Savjet, Vinogradarstvo

Hrvatski poljoprivredni zadružni savez gotovo već tradicionalno svake godine organizira studijsko putovanje, s ciljem upoznavanja poljoprivredne proizvodnje i organizacije poslovanja u nekoj od država, koje pripadaju sustavu poslovanja u EU.

Ove je godine takvo putovanje organizirano na Siciliju.

Stručni dio putovanja započeo je posjetom tvornice „Pieralisi“ u gradiću Jesi pokraj Ancone, na Siciliji je posjećen zadružni savez „Legacoop – Sicilija“, zadružna vinarija „Trefeudi“, veletržnica u Palermu, vinarska regija Marsala s istoimenim gradićem te poljoprivredna imanja, koja se bave uzgojem agruma (naranče, limuni, mandarine, četruni). Na povratku je na „talijanskoj čizmi“ posjećen Institut za mediteransku poljoprivredu u Valenzanu (IAM Bari). Putovanje je završilo u Crnoj Gori posjetom Zadružnog saveza Crne Gore i poznatog proizvođača vina tvrtke „13. Juli – Plantaže“ u Podgorici.

Studijsku grupu od preko četrdeset članova sačinjavali su predstavnici struke iz poljoprivrednih zadruga iz cijele Hrvatske, predstavnici državnih tijela i jedinica lokalne samouprave, predstavnici ostalih državnih tijela i organizacija, predstavnici znanstvenih i stručnih institucija, poljoprivredni proizvođači i novinari.

Tvrtku „Pieralisi“ osnovao je Adeidato Pieralisi 1888. u mjestu Monsano. Tvrtka je vrlo brzo prerasla od obiteljske manufakture u industrijski pogon, s vrlo jasno definiranom unutarnjom organizacijom. 

Osnivanjem podružnice M.A.I.P. – tvrtke, koja se bavila proizvodnjom industrijske opreme za poljoprivredu, tvrtka „Pieralisi“ se specijalizirala za proizvodnju strojeva i opreme za preradu maslina i grožđa.

Ispred tvornice Pieralisi u Jesi-u

Danas „Pieralisi“ posjeduje proizvodne pogone ukupne površine 90.000 m² i zapošljava 600 radnika. Zajedno sa servisnom službom, agentima i trgovcima, Pieralisi je vodeća tvrtka u svijetu u tom sektoru, što je posljedica konstantne inovativnosti i istraživanja.

Tvrtka godišnje ostvaruje promet od oko 175 milijuna eura. Širom svijeta postavljeno je više od 38.000 Pieralisijevih sistema, na čijem održavanju i servisiranju radi 130 inženjera.

Pieralisi je integrirani sistem industrijskih, servisnih, financijskih i tržišnih aktivnosti.

Tvrtka je veoma prisutna u maslinarskoj proizvodnji Hrvatske, jer se njezine uljare nalaze u svim proizvodnim područjima, od Istre, preko Primorja i cijele Dalmacije Uprava tvrtke nastoji i dalje održati veoma dobre poslovne odnose s hrvatskim maslinarima.

Otok Sicilija (tal. Sicilia, prije Trinakria) je najveći otok na Mediteranu i jedna od 20 regija Italije, smješten jugozapadno od vrha talijanske čizme, od koje ga razdvaja tjesnac širine oko 5 km, koji se zove Mesinski tjesnac (tal. Stretto di Messina).

Sicilija ima površinu 25.708 km² (8,5 % Italije), s 390 općina i devet pokrajina te oko 5,1 milijun stanovnika. Od 1946. godine ima status autonomne pokrajine u sklopu Talijanske republike.

Glavni grad je Palermo, a drugi važniji gradovi su: Catania, Messina, Syrakus, Gela, Trapani, Caltanisseta, Arigento, Ragusa, Marsala i Enna.

 
Sicilija

  
Palermo u ranim jutarnjim satima,           Dolina hramova i iznad nje gradić
okupan toplom proljetnom kišom                         Arigento, jug Sicilije            

Otok ima tipičnu mediteransku klimu, koju karakteriziraju topla proljeća i jeseni, vrela ljeta i blage zime. Regionalna odstupanja u klimi su jako izražena. Od lipnja do rujna veoma slabo kiši, dok je studeni najkišovitiji mjesec u godini. Sicilija nema velikih količina oborina, godišnje padne oko 510 mm oborina, kao na našem otoku Visu. Temperature su blaže nego na kontinentu i kreću se prosječno od 11 ºC u siječnju do 27 ºC u srpnju. Ljeti se temperatura može popeti i do 40 ºC, zahvaljujući najviše vrelom pustinjskom vjetru Scirocco.

U privredi Sicilije vrlo važno mjesto zauzima poljoprivredna proizvodnja, pored industrijske i automobilske proizvodnje i turizma. U prošlosti, prije Drugog svjetskog rata, Sicilija je bila žitnica Italije, u kojoj je prevladavala monokultura (pšenica).

Nešto više o tome sudionici putovanja doznali su prilikom posjete Zadružnom savezu Sicilije u Palermu „Legacoop – Sicilija“. Prva zadruga osnovana je tu 1898. godine i ona je predstavljala prvi oblik organiziranja seljaka. Zadrugarstvo se na Siciliji uspješno razvijalo sve do tridesetih godina 20. stoljeća. Tada je fašizam zaustavio taj razvoj. Razvoj zadruga nakon Drugog svjetskog rata bio je dramatičan. Povlačenje Njemačke i savezničko bombardiranje ostavilo je duboke posljedice. Neposredno nakon rata, veleposjednici su posjedovali 90 % zemljišta. Seljaci su tražili agrarnu reformu, što je dovelo do krvavih sukoba, koji se i danas obilježavaju prilikom Međunarodnog praznika rada 1. svibnja. Posljedica tih događanja jeste veliko iseljavanje (emigracija) s otoka u „obećane zemlje“, kakva je bila Amerika.

Danas je razvoj zadrugarstva na Siciliji, kao i kod nas, suočen s problemima na tržištu. Prije svega se to odnosi na globalizaciju (veliki uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Alžira, Tunisa, Maroka, Čilea, Izraela). Također su i norme EU oštetile mediteranske kulture, koje imaju veliki udio u sicilijanskoj poljoprivredi. „Legacoop“ ima u svom sastavu 460 zadruga iz svih sektora. Predstavnici „Legacoop“-a vide velike šanse u poljoprivredi otoka u vinogradarstvu i vinarstvu te u voćarstvu (masline i uzgoj južnih kultura: limuni, naranče,

mandarine, četruni) i povrćarstvu (artička, šparoga, komorač, mahune, grašak, tikvice, patliđan, kupusnjače, plodovito povrće i dr.).

Većina maslinara i vinogradara Sicilije je udružena u zadruge.

Predstavnici Legacoopa i gđa. Đurđa Adlešić, sudionica studijskog putovanja

Na Siciliji djeluje 170 vinarskih zadruga, od čega su 23 zadruge članice „Legacoop“-a. Zadruge u prosjeku imaju 700 do 1.000 članova, koji proizvedu 100.000 q grožđa. Specifičnost vinarskih zadruga na Siciliji je da mnoge od njih ne sudjeluju u cjelokupnom procesu proizvodnje vina već obavljaju samo pojedini dio procesa.

Osnovne djelatnosti „Legacoop“-a su projektiranje proizvoda (vino, ulje, voće i povrće) i njihova komercijalizacija, opskrba repromaterijalom, nadzor računovodstva (revizija), pravni savjeti te predlaganje zakonskih rješenja. „Legacoop“ se ne bavi bilanciranjem proizvodnje.

Posjećena je zadružna vinarija Trefeudi, pedesetak kilometara od Palerma prema unutrašnjosti otoka, a koja je osnovana 70-tih godina prošlog stoljeća. Naime, šezdesetih godina na Siciliju su se počeli vraćati emigranti iz Amerike, koji su svoje ušteđevine počeli ulagati u vinograde, i to na terenima na kojima se do tada uzgajala pšenica. Danas je vinarija zadruga s 800 zadrugara, čija se uprava bira svake tri godine. Proizvode bijela i crvena vina od autohtonih sorata i introduciranih kultivara, kao što su: chardonnay, sirah, pinot, merlot.

 Velika se pažnja poklanja kvaliteti i konfekcioniranju vina. Zadruga posjeduje vlastitu prodajnu mrežu. Najveća se količina vina prodaje buteljirana, tek manji dio u rinfuzi.

Punionica zadružne vinarije

Cijene su izuzetno povoljne. Tako na primjer, stolno vino u rinfuzi prodaje se u vinariji po cijeni 0,70 – 1,20 €.

  
Točionica vina u zadruzi

Na Siciliji se osjeća velika zasićenost talijanskog tržišta vina. U tijeku je pilot projekt, kojim se nastoji stvoriti lokalna marka vina. Prema projektu, lokalne vlasti, koje i financiraju projekt, garantiraju prodaju 50 % proizvedenih količina vina.

U Palermu je posjećena i veletržnica voćem i povrćem. To je na otoku glavno opskrbo mjesto na kojem trgovci preuzimaju robu i malim vozilima odvoze na svoja prodajna mjesta.

 
Bogatstvo veletržnice u Palermu

Cijene su bile približno na istoj razini kao i u Hrvatskoj u to vrijeme (cijene su izražene u € za kilogram):

Inače, Sicilija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača artičoke pa nije ni čudo što je ponuda različitih sorata te povrtne vrste na veletržnici bila zaista velika.

Artičoka

Da je Sicilija jedna od najplodnijih regija Italije, sudionici putovanja su se osvjedočili u nastavku putovanja.

   

  
Raznolikost i bogatstvo sicilijanske poljoprivredne proizvodnje

Vino je dosta značajan proizvod na Siciliji, doznalo se, dakle, prilikom posjete njihovomu zadružnom savezu. Većina tamošnjih vina ne pripada standardu višem od stolnog vina, no postoje izdvojena mjesta, gdje se kvaliteta unapređuje, što nagovješćuje  da  bi  u  budućnosti  sicilijanska vina mogla biti  među najrafiniranijim talijanskim vinima.

  
Vinogradarske regije Sicilije

Sicilija proizvodi u prosjeku oko 500.000 hl vina, što je 39 % cjelokupne talijanske proizvodnje.

Tamošnji najslavniji proizvod je ojačano vino Marsala, koja se proizvodi u istoimenoj vinogradarskoj regiji na zapadnom dijelu otoka. Iako mu trgovačka vrijednost posljednjih godina opada, zajedno s ostalim europskim ojačanim vinima (porto, madeira, sherry, tokajac), ipak ostaje jedan od najoriginalnijih velikih vinskih stilova, znatno drukčiji od ostalih. Za proizvodnju tog originalnog vina koriste se različiti postupci fortifikacije, uključujući i jednu prilično nespretnu metodu, koja koristi kuhani koncentrirani sok grožđa poznat kao mosto cotto. Međutim, najbolje marsale su Marsala Superiore i Vergine, za koje se ova metoda ne smije koristiti.

Spektar stilova ide od trpkog suhog (secco) do izrazito slatkog (dolce), no svima im je zajednički dimasti, gotovo jednak okus prženih tvrdih bombona, što predstavlja jedinstvenu odliku, koja prodaje to vino.

    
Paleta marsale različitih stilova                   Marsala u dekanteru i čaši

Marsala ima od 17 do 20 % alkohola, a proizvodi se od autohtonih sorata kao što su grillo, inzolia i catarratto, intenzivne jantarno zlatne boje, kompleksnih aroma, koje nagovješćuju jaki akloholni okus.

Inače, bijeli kultivari inzolia i catarratto daju u drugim dijelovima otoka dobra stolna, donekle osobita, lagana, aromatična vina.

Nero d’Avola je jedna od najboljih autohtonih sorata, a miješana crna vina sa zdravim postotkom te sorte često pripadaju najboljim sicilijanskim vinima.

  
Nero d’Avola               Zibbibo

Regaleali je jedan od vodećih sicilijanskih proizvođača kvalitetnih vina. Njegova crna vina mogu biti monumentalno složena i sposobna za dozrijevanje, primjerice Corvo Rosso, dugovječno, uzbudljivo aromatično crno vino vinarske kuće Duca di Salaparuta.

