Podržavanje bioraznolikosti šume

Podržavanje bioraznolikosti šume

Pojam “bioraznolikost” je relativno nov, osmišljen 1985. godine spajanjem dviju riječi - biološka raznolikost.

Na simpoziju 1986. godine, nakon izdavanja knjige „BioDiversity“ (Wilson 1986), čiji je urednik biolog E. O. Wilson, prihvaćeno je korištenje ove riječi i njenog koncepta.

Biološka raznolikost možemo definirati kao sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

Šumski ekosustavi-riznice biološke raznolikosti

Biološka raznolikost je širok pojam koji se odnosi na sve oblike života u šumama i ekološke uloge koju oni obavljaju. Biološka raznolikost šuma ne obuhvaća samo stabla nego i mnoštvo različitih oblika života kao što su ostale biljke, životinje, mikroorganizmi koji nastanjuju šumske ekosustave. Šumski ekosustavi predstavljaju najsloženije terestričke ekosustave na Zemlji koji su sastavljeni od brojnih komponenata živog i neživog svijeta u međusobnoj ovisnosti. Oni su se razvijali milijunima godina, a danas zauzimaju oko 40 % vegetacijske površine zemlje. Šume predstavljaju složenu, uravnoteženu funkcionalnu cjelinu koju karakterizira samoobnovljivost, samoorganizacija i samoodržanje te su jedan od najvažnijih prirodnih resursa. U globalnoj ekologiji upravo su šume temelj za održavanje biološke raznolikosti koja je važna za otpornost i stabilnost svakog ekosustava. Biološka raznolikost šuma očituje se u genetskom bogatstvu, brojnim vrstama i različitim ekološkim sustavima. Šumski ekosustavi međusobno se razlikuju po sastavu vrsta, unutar vrsnoj genetskoj raznolikosti, veličini njihovih populacija, ekološkim uvjetima i krajobrazu. Složenost biološke raznolikosti šuma nužno je promatrati u prostoru i vremenu uz istodobno uključen čovjekov utjecaj. Povezanost svih abiotskih i biotskih činitelja presudni su za opstanak biološke raznolikosti šuma.

Biološka raznolikost je veća što je šuma raznovrsnija kako u pogledu flornog sastava tako i u pogledu ostalih živih organizama. Promatrajući šumu u presjeku možemo ju raščlaniti u nekoliko slojeva. „Medij“ na kojem šuma raste je šumsko tlo sa brojnim organizmima. U prizemnom dijelu nalazimo brojne biljke, gljive, paprati, mahovine te bezbrojne životinje. U listincu susrećemo razne gljive te sitne životinjice. Sloj grmlja čini grmlje i mlado drveće. Tu također nalazimo mnoge životinje, osobito kukce i ptice. Sloj drveća tvori najvišu razinu koja također uz sebe veže različite oblike života. Svi oni su u međusobnoj ovisnosti i kao takvi čine jedan izniman ekosustav-šumu. Očuvanje biološke raznolikosti također predstavlja jedan od općih kriterija za održivo gospodarenje šumom.

Slika 1: Raznolikost života u šumi (foto: Martin Šimek)

Šumarstvo i biološka raznolikost

Republika Hrvatska kao mala država obiluje prirodnim bogatstvima. Za njen smještaj i regije koje obuhvaća vežu se specifični klimatski i reljefni parametri što utječe na njenu biološku raznolikost. Šumarstvo kao znanost, struka i umijeće gospodarenja šumama, uz poljoprivredu, lovstvo, ribarstvo, turizam i promet, jedna je od djelatnosti koje su ključne po svom utjecaju na biološku raznolikost. Od devedesetih godina prošlog stoljeća očuvanje biološke raznolikosti šuma postalo je važan dio šumarske politike, a takva se obveza u Hrvatskoj posebno propisuje Zakonom o šumama prema kojem se nalaže šumom gospodariti prema šumskogospodarskim planovima u koje je uključeno održavanje i unapređenje biološke i krajobrazne raznolikosti šuma.

Šumarstvo u Hrvatskoj  temelji se na odgovarajućim zakonima i propisima iz područja šumarstva, zaštite prirode i okoliša, a u skladu s tim postavljeni su određeni ciljevi gospodarenja. To su osiguravanje stabilnosti šumskog ekosustava, održavanje i poboljšanje općekorisnih funkcija šuma, napredno i održivo gospodarenje, potrajno gospodarenje, gospodarenje na način da se ne šteti drugim ekosustavima na lokalnoj i globalnoj razini. U tom pogledu značajnost šumarske struke je u stručnom i prirodi bliskom gospodarenju šumama što daje doprinos održavanju biološke ravnoteže, jer osim drveća i drugi organizmi su vezani za šumske ekosustave te su kao takvi značajni za održavanje biološke ravnoteže, a samim time i stabilnosti šuma.

Struktura vlasništva šuma i važnost šumarstva u nacionalnom gospodarstvu važni su čimbenici koji značajno utječu na ciljeve upravljanja šumskim ekosustavima, a time i na biološku raznolikost. Šume u Hrvatskoj pokrivaju 47, 5 % kopnenog teritorija države i one su uglavnom u vlasništvu države. Preostalih 22 % je u privatnom vlasništvu oko 600.000 šumoposjednika pa generalno možemo zaključiti kako su privatne šume rascjepkane i malih površina. Njima se teže gospodari, pa je teže utjecati na bioraznolikost. Na to se još vežu i dodatni problemi kao što su slaba educiranost šumoposjednika te nedovoljno poznavanje odgovarajućih propisa.

Podržavanje i održavanje biološke raznolikosti šuma u šumarskoj djelatnosti

Svi vlasnici šuma prilikom gospodarenja šumama moraju se pridržavati sljedećeg:

  • Održavati prirodni sastav šume i podržavati zavičajne vrste.
  • Težiti produženju ophodnje gospodarski važnijih vrsta drveća gdje za to postoje uvjeti i potreba.
  • Pri odabiru vrsta za umjetno podizanje sastojina i obnovu degradiranih sastojina davati prednost zavičajnim vrstama.
  • Izbjegavati sječu zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta drveća, šumskih voćkarica te ih štititi i unositi prilikom obnove šuma.
  • Postoji pravilo da se pri sječi šume ostavljaju dva sušca (suha stabla) ili dva stara stabla na površini od jednog hektara posječene šume kako bi se očuvali brojni mikroorganizmi, različite gljive, kukci i ptice na tom staništu.
  • Njegu i sječu šuma provoditi na način kojim se ne uzrokuju trajne štete ekosustava te poduzimati mjere za poboljšanje i održanje biološke raznolikosti.
  • Vrstu i način korištenja sredstava pri uzgoju, iskorištavanju i zaštiti šuma prilagoditi posebnostima staništa i vrsta.
  • U projektiranju i gradnji te održavanju šumske infrastrukture minimalizirati štete za šumsko stanište vodeći brigu o posebnim geološkim, vegetacijskim, hidrološkim i drugim vrijednostima, a posebno o ekološki vrijednim dijelovima kao što su dijelovi ekološke mreže: rijetki i ugroženi tipovi staništa, selidbeni koridori rijetkih, osjetljivih ili ugroženih vrsta.

U okviru pojma biološke raznolikosti važno je spomenuti i inovativni oblik strateške zaštite prirode, ekološku mrežu Europske Unije – NATURA 2000 čija je svrha zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti te održavanje i obnova povoljnog statusa biološke raznolikosti štiteći stanišne tipove, uz zaštitu flore i faune koji su jedinstveni za europski kontinent (više o NATURA 2000 na http://www.dzzp.hr/ekoloska-mreza/natura-2000/ekoloska-mreza-rh-natura-2000-1300.html)

Martin Šimek, mag. ing. silv.

Izvori:

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Savjetodavna služba
Savska cesta 41
(PT Zagrepčanka - Anex)
10000 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr