Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

O hranidbenoj i ljekovitoj vrijednosti špinata uglavnom je sve poznato. Manje je znano da špinat potječe s prostora današnjeg Irana i više od dvije tisuće godina se koristi na području Perzije. Kinesko područje je upoznalo špinat tek u sedmom stoljeću. U Europi ga poznajemo tek oko tisuću godina i to zato što su ga Maori u 11. stoljeću donijeli u Španjolsku, od kuda se počeo širiti Europom.

Ta izuzetna salatnica može se koristiti za konzumiranje u svježem stanju ili pak kao konzervirani proizvod. Vjerojatno je uzrok premale proizvodnje i potrošnje kod nas prilično velika cijena, koju postiže na tržnici, ali i nešto više zahtjevnijeg fizičkog rada za njegov uzgoj. Donekle, na njegovu veću uporabu kod nas utječe i daleki transport uvoznika, budući da brzo gubi na svojoj vrijednosti.

Visoka cijena je posljedica toga što je potrebno puno fizičkog rada oko berbe, pranja, čišćenje i pakiranja. Međutim, ti radovi se mogu znatno smanjiti strojnom proizvodnjom. Naime, najprofitabilnije je uzgajati špinat na foliji, iz presadnica uzgojenih u kontejnerima. Tako se postižu višestruke uštede. Puno manja je potrošnja vode za zalijevanje, pri berbi se ne moraju prati listovi, budući da ostaju čisti na foliji, a uzgojem na parapetima omogućava se izuzetno brza berba te njegovo pakiranje. Pri tom uzgoju izuzetno je velika ušteda vremena na plijevljenju korova, što dodatno opterećuje još i rad u sagnutom položaju.

Od početka će se možda učiniti da je uzgoj sjetvom omaške na mjesto uzgoja puno jednostavnije i jeftinije. Međutim, treba uzeti u obzir kolika je ušteda na radnoj snazi pri uzgoju na foliji, što često prelazi 50 % svih troškova. Normalno je da će na početku strojevi za mehaniziranu pripremu i sadnju koštati nešto više, ali dugoročno gledano, ako se netko želi baviti ozbiljnije tom proizvodnjom, onda je uzgoj na foliji zasigurno neusporedivo više financijski isplativ.

Vrijeme koje se utroši za radove pri sjetvi i uzgoju na otvorenom, kao što su navodnjavanje, plijevljenje, okopavanje, kasnije pranje listova i sl., uvijek se može utrošiti u neku drugu proizvodnju, a vremena se, kod otvorene proizvodnje bez folije, potroši zaista mnogo.

Sjetvu špinata ne smije se obavljati dok su temperature više od 30 ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj špinata iznosi od 15 -18 ºC, premda uspijeva i kod daleko nižih temperaturama. Pri pojavi mraza vrlo jednostavno se može zaštititi agrotekstilom ili nekim primjerenim pokrivalom za poljoprivredne kulture, kako bi se sačuvao od mraza, koji bi mu znatno oštetio listove. Sjetva se obavlja u priobalnom području na otvorenom ili zatvorenom, od zadnje dekade kolovoza pa gotovo do kraja veljače, dok se u kontinentalnom dijelu sije od početka ožujka do kraja prve dekade travnja te od zadnje dekade kolovoza do kraja druge dekade listopada.

Špinat se obično sadi u redove, na međuredni razmak od 15 – 30 cm, dok razmak u redu treba biti oko 7 cm, što sve ovisi o vrsti i sorti špinata. Svakako, prije sjetve na otvorenom mora se dobro pripremiti i prihraniti tlo, budući da ta salatnica traži bogato tlo.

Potrošnja špinata mora biti brza, naime, dugim stajanjem špinat postaje štetan za ljudski organizam zbog nitrata, koji nastaju kemijskim reakcijama. Zato ga je najbolje jesti odmah, svježeg. Doduše, nitrati se mogu u određenoj mjeri isprati i tako ih odstraniti s listova. Dakle, najbolje je koristiti svježe ubrani, jer tada se najbolje iskoriste njegove hranidbene i ljekovite vrijednosti.

Berba se može obavljati kidanjem listova ili košnjom i obično se počinje kad biljka ima 5-6 razvijenih listova. Berba ponekad može potrajati do proljeća, ali je to najčešće do pojave cvjetnih stapki. Berba se obavlja u hladnijem dijelu dana, najbolje ujutro.