Savjet, Voćarstvo

Orah je kao voćna vrsta godinama bio zapostavljen u Hrvatskoj. Dugo čekanje na rod te kasan povrat investicija kao i slabiji izbor i malobrojnost sadnica cijepljenih oraha bili su obeshrabrujući za mnoge. Međutim u posljednje vrijeme poticaji za sadnju voćaka od strane države, županija i jedinica lokalnih uprava dali su mnogima onu kap optimizma te su svoje, nerjetko, zapuštene parcele zasadili upravo orasima. Prateći potražnju rasadničari su (istina uglavnom iz uvoza) na tržištu počeli nuditi sve veće količine i sve širi izboj sorti cijepljenih oraha, kojima se postiže znatno raniji ulazak u rod i postojana rodnost i kvaliteta ploda. Svakako je i cijena trupca oraha (i više od 500 eura po m3 kvalitetnog trupca) dala dodatni poticaj mnogima da sade stabla upravo ove voćne vrste. Orah, uz navedeno, traži i manje njege (iako se ta konstatacija ne odnosi jednako na plantažne nasade kao na pojedinačna stabla uz kuću) pa su i polu hobisti odlučili zasaditi veće nasade no što bi to učinili s nekom drugom vrstom.

Kao namirnica u ljudskoj prehrani orah se koristi od samog stvaranja svijeta. Biblija već u samom svom uvodnom poglavlju orašaste plodove stavlja uz žitarice i voće među idealnu prehranu koju je Bog namjenio čovjeku. Suvremena znanost o prehrani potvrđuje visoku vrijednost oraha. Upravo na području na kojem bi se to donedavno najmanje očekivalo utvrđen je kod oraha nedvojben utjecaj na ljudsko zdravlje. Naime, iako bogat masnoćama orah uveden u prehranu djeluje na smanjenje sadržaja ukupnog i štetnog LDL holesterola u organizmu. Time direktno utječe na smanjenje rizika od pojave bolesti srca i krvožilnog sustava koji su danas u svijetu „ubojice broj 1“. Svakako da se to ne može shvatiti po načelu „što više oraha to bolje“, jer je dokazano da šaka oraha dnevno ima optimalno djelovanje.

Tehnologija uzgoja oraha ovisi o pretežnoj namjeni nasada. Ako se pri podizanju nasada kalkulacija usmjeri na proizvodnju drveta tada se često sade sjemenjaci, dakle necijepljene sadnice, koje uz to što su jeftinije imaju obično i jači porast drveta. Takvim se stablima, upravo radi dobivanja što kvalitetnijeg trupca, prve skeletne grane ostavljaju tek iznad 2 m visine.

Ako je rod u prvom planu tada se sade cijepljene sadnice. To, uz nešto niže formiranje skeletnih grana, omogućuje raniji ulazak u rod.

U nastavku teksta pažnja će biti usmjerena prije svega na specifičnosti oraha vezane uz proizvodnju plodova što istinskog voćara ipak najviše treba zanimati.

Orasi se, ovisno o bujnosti sorte sade od klasičnog razmaka 10 x 10m (100 st/ha) do nekih 5 x 5 (400 st/ha) na koliko se sade intenzivni nasadi s slabije bujnim sortama (Lara). Priprema tla slična je onoj kod ostalih voćnih vrsta, gdje se duboka obrada čitave površine kombinira s meliorativnom gnojidbom. Na nešto lakšim tlima može zadovoljiti i kopanje rupa na sadnim mjestima te nešto plića obrada međurednog prostora, Rupe su međutim u tom slučaju znatnih dimenzija (1,5 x 1,5m širine i oko 0,7m dubine).

