Savjet, Vinogradarstvo

Nakon nedavnih tuča u nekim primorskim vinogorjima postavlja se pitanje što se može učiniti da se štete bar malo ublaže. Odgovoriti na ovo znači da prije svega prema zadanim karencama i osjetljivosti pojedinih položaja na određene štetočinje,  treba odlučiti je li potrebno ili kojim sredstvima tretirati oštećeni vinograd.

Prema staroj stručnoj literaturi vinograde je nakon tuče potrebno što prije poprskati bordoškom juhom ili nekim drugim bakrenim fungicidom. Ovim prskanjem je ozljede od tuče trebalo dezinficirati i vinograd zaštititi od nove plamenjače, sive plijesni i nekih drugih bolesti.

Poznato je da nikakva prskanja ne pomažu zacjeljivanju učinjenih rana na vinovoj lozi pa bi tretiranja vinograda nakon tuče morala biti usmjerena na moguće bolesti koje bi se na određenom položaju mogle javiti nakon tuče. Drugim riječima, to znači da u vinogradima koji su osjetljivi na sivu plijesan treba  upotrijebiti neki od botriticida, tamo gdje još postoji  opasnost od kasne plamenjače odgovarajuće bakreno sredstvo, naravno sve pod uvjetom da vrijeme od ovih prskanja do berbe ne bude kraće od naznačenih karenci. Na suhim terenima gdje ove bolesti ne predstavljaju problem valja pokušati spriječiti moguću kiselu trulež, što znači da je poželjno grožđe poprskati odgovarajućim insekticidom protiv vinske mušice (npr. Karate) i nekim bakrenim pripravkom te odstraniti dio lišća oko grožđa.

Od ovih prskanja ne treba očekivati velike rezultate ali bi osvježenje vinograda odgovarajućim folijarnim gnojivima moglo biti veoma korisno. Iako postoje brojna klasična lisna gnojiva prednost sada valja dati pripravcima koji imaju tzv. antišok djelovanje, sredstvima koja se preporučuju nakon mraza, tuče, jakih napada štetnika i bolesti.

Osjek HZPSS-a Dubrovačko-neretvanske županije,
Ivo Kirigjija, dipl. ing. agr., stručni savjetnik