VRBANAC (uvjetna bolest svinja)

Vrbanac (Crveni vjetar, lat. Rhussiopathia suis) je pretežno akutna zarazna bolest svinja, koju uzrokuje mikroorganizam Erysipelothrix rhusiopathiae (insidiosa). Budući da mogu oboljeti i ljudi bolest se ubraja u zoonoze.

Vrbanac1.jpg

Uzročnik bolesti se nalazi gotovo svugdje u okolini svinje, te u tonzilama i početnom dijelu probavnog trakta zdravih svinja. Uslijed pogodovnih čimbenika, kao što su npr.  nagle promjene temperature zraka i tlaka, loša mikroklima, promjene hrane, te stres, dolazi do slabljenja otpornosti organizama, a posljedično do infekcije.

Od vrbanca mogu oboljeti svinje svih pasmina, dobi i spola, iako su svinje mlađe od godinu dana prijemljivije za bolest. Također moguo boljeti i različite vrste životinja , među ostalima konj, govedo, ovca, pas, kunić, perad i ptice.

Vrbanac2.jpg

Inkubacija bolesti je vrlo kratka (do 7 dana). Znakovi (simptomi) bolesti ovise o kliničkom obliku i tijeku bolesti. 

Klinički se razlikuju dva oblika: septikemijski i kronični vrbanac.

• U septikemijskom obliku, bolest karakterizira nagla pojava simptoma: svinja prestaje odjednom jesti (ujutro je bilo sve u redu, a već popodne ne), tjelesna temperatura je viša od 42˚C, ležanje, apatija, moguće je i povraćanje. Iako u iznimnim slučajevima svinja može i uginuti bez razvoja tipičnih simptoma bolesti (perakutni oblik), najčešće se javljaju tipične promjene na koži, koja poprima crveno-plavu boju, osobito po ušima, glavi, vratu i trbuhu. Na koži se također nalaze indikativne četverokutne ožarice (plikovi), izdignute od površine kože, crveno-plavkaste boje, na dodir izrazito tople i bolne, proširene po cijelom tijelu. Disanje i bilo su ubrzani, vidljive sluznice su zažarene, a potom cijanotične, životinje ne jedu i ne piju, slabo se kreću (na vršcima prstiju, uz cviljenje).

• U kroničnom obliku, koji nastaje ukoliko se životinje na vrijeme ne liječi, a preživi, javljaju se simptomi oslabljenog srca (uslijed oštećenja srčanih zalistaka), oštećenje zglobova (težak i nesiguran hod) i pobačaj suprasnih krmača, te uginuće.

Bolest se izrazito lako dijagnosticira na osnovu kliničkih simptoma, iako kod tzv. bijelog vrbanca, koji je sve učestaliji, izostaju karakteristične kožne promjene. Bakteriološka, te serološka pretraga su zasigurno najbolji dijagnostički instrument.

No, čim se pojave navedeni, prvi simptomi bolesti, potrebno je pozvati veterinara, koji će po uspostavljenoj dijagnozi početi sa liječenjem svinja. Prognoza bolesti je najčešće povoljna, naravno, ukoliko su dijagnoza i terapija bolesti odrađeni na vrijeme.

Kako bi spriječili pojavu vrbanca potrebno je voditi računa o nekoliko bitnih faktora:

  • vrbanac se uspješno suzbija cijepljenjem svinja, već u dobi od 2 mj. ( najbolje početkom proljeća, