Mehanizacija, Savjet

Agrotehnički zahtjevi očituju se u tome da sredstvo za zaštitu bilja treba biti propisane doze i koncentracije; prodiranje sredstva mora biti do svih dijelova biljke i raspodijeljeno po čitavoj površini; mora biti lagano rastavljanje i čišćenje dijelova, a dijelovi moraju biti otporni na koroziju; aparati i strojevi moraju imati velik učinak, veliku produktivnost i mali utrošak snage za pogon.

1. Principi aplikacije sredstava za zaštitu bilja

Uspješnost zaštite bilja umnogome ovisi o dobroj prekrivenosti površine sredstvom za zaštitu bilja, a efikasnost prekrivanja najviše ovisi o veličini kapljica. Pri korištenju sredstava za zaštitu bilja u tekućem obliku, voda služi kao razrjeđivač u kojem će se jednolično raspodijeliti zadana količina sredstva za zaštitu. Stvarna površina nadzemnih organa – površina lica i naličja listova i ostalih dijelova biljaka, pred cvatnju je veća za 2,5 – 4,5 puta u odnosu na zasijanu površinu. Teoretski, cijela ta površina bi trebala biti prekrivena tankim slojem sredstva za zaštitu bilja, što je praktično nemoguće izvesti, a koliko je moguće zavisi od štetnika, odnosno bolesti.
Za suzbijanje mobilnih štetnika možemo se zadovoljiti i slabijom pokrivenošću, jer će se ovi štetnici zbog kretanja otrovati sredstvom za zaštitu. Za suzbijanje nepokretnih štetnika i bolesti, traži se znatno veća pokrivenost biljne površine sredstvom za zaštitu bilja.
Kod primjene herbicida se također traži različita pokrivenost, ovisno o vrsti korova koja se suzbija.

Izbor strojeva za aplikaciju sredstava za zaštitu bilja ovisi o:

• vrsti štetnika
• metodi aplikacije
• vremenu aplikacije
• obliku zaštitnog sredstva
• količini zaštitnog sredstva
• površini koja se tretira.

Doza i trajnost sredstva za zaštitu bilja ovisi o svojstvu sredstva i štetniku.

2. Metode aplikacije sredstava za zaštitu bilja

Razlikuju se po tome u kojem agregatnom stanju sredstvo za zaštitu izlazi iz stroja ili aparata.

Dijele se na:

• metode aplikacije tekućim sredstvima za zaštitu bilja
• metode aplikacije krutim sredstvima za zaštitu bilja
• metode aplikacije plinovitim sredstvima za zaštitu bilja – fumigacija.

Za one metode kod kojih se izbacuju sredstva za zaštitu bilja u tekućem stanju, daljnji kriteriji podjele temelje se na veličini kapljica izbačenog sredstva:

• prskanje – kapljice su veće od 150 µm, a za prskanje se troši 400 – 5000 l/ha
• orošavanje (raspršivanje, atomizacija) – kapljice su veličine 50 – 150 µm, a troši se najčešće 80 – 160 l/ha
• zamagljivanje – tekući aerosoli, s kapljicama manjim od 50 µm, a troši se 5 – 20 l/ha.

Druge metode aplikacije sredstava za zaštitu bilja su:

• Zaprašivanje
• Razbacivanje
• Premazivanje
• Zalijevanje
• Spaljivanje i zaparivanje
• Tretiranje plinom (fumigacija)
• Elektrostatičko nanošenje.

 3. Prskalice

Prskanje je najraširenija metoda primjene tekućih sredstava za zaštitu bilja u zaštiti od štetnika, bolesti i korova. Prednosti prskanja su univerzalnost primjene, kvaliteta i jednostavnost primjene, manja osjetljivost na zanošenje čestica (drift), mogućnost kombinacije s drugim agrotehničkim zahvatima (predsjetvena obrada tla, sjetva, međuredna kultivacija, folijarna gnojidba). Nedostaci su veliki utrošak tekućine po jedinici površine, usporena intervencija, sabijanje tla gaženjem, gaženje usjeva.

Dijelovi prskalice su: spremnik (rezervoar) s mješalicom; crpka (pumpa); mlaznice  (sapnice, dizne); regulator pritiska; ventili; manometar (pokazuje tlak); ejektor za brzo punjenje spremnika vodom; pogonski elementi i okvir.

Spremnik se izrađuje se od bakra, čeličnog lima, mjedi i polietilena. Od ovih materijala se zahtijeva da su otporni na koroziju, mehaničke udare i da su lagani.
Veličina spremnika ovisi o vrsti prskalice. Kod ručnih prskalica zapremina iznosi 0.5 – 5 l, kod leđnih prskalica zapremina je 12 – 20 l, kod prijevoznih prskalica zapremina je 50, 100, 200, 300, 400, 500 i više l, dok samokretne prskalice imaju zapreminu i do 5000 l.

Da bi se postigla što bolja homogenizacija sredstva za zaštitu bilja, prskalice moraju imati ugrađenu miješalicu koja u radu miješa tekućinu. Miješalice mogu biti mehaničke, hidrauličke ili pneumatske.
Hidrauličke miješalice predstavljaju produžetak povratne cijevi koja suvišak tekućine vraća ponovno pod pritiskom u spremnik. Mogu zadovoljiti samo onda kada crpka ima veću dobavu tekućine (15 %) u odnosu na kapacitet mlaznica (višak tekućine se ponovno vraća u spremnik).
Pneumatske miješalice rade tako da se na dno spremnika pomoću posebne cijevi dovodi struja zraka koja kroz rupice izlazi i u obliku mjehurića prolazi kroz tekućinu, čime se postiže dobro miješanje.

Crpka (pumpa) je najvažniji dio prskalice, jer se njome proizvodi potreban tlak tekućine, koji omogućava dezintegraciju mlaza u mlaznici i osigurava transport kapljica na objekt koji se tretira. Tlak koji se proizvodi ovisi o tipu crpke i namjeni prskalice. Crpka mora biti takvog kapaciteta da u svakom trenutku tretiranja osigura dovoljnu količinu protoka na svim mlaznicama.

Razlikujemo kapacitet crpki i kapacitet prskalice. Kapacitet crpke određuje maksimalnu količinu tekućine koju crpka može izbaciti u jedinici vremena, dok kapacitet prskalice definira ona količina tekućine koju prskalica izbaci kroz mlaznice  ovisno o konkretnim uvjetima rada.
Kapacitet crpke mora uvijek biti veći od kapaciteta prskalice.

3.1. Vrste crpki

S prekidnim djelovanjem:

• klipne – (jednoredne, dvoredne) – u prvom hodu usisava, a u drugom hodu tlači tekućinu na 1 – 60 bara
• stapne – u svakom hodu usisava i tlači,  u prskalicama manjeg kapaciteta; 10 – 20 bara
• membranske – jednostavne su konstrukcije, ali tlak je neravnomjeran; u leđnim vinogradarskim prskalicama; 10 – 20 bara

S neprekidnim djelovanjem:

• oklopljene – imaju neprekidni rad; jednostavne su za održavanje; rade s niskim tlakom – 1 – 3 bara; uglavnom služe za tretiranje herbicidima
• rotacijske
• mlazne – ejektori.

Mlaznice (dizne, sapnice) služe za razbijanje mlaza tekućine pretvarajući energiju tlaka tekućine u kinetičku energiju velikog broja sitnih kapljica.
O osnovnim karakteristikama ovisi oblik i domet mlaza, te spektar kapljica.

S obzirom na oblik otvora imamo dva tipa:

a) Mlaznice sa lepezastim mlazom
b) Mlaznice sa konusnim mlazom

U ratarskoj i povrćarskoj proizvodnji koriste se mlaznice sa lepezastim mlazom izlaznog kuta mlaza 110 – 120°, a namijenjene su za prskanje s visine 40 – 60 cm iznad objekta. Međusobni razmak mlaznica na krilu prskalice je 50 cm, a ugrađene su tako da su im otvori zaokrenuti za 5 – 15° radi ispravnog prekrivanja susjednih mlazova.
Kod novijih prskalica ispravan položaj mlaznica osiguran je njihovom ugradnjom u tzv. bajonet – nosač koji može nositi 1, 2, 3 ili 4 mlaznice.
Postoje mlaznice koje se koriste za tretiranje ispod listova.
Standardne mlaznice  iziskuju optimalan tlak od 3 bara za formiranje pravilnog mlaza, dok niskotlačne mlaznice oblikuju pravilan mlaz već kod 1 bara, odnosno radno područje im je već kod 1 bara.
Prednosti niskotlačnih mlaznica  očituju se u tome što prilikom rada s manjim tlakom oblikuju mlaz s krupnijim kapljicama, pa je takav mlaz otporniji na zanošenje, eliptični otvor smanjuje mogućnost začepljenosti, dulji im je vijek trajanja, prikladni su za folijarnu gnojidbu.

Mlaznice se izrađuju od mesinga, nehrđajućeg čelika, plastike i keramike.
Kvaliteta aplikacije sredstava za zaštitu bilja u velikoj mjeri ovisi o tehničkoj ispravnosti svake pojedine mlaznice, pa je potrebno svake godine provjeriti karakteristike mlaznica  ispitivanjem ispravnosti.
Tolerira se razlika u kapacitetu između pojedinih mlaznica od +/- 10 % kod novih prskalica, dok kod rabljenih prskalica razlika nikako ne bi smjela biti veća od +/-15 %.

Regulator pritiska služi za podešavanje pritiska i trebao bi imati manometar. Omogućava da se dio tekućine, koja predstavlja razliku između kapaciteta crpke i kapaciteta prskalice, preko pregibne cijevi ponovno vraća u spremnik (bolje miješanje tekućine).

Ventili služe da tijekom rada omoguće kontrolirani prolaz tekućine u željenom smjeru, odnosno da spriječe povratak tekućine u drugom smjeru.

Ejektor za brzo punjenje spremnika vodom je poseban uređaj, a koristi se na prskalicama većeg kapaciteta. Služi za brzo punjenje prskalice vodom iz spremnika.

Vrste prskalica:

• hobi izvedbe prskalica
• ručne prskalice
• leđne prskalice (ručni i motorni pogon)
• traktorske prskalice (nošene i vučene) – mogu se koristiti u kombinaciji s drugim oruđima u tzv složenim agregatima pri radu traktora s minimalno dva oruđa.

3.2. Tehnika prskanja sa zračnom potporom

Koristi se za potpuno pokrivanje biljne mase otopinom pesticida, a naročito s donje strane lista, što i dalje ostaje problem u zaštiti bilja.
Obilježja ove tehnike su velika količina zraka (4000 – 6200 m3/h) dobivena ugradnjom zračnog ventilatora; zračne sapnice kojima se ostvaruje brzina zraka oko 45 m/s; te proizvodnja sitnih kapljica korištenjem sapnica sa šupljim konusnim mlazom.

4. Atomizeri (raspršivači)

Atomizeri su uređaji koji služe za dezintegraciju kompaktnog mlaza kojima se osim razbijanja mlaza, obavlja i prostorna distribucija tekućine na objekt koji se tretira.

Na strojevima za primjenu tekućih sredstava za zaštitu bilja razlikujemo 3 tipa atomizera:

a) Tlačni atomizeri – rade na principu energije tlaka; imaju male izlazne otvore pa često  dolazi do začepljenja
b) Rotacioni atomizeri – rade na principu centrifugalne sile
c) Zračni (pneumatski) atomizeri.

Raspršivači predstavljaju prskalice s dodatnim ventilatorom koji dodatno dezintegrira kapljice na veličinu od 50 – 150 µm. Imaju nošeni mlaz, dok prskalice imaju izbačeni mlaz.
Prednosti su im u manjoj količini utrošene vode, manjoj masi agregata, manje je sabijanje tla, zračna struja ventilatora omogućava veći domet i nanošenje pesticida s lica i naličja lista.
Nedostaci se javljaju usljed zanošenja čestica (drift), složenijeg održavanja i težeg rukovanja  nego kod prskalica.
Drift se može smanjiti povećanjem kapljica, smanjenjem razmaka između rasprskivača i biljke i povećanjem viskoznosti škropiva.
Ideja korištenja atomizera dolazi od teorije smanjenja količine tekućine – određena količina tekućine se zamijeni odgovarajućom količinom zraka.
U nasad treba upuhivati onoliko zraka koliko zauzima volumen biljaka podijeljen s vremenom u kojem ćemo potrošiti tu tekućinu.

Strujanje vjetra se ostvaruje ventilatorima koji mogu biti:

• Radijalni – zrak ulazi u smjer osovine, a izbacuje se pod određenim kutom
• Aksijalni – s jedne strane uvlači se zrak, a s druge se izbacuje
• Vertikalni – s jedne strane uvlači se zrak, a s druge se izbacuje.

Korisni učinak aksijalnog ventilatora je 60 – 85 %, a radijalnog 40 – 60 %.

Aksijalni ventilatori imaju manju početnu brzinu od radijalnog, koriste veliku masu zraka, imaju daleko veći domet, potrebna im je manja snaga, a radi male početne brzine potrebno je dodatno tlakom tekućine dezintegrirati mlaz.
Vertikalni ventilator ima lopatice i pod kutom uzima i izbacuje zrak.

Izvedbe atomizera su: leđni, leđni s produženom perforiranom cijevi, vučeni s vlastitim motorom, samokretni, teleskopski toranj poznat i kao "zmajeva glava" (radi do visine 4 m i dometom 40 m).

 5. Zamagljivači

Zamagljivači služe za aplikaciju sredstava za zaštitu bilja u obliku tekućih aerosola čija je veličina čestica > 50 μm.
Tekući aerosoli predstavljaju smjesu sitnih kapljica sredstva za zaštitu bilja sa zrakom, u kojem kapljice sredstva za zaštitu radi malih dimenzija i težine lebde.
Sredstva za zaštitu bilja koja se koriste u obliku tekućih aerosola ne razrjeđuju se vodom. Time je ova metoda ekonomičnija i brža u odnosu na neke druge metode zaštite bilja.

Nedostaci zamagljivanja su: samo neka sredstva za zaštitu bilja su prikladna za aplikaciju ovom metodom, velika je ovisnost o vjetru i postoji velika opasnost trovanja ljudi i životinja. Navedeni nedostaci su takve prirode da se ova metoda zaštite kod nas koristi samo ograničeno i to većinom u zatvorenim prostorima.
Izvedbe zamagljivača mogu biti: ručne, traktorske i vlažno zamagljivanje.

6. Zaprašivači
 
Služe za aplikaciju sredstava za zaštitu bilja u obliku prašiva (10 – 50 µm). Najnepouzdanija su metoda zaštite, jer se ne može nikako dobro odrediti točno potrebna količina sredstva.
Prednosti su im u tome što nije potrebna voda jer je aktivna tvar već tvornički razrijeđena inertnim čvrstim nosačem. Osim toga, imaju veliki radni zahvat, lagani su i mogu raditi većim radnim brzinama u odnosu na prskalice.
Nedostaci su im u znatno slabijoj kvaliteti rada, te veliki gubitak prašiva uslijed zanošenja i slabe prionljivosti prašiva na biljku.

7. Mikrogranulatori

Deponiraju mikrogranule veličine 80 – 100 µm ili 200 – 500 µm. Koriste se za borbu protiv voluharica i sl. Mogu biti:
– ručni za lokalno, diskontinuirano deponiranje,
– traktorski za kontinuirano deponiranje u trake.
Često se koriste u složenim agregatima kod sijanja. Imaju različite tipove ulagača koji mogu biti tuljci poredani u krug ili rotacijski elementi s pregradama, tj. uzdužnim krilima.

8. Avio i helikopterska zaštita

Primjena sredstava za zaštitu bilja avionima može se izvoditi zrakoplovom s malom brzina leta. Pritom se rasprskivači stavljaju iza krila. Koriste se za masovne pojave štetnika i na velikim površinama, ali je kvaliteta rada znatno slabija. Nedostaci su u tome što su zrakoplovi skupi, a primjena se teško prilagođava neravnom terenu.

Zaštita helikopterima je dobra u zaštiti vinograda i maslinika. Turbulencijom zraka elise upuhuje se zatrovani zrak u dubinu krošnje, uz uvjet da nema bočnih vjetrova. Ne smije se upotrebljavati za ratarske kulture.
Prednosti su u postizanju dobrih rezultata na valovitom terenu i što ne trebaju piste, a postižu bolju kvalitetu rada.
Nedostaci su u tome što je manji učinak nego kod primjene sredstava zrakoplovom, složeno je održavanje i veliki je drift (zanošenje čestica).
Prema Pravilniku o primjeni sredstava za zaštitu bilja, primjena iz zraka može se dopustiti posebnim odobrenjem i samo u posebnim slučajevima, ako su ispunjeni uvjeti:

• da nema praktičnih alternativa, ili moraju postojati jasne prednosti u smislu smanjenih učinaka na zdravlje ljudi i na okoliš u usporedbi s primjenom sredstava za zaštitu bilja sa zemlje;
• sredstva za zaštitu bilja koja se koriste moraju biti izričito odobrena za primjenu iz zraka od strane nadležnog tijela za registraciju nakon posebne procjene rizika od primjene iz zraka i
• primjenitelj koji provodi primjenu iz zraka mora imati odgovarajuću izobrazbu i odgovarajuću iskaznicu.

Literatura:

Bašić F., Mihalić V.: Temelji bilinogojstva, udžbenik za srednje poljoprivredne škole,  Zagreb, 2007.

Brčić, J.: Mehanizacija u biljnoj proizvodnji, Školska knjiga, Zagreb, 1987.

Brčić, J. i sur.: Mehanizacija u voćarstvu i vinogradarstvu, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1995.

Filipović, D., Jagar, N.: Traktor na obiteljskom gospodarstvu, Hrvatski poljoprivredni zadružni savez

Filipović, D.: Predavanja, Agronomski fakultet Zagreb

Piria, I.: Traktor – poznavanje, održavanje, kvarovi i njihovo otklanjanje, NOLIT, Beograd, 1983.

Zimmer, R., Košutić, S.; Zimmer, D.: Poljoprivredna tehnika u ratarstvu, Osijek, 2009.

Uputa za siguran rad traktorom; ZIRS, 2001.

Agroklub.com, Internet

Dario Padro, mag. ing. poljoprivredne tehnike
rukovoditelj Podružnice
Dario.Padro@savjetodavna.hr