Orah je poznat po tome što u početku rasta naglasak daje na razvoj korijena a kasnije eksplozivno (i po nekoliko metara godišnje) izrasta nadzemni dio. Sam je sklon formiranju piramidalne krošnje te mu voćar, ako ga želi uzgajati na taj način, treba tek sitnijim intervencijama pomoći. Postoje ipak tipovi i sorte kod kojih se spontano razvija dosta rijetka krošnja tj manji broj dugačkih grana na kojima se u tom slučaju stvara i manja rodna površina. Kod takvih stabala želimo potaknuti jače razgranjavanje, radi čega nešto češće pribjegavamo rezu prikraćivanja. Nasuprot toga postoje sorte koje stvaraju gustu krošnju u kojoj s vremenom dolazi do zagušenja i odumiranja grančica u unutrašnjosti. Time se takođe smanjuje rodni potencijal stabla. Takvim stablima potreban je obično dobro osmišljen rez prorjeđivanja. Naročito je to važno obaviti pri vrhu i na periferiji krošnje, čime se stvaraju uvjeti za prodiranje svjetlosti u niže i unutrašnje djelove te za obnovu rodnog drva u njima.

Istina, u praksi se orah ne orezuje tako često (zato ga i vole saditi oni koji se ne žele zamarati rezom) pa bi velik pomak bio da se to čini barem svake 3-4 godine jer je dokazano da se rezom postižu bolji rezultati tj. da se to isplati raditi.

Uvriježilo se takođe i mišljenje da stabla oraha ne treba posebno tretirati protiv bolesti i štetnika. Međutim između većeg broja sporadičnih štetočinjaca valja spomenutio one bolesti i štetnike koji mogu pričiniti veće štete. To je prije svega gljivično oboljenje Siva pjegavost lišća koga uzrokuje gljivica Gnomonia leptostyla te Crna pjegavost lišća, oboljenje koga uzrokuje bakterija Xantomonas junglandis. I kod jedne i kod druge bolesti lišće i plodovi dobijaju tamne pjege. Razlika je što su kod Xantomonasa one više „vodenaste i uglate“ i što u slučaju plodova prodiru sve do jezgre. I kod jedne i kod druge bolesti povoljno djeluje tretiranje bakarnimn sredstvima naročito u terminima negdje oko kraja svibnja i sredinom lipnja. Postoje ipak sorte koje su dovoljno tolerantne na Gnomonia leptostyla te ih radi nje nije potrebno štititi.

Od štetnika najuočljiviji su pak savijači, koji uzrokuju crvljivost ploda. Budući je stablo oraha kada dosegne pune dimenzije rasta doista teže tretirati zaštitnim sredstvima valja iskoristiti i „starinske“ koje su ujedno i nekemijske metode zaštite. Prije svega odnosi se to na postavljanje lovnih pojaseva od valovite ljepenke na deblu oraha. Ličinke štetnika zavlače se pod takve skrovite zone i u određeno vrijeme lako ih je uništiti skidanjem tih lovki. Suvremenija ali takođe nekemijska metoda sastoji se u postavljanju feromonskih mamaca. Njihov veći broj, kao i lovni pojasevi, znatano će umanjiti populaciju leptira a samim tim i broj štetnih gusjenica.

Iako cijepljeni orasi prve plodove mogu dati već u 3. – 4. godini, značajniji rod ne daju prije 8. godine. U punom pak rodu dobro održavan nasad može dati i 3,5 do 4 t oraha u ljusci.

Orah plodove donosi na ženskim cvjetovima koji se nalaze na ovogodišnjem prirastu. Muški cvjetovi (rese) fizički su odvojeni od ženskih te se razvijaju na prošlogodišnjem izboju. Iako su poželjne, rijetke su sorte kod kojih se redovito poklapa vrijeme cvatnje muških i ženskih cvjetova s istog stabla. Znatno su češći slučajevi da prije cvatu muški cvjetovi (Protandrija) ili pak ženski cvjetovi (Protaginija). Radi toga je za stabilnu rodnost u nasadu potrebno posaditi više sorti koje će se međusobno poklapati u cvatnji. Orah se dominantno oprašuje vjetrom, dakle i u odsustvu pčela. Kad je riječ o muškim cvjetovima tj. resama one često zbunjuju ljude jer pri njihovoj masovnoj pojavi (što nije rijetko) skloni su očekivati velik rod, što se međutim ne dogodi. Ženski cvjetovi o kojima najviše ovisi rodnost teže su uočljivi sa zemlje. Njihova je pak brojnost i raspored vezana za sortu. Tako postoje sorte koje ženske cvjetove razvijaju isključivo iz izboja koji nastaje iz vršnog pupa prošlogodišnjeg prirasta (terminalni pup) i one kod kojih se ženski cvjetovi razvijaju i iz bočnih (lateralnih) pupova.. Uz to postoje i tzv. racemozne sorte kod kojih na jednom izboju grupira više ženskih cvjetova zajedno. Posebno su dakle poželjne sorte koje rađaju i na lateralnim izbojima (npr. sorta Šampion) i one koje daju grozdast raspored ženskih cvjetova (npr. sorta Tisa).

Vrijeme kretanja vegetacije i cvatnje još je jedan elemenat koji često odvaja pogodne od nepogodnih sorti za naše područje. Naime i vrlo kvalitetne sorte koje ranije kreću mogu biti potpuno nepovoljne za neku lokaciju je su podložne čestim stradanjima od kasnog, proljetnog mraza. S druge strane ima sorti koje cvatu tek krajem travnja ili početkom svibnja (npr. Novosadski kasni ili Franquette) i time redovito izbjegavaju mraz te osiguravaju redovitu rodnost.

Plod oraha je koštunica a za prehranu se u stvari koristi sjemenka tj. jezgra oraha. Ona je skrivena najprije u mesnatom ovoju iz kojeg pri dozrivanju ispada, a zatim i u koštičavoj ljusci veće ili manje tvrdoće. Budući se na tržištu pojavljuje ili u ljusci ili kao očišćena jezgra njihov vizualni utisak je vrlo bitan. Više se cijene i orasi u ljusci i jezgre svijetle boje. Bitna osobina oraha je i veličina ploda. Ona bi trebala prelaziti 10g . Udio jezgre u takvom plodu kod kvalitetnih sorti redovito prelazi 50% (randman). Orah se, nadalje treba lako čistiti, tako da se po mogućnosti čitava jezgra, uz što manje lomljenja, može izvući iz ljuske.

Sve to valja imati na umu prilikom nabave sorti za plantažne nasade.

Od kvalitetnih sorti, posljednjih se godina na tržištu Hrvatske mogu pronaći slijedeće: Šejnovo, Drjanovski, Plovdivski, Jupiter, Apolo, Saturn, Lake, Mars, Sulfred, Seifeldorfer, Šampion, Tisa, Novosadski kasni, Ibar, Elit, Maribor, Geisenheim 139, Franquette, Mayet, San Julian, Milotai 10, Alsosentivani, Tisačeči 83… . Svaka od njih ima više ili manje dobrih svojstava ali i po neku manu. Bitno je stoga prije sadnje utvrditi koja bi najbolje odgovarala lokalitetu na kojem namjeravamo uzgajati orahe.

Povoljnost pri proizvodnji i plasmanu oraha predstavlja činjenica da se orasi u ljusci dobro i dugo čuvaju i u priručnim skladištima i to kroz duži vremenski period. Pri tom valja naglasiti da se velika vrijednost u orasima može čuvati na relativno malom (nešto svježijem, zatamljenom i prozračnom) prostoru.

Na kraju je dobro znati da, iako orah dobro podnosti širok raspom uzgojnih uvjeta, treba izbjegavati mrazišta, zatvorene terene na kojima se zadržava magla ili pak suvišna voda. Najpogodniji su tzv. vinogradarski tereni, koji su dobro osunčani, prozračni i ocjediti.