Settolesi, glavna vinarska zadruga na otoku, proizvodi pak nekoliko dobrih, jednostavnih crnih vina.

U okolici gradića Sciacca na jugu otoka proizvodi se stolno vino Zibbibo, od istoimenog kultivara, koja je inače stolno grožđe.

Sicilija je jedan od najvećih proizvođača agruma, posebno limuna i naranči. Od ukupne proizvodnje limuna u Italiji tu se proizvodi 88,5 %, naranči 52,6 %, mandarina 51,4 % i klementina 15,2 %. Najzastupljenije sorte naranči su naranče žutog mesa, kao što su sorte Sicilia i Belladona, i sorte crvenog mesa:  Tarocco, Moro i Sanguinello. Od limuna su to sorte Adamo, Feminello i Monachello. 

   
                             Četrun                               Tarocco, naranča crvenog mesa

Posjećeno je jedno gospodarstvo u okolici Catanije na istočnoj obali otoka, koje se bavi proizvodnjom agruma i maslina. Imanje je osnovao povratnik iz emigracije (novac zaradio na naftnim poljima). Posjeduje ukupno 15 ha voćnjaka, od čega 11 ha naranči i mandarina te 4 ha maslina. Proizvođač baš i nije zadovoljan proizvodnjom zbog niske cijene proizvoda, a skupe proizvodnje (skupa radna snaga,  za 7 sati rada plaća se 45 € po radniku). Treba istaći da cijena agruma pada, otkupna cijena naranči direktno na plantaži je 7 centi, a mandarine 10 centi. Cijena zemljišta također pada: zemljište je kupljeno prije 15 godina po cijeni od 15.000 €/1 ha, dok mu je sadašnja cijena 10.000 €/1 ha. Troškovi navodnjavanja iznose 2.000 € za jednu sezonu. Upitna je budućnost imanja, jer osim navedenog, nasljednici vlasnika su zaposleni u državnom sektoru i nezainteresirani za daljnju proizvodnju.

  
Agrumi i masline gospodina A. Nazelli-a

Maslinarstvo je na Siciliji također prošireno. Godišnje se proizvede oko 50.000 do 55.000 tona maslina (8,20 % ukupne nacionalne proizvodnje). Sicilija je posebno poznata po stolnim sortama, kao što su Noccelara del Belice i Nocellara Messinese. Od uljnih sorti najzastupljenije su sorte Coratina, zatim njihova lokalnasorta Oleorola i stolno-uljna sorta Carolea.

Masline se vrlo dobro održavaju, sve su niskog uzgojnog oblika i nasadi se navodnjavaju. I ne samo masline, već i svi ostali višegodišnji nasadi (vinogradi i agrumi) kao i povrćarska proizvodnja nezamislivi su u tom podneblju bez  navodnjavanja. Stoga je u tu svrhu izgrađeno puno umjetnih akumulacija u kojima se skuplja i čuva voda.

Od ostalog voća, značajna je proizvodnja nešpola, indijske smokve, jagoda, pistacia, bajama, lješnjaka, dinja i dr.

Interesantna je proizvodnja nešpole ili japanske mušmule (Erybotria japonica), ploda privlačne žute boje, koji je bogat C vitaminom i jedno je od najskupljeg prvog sezonskog voća, 2,8 € u to vrijeme kad je studijska grupa bila na Siciliji.

U okolici Catanie dosta se uzgaja indijska smokva (Opuncia).

Ova interesantna suptropska voćna vrsta uzgaja se plantažno, tako da u okolici Catanie ima nasada tog voća oko 500 ha. Od nje se na Siciliji proizvode odlični pekmezi, likeri, rakija, a ujedno se konzumira i kao svježe voće.

Martorana Fruit (Pasta Reale)

Pri povratku sa Sicilije posjećen je Institut za mediteransku poljoprivredu u Valenzanu pokraj Barija (IAM Bari). Institut je utemeljen 1962. godine. Glavne su mu djelatnosti: edukacija, primjena znanstvenih istraživanja i izrada projekata o suradnji. Edukacija se obavlja u nekoliko programa.

