obzirom na dugotrajne procese nastanka i razvoja.

Pedolozi ograničavaju tlo na onaj rastresiti materijal koji dozvoljava rast biljaka i razlikuju ga od regolita koji nije fertilan. U načelu, tlo podrazumijeva da materijal nije značajnije prenošen od mjesta nastanka, dok sediment indicira materijal koji je bio erodiran, tj. fizički odnešen s mjesta nastanka.

Slika 1. Osnovni profil tla

Erozija tla je odnošenje površinskog dijela tla kroz utjecaj vjetra, vode, ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije. Erozijom je zahvaćen najplodniji, površinski sloj tla, bogat humusom na kojem raste vegetacija. Litološki sastav stijene, osim na brzinu trošenja, također utječe i na eroziju.

Stupanj erozije ovisan je o klimi, tlu, ljudskom djelovanju, biljnom pokrovu i topografiji. Erozija tla, bilo vodom ili vjetrom, odvija se u tri faze: odvajanje pojedinih čestica od mase tla, prenošenje erozijskog materijala i taloženje. To može biti spor proces koji se odvija relativno nezapaženo, što uzrokuje ozbiljan gubitak površinskog sloja tla. Problem zbijenosti tla, niske količine organske tvari, gubitka strukture tla, salinizacije i kiselosti tla, druga su ozbiljna stanja degradacije tla koja mogu ubrzati proces erozije tla.

Vjetar utječe na biljke na mnoge načine, od kojih je većina negativna za biljke. Jaki vjetrovi uništavaju mlade biljke, savijaju i lome grane stabala, deformiraju krošnju, uzrokuju gubitak pupova, cvjetova i plodova te povećavaju evapotranspiraciju i potrebu za dodatnom vodom.

Među brojnim ekološkim funkcijama šume, zaštitna uloga šuma u regulaciji vodnog režima i zaštite zemljišta od erozije je od prvorazrednog značaja. Šume značajno smanjuju i usporavaju eroziju svojim krošnjama, granama, korijenovim sistemom i otpalim lišćem. One štite tlo, kako od erozije uzrokovane vodom, vjetrom i snijegom, tako i od osiromašenja i klizanja tla i kamenja.

Slika 2. Erozija tla Slika 3. Indikator erozije

Zanimljiv indikator erozije je golo korijenje stabala koje ukazuje na debljinu tla koje je erodirano od trenutka kada je stablo počelo rasti.

Šume svojim sklopom i građom sastojina te rizosferom djeluju na uravnoteženje vodnih odnosa u zemljištu. Utjecaj šuma na vodni režim ogleda se u većoj akumulaciji i stvaranju rezervi vode te njezinom sporijem otjecanju. Već tanak sloj šumske prostirke, debljine svega 15 mm, znatno smanjuje površinsko otjecanje vode. Šuma korijenovim sistemima, naročito šumsko drveće, strukturira zemljište povećavajući njegovu poroznost i kapacitet za upijanje vode. Osim vezivanja vode upijanjem od listinca i tla, znatan dio oborina oduzimaju intercepcija i evaporacija.

U slivovima sa visokim i strmim planinskim predjelima, koji su pod šumom, ne samo da sprječava odnošenje erozijskog materijala sa tih površina, nego šuma zadržava produkte erozije koji dolaze s položaja iznad granice vegetacije, gdje je zemljište golo i nema uvjeta da se zadrže produkti erozijskih procesa.

Za sprječavanje erozije uzrokovane vjetrom osobito su značajne vjetrobrane šume koje osim što sprječavaju prekomjerno isparavanje i promjene mikroklime, sprječavaju i udarce vjetra te eroziju koja bi pri tome nastala. Biljne vrste za konstruiranje vjetrobrana trebaju biti brzorastuće, prilagodljive i rezistentne na slanoću u područjima u kojima vjetar dolazi s mora. Kod nas su vjetrobrane šume značajne u Sredozemlju, u području bure te u ravnicama sjeveroistočnog dijela Hrvatske.

Erozija zemljišta postala je svjetski problem jer zahvaća velika područja i nanosi nenadoknadive štete. Čovjek promjenom upotrebe površina značajno mijenja stupanj erozije. Prvenstveno je to važno na poljoprivrednim područjima na padinama gdje je iskrčena šuma, a neodgovarajućim oranjem erozija se može znatno ubrzati. Smanjuju se šume, a povećavaju poljoprivredne površine što dovodi posredno do velike opasnosti od erozije tla pojačane promjenama klime.

Najbolji stabilizator zemljišta i najdjelotvorniji način za zaštitu zemljišta od erozije je šumska vegetacija. Da bi se smanjila šteta potrebno je podignuti dugogodišnje nasade i višegodišnje kulture koje su šumoposjednici dužni njegovati. Treba imati na umu da samo dobro njegovane šume imaju tako veliku propustljivost, dok zapuštene i prekomjerno iskorištavane šume gube ove osobine te za obnovu trebaju čitava desetljeća.

Petra Vodička, mag. ing. silv.

Izvori:

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Savjetodavna služba
Savska cesta 41
(PT Zagrepčanka - Anex)
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr