Oleander i njegovo razmnožavanje

Oelander (Nerium oleander) poznat još kao lijander, leander, olijandar, je u našim primorskim krajevima zasigurno jedan od najdekorativnijih cvatućih zimzelenih grmova. Biljka je raskošnog cvijeta, koja ukrašava naše vrtove gotovo cijelo ljeto. Ovisno o načinu uzgoja, može se uzgajati kao grm ili kao manja stablašica, koja ponekad naraste i do šest metara. Oleander je poznat vrlo dobro čak i u kontinentalnim krajevima naše domovine, gdje se uzgaja kao lončanica te se tijekom zime sprema u prozračne svijetle i ne prehladne prostorije, kako ne bi smrznuo. Uspješnost uzgoja u ukrasnim loncima ovisi o kvaliteti i opskrbljenosti tla hranjivima te redovnom održavanju biljke, što podrazumijeva zalijevanje, prihranjivanje, eventualnu zaštitu od bolesti i štetnika te odgovarajuću rezidbu.

Raskošnost oleandra nije samo u njegovoj bogatoj cvatnji, već i u raznolikosti cvjetnih boja. Uz to, dobro podnosi posolicu na našim otocima, a na otvorenom nema posebnih zahtjeva za tlom.

Razmnožava se sjemenom i reznicama, odnosno mladim izbojcima. U priobalju sjeme dozori i može se koristiti za razmnožavanje. Pri zriobi odmah se mora sakupiti sjeme i spremiti ga, kako ga vjetar ne bi odnio. Sadnice dobivene iz sjemena ne daju izvornost biljke s koje je sjeme sakupljeno, zbog križanja pri oprašivanju s oleandrima drugih boja.

Želi li se zadržati izvornost biljke, tada će se razmnožavanje obaviti reznicama. To je najjednostavniji način, kojim se dobiju biljke istovjetne matičnoj biljci. Kvalitetne reznice se skidaju s vrhova poluzrelih grančica, a izbojci s korjenovog vrata biljke. Priprema reznica je standardna kao i kod ostalih biljaka. Reznice mogu biti velike od 10 cm pa gotovo do pola metra, odrežu se oštrim nožem ili škarama ispod nodija, što znači ispod zadebljanja na grančici na kojoj su listovi. Donja dva do tri para listova, ovisno o veličini reznice, također se skinu oštrim nožem. Tako pripremljene reznice se tijekom kolovoza stavljaju u prikladnu, najčešće staklenu posudu, koja se napuni 5-6 cm vodom, kako bi se dno reznice močilo u vodi. Voda se mijenja svaki drugi ili treći dan. Pri mijenjanju vode treba biti oprezan, kako se ne bi oštetio kalus tj. mjesto, gdje će se početi i kasnije razvijati korjenove žilice. Posuda s reznicama mora biti na svjetlom, ali zasjenjenom mjestu, kako je sunce ne bi direktno osvjetljavalo, jer bi to moglo biti pogubno za ukorjenjivanje.

Ukorjenjivanje je vrlo jednostavno i gotovo 100 % uspješno pa će za tri tjedna te reznice već biti dobro ožiljene te ih se potom presadi u lonac. Može ih se direktno saditi na stalno mjesto, ali postoji mogućnost oštećenja korjenčića prilikom sadnje, što znači i propadanje biljke. Zato je najbolje nove ukorijenjene biljke najprije zasaditi u lonac, gdje će se kvalitetno „školovati“ do sljedećeg proljeća te ih potom, kad već dobro razviju korjenov sustav treba presaditi na stalno mjesto u priobalnim područjima, a u kontinentalnim će ostati zasađene u loncima primjerne veličine. Uz redovito zalijevanje, u loncima na otvorenom dobro podnosi sušu pa će taj bogato cvatući grm krasiti vrt ili terasu svojom raskošnom cvatnjom gotovo od kraja svibnja do početa studenog. Ako se k tome još redovno odstranjuju ocvali cvjetovi, njena cvatnja biti će još raskošnija.

Pripremi za ispis