Najvažniji program je poslijediplomski program, a on obuhvaća: upravljanje i korištenje vode, navodnjavanje, integralna mediteranska poljoprivreda i mediteranska organska poljoprivreda. Poslijediplomski program traje dvije godine. Ispiti se polažu tjedno, a na koncu 1. godine polaže se završni ispit, koji je uvjet za upis na drugu godinu.  Po završetku studija, stječe se titula „Master of Science programmes“. Cijena tog programa je 1.500 – 2.000 €, a taj iznos u obliku stipendija za strane studente Institutu uplaćuje Ministarstvo vanjskih poslova. Drugi oblik edukacije su napredni specijalistički tečajevi. U sklopu tih tečajeva izučava se održiva poljoprivreda i ruralni razvoj.

Osim ta dva osnovna programa Institut organizira i suradnju s drugim sveučilištima u Italiji (Ancona, Bari, Catania, Perugia itd.), kratke tečajeve (npr. o kvaliteti maslinova ulja, plodnosti tla) itd.

Sljedeća značajna djelatnost Instituta su znanstvena istraživanja. Ona se provode u suradnji s nacionalnim i međunarodnim znanstvenim institucijama te znanstvenim

institucijama u drugim europskim, afričkim, azijskim i američkim državama. Posebna se pažnja poklanja državama južnog i istočnog Mediterana.

Institut za mediteranske kulture koordinira mnoga istraživanja i permanentno je umrežen s drugim naučnim institucijama. Trenutno su u tijeku 82 znanstvena projekta. Tri projekta s HZPSS su također u realizaciji.

Naučna istraživanja, kojima se bavi Institut, imaju dva osnovna cilja: povećati efektivnost teoretskog znanja kroz uključivanje studenata u istraživanja te osigurati partnersko djelovanje znanosti i tehnike. Ovo se partnerstvo provodi i u fazi projektiranja i u fazi provedbe.

Dr. L. Sisto i gdin. M. Ormuž, predsjednik HPZS-a prilikom posjete Institutu

Važna djelatnost Instituta za mediteransku poljoprivredu je suradnja s najvažnijim međunarodnim znanstvenim i drugim institucijama, kao što su: FAO, ICARDA, IFAD, GTZ itd.

Studijsko putovanje je završilo u Crnoj Gori. Dolaskom u luku Bar, sudionike putovanja je dočekala delegacija Zadružnog saveza Crne Gore. Crna Gora kao mlada država, iako sa do sada značajno razvijenim zadružnim sustavom, nalazi se pred novim izazovima. Bilateralnim razgovorima, koji su uslijedili, prisustvovao je dr. prof.  P. Turčinović, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori. 

Posjeta je završila obilaskom plantaže vinograda i starog podruma poznate tvrtke „13. Juli –Plantaže“ iz Podgorice.

Plantaža vinograda na Ćemovskom polju jedna je od najvećih plantaža vinograda u Europi. Trenutno je na 2.220 ha posađeno preko 9 milijuna trsova. Krajnji cilj uprave poduzeća je posjedovanje, u konačnici, površine od 2.500 ha pod vinovom lozom. Samo je u tijeku proljeća 2007. posađeno 100 ha novih vinograda. 2.100 ha su vinogradi u punoj rodnosti.

  
Vinogradi u Ćemovskom polju u Crnoj Gori

U nasadima vinove loze prevladava crna autohtona sorta vranac. Zauzima 70 % površine, dok bijele sorte (autohtona sorta krstaš te chardonnay i ostale introtucirane sorte) zauzimaju 20 %. Preostalih 10 % površina zasađene su stolnim sortama (kardinal i muškat italija). Veliki dio stolnog grožđa izvozi se u Hrvatsku.

Vinogradi su posađeni na razmak 0,80 x 2,60 m odnosno 5.500 kom/ 1 ha cijepova. Polovica površine se navodnjava fiksnim sustavom navodnjavanja kapanjem, a druga polovica prenosivim sustavom. Voda potrebna za navodnjavanje dobavlja se iz 23 bunara, čija je dubina 14 – 120 metara. Tlo je šljunkovito i prilično teško za obradu. Svi se vinogradi malčiraju.

Prirod grožđa se kreće oko 20.000 tona. Berba se obavlja višenamjenskim kombajnima, tako da je moguće dnevno ubrati 80 – 100 vagona grožđa. Prosječno se godišnje ubere oko 20 milijuna kg grožđa. Grožđe se prerađuje u 3 vinarska podruma. U tijeku je izgradnja novog podruma, površine 6.000 m^2,  na površini bivšeg vojnog aerodroma, za odležavanje vina.

Klima je vrlo povoljna za uzgoj vinove loze. Temperature se zimi ne spuštaju ispod -5 °C, dok se ljeti kreću 38 – 40 °C. Cijelo polje je vjetrovito, tako da nema potrebe za pretjeranom primjenom zaštitnih sredstava. Godišnje se obavlja 5 – 7 prskanja.  Zaštita se također obavlja višenamjenskim kombajnima. Učinkovitost tih kombajna je visoka. Njima se dnevno može poprskati 50 – 60 ha vinograda.

Tvrtka „13. Juli – Plantaže“ sadni materijal dobavlja u suradnji s talijanskim partnerima, a u novije vrijeme započeli su ga i sami proizvoditi (oko 925.000 kom cijepova). Tom proizvodnjom teško zadovoljavaju i vlastite potrebe, tako da za prodaju preostaje vrlo malo. Mnogi su poslovni partneri, među kojima i partneri iz Hrvatske, iskazali veliki interes za sadnim materijalom autohtonih kultivara. Inače, država regresira proizvodnju sadnog materijala. Posjeduju 40 ha vlastitog matičnjaka.

Cjelokupna proizvodnja vina se proda. Naročito je velika potražnja za chardonnayem (uzgaja se na 115 ha). Proizvedene količine tog vina nisu dovoljne da podmire zahtjeve tržišta.

Tvrtka posjeduje i 88 ha bresaka. Godišnje uberu oko 150 – 200 vagona bresaka te imaju i stado od 250 ovaca, koje daje oko 220 janjadi.

Zajednički je zaključak svih sudionika, a on je nastao nakon niza razgovora, informacija i analiza tijekom putovanja, da je poljoprivreda kao višestruko značajna gospodarska grana izuzetno ranjiva i da se proizvodnja odvija u složenim, kako agro-klimatskim, tako i u mikro i makro ekonomskim uvjetima.

Velike klimatske promjene stvaraju nove izazove znanosti i struci u prilagođavanju novim uvjetima, a s druge strane globalizacija, kao sveopći društveni i ekonomski proces, zahtijeva napore u organizaciji ekonomskih tijekova – drugačije organizacijske forme, posebno u zadrugarstvu.

Praksa pokazuje da tržišni zakoni djeluju bez obzira u kojem se sustavu i zemlji proizvodi. Pritisnuti konkurencijom, visokim troškovima radne snage i diktatom velikih trgovačkih lanaca, proizvođači na Siciliji i Crnoj Gori krajnjim naporima održavaju proizvodnju.

Udruživanje u različite forme, pri čemu se zadrugarstvo u poljoprivredi nameće kao temeljni model udruživanja, uvjet je opstanka.

Pravo je iznenađenje crnogorski model „13. Juli –Plantaže“, gdje su sačuvani, za domaće prilike, ogromni proizvodni prostori. Na taj su način stvoreni uvjeti da nakon tranzicijske faze postanu regionalni „igrač“ u proizvodnji vina i rakija i turistički promotor Crne Gore.

Domaćini na Siciliji su isticali da agrarna proizvodnja u Europi nije imuna od tihog protekcionizama, ali istodobno jedinstven EU model postaje nezamjenjiv, zbog uhodane regulative. Prilagođavanje tom modelu je bolno, ali ono postaje nužnost.

Na kraju treba istaknuti veliku susretljivost i gostoprimstvo domaćina tijekom svih posjeta.

Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije,
Stanislav Štambuk, viši stručni savjetnik za mediteransko voćarstvo

Ured ravnatelja HZPSS-a,
Višnja Šimunović, načelnica Odjela za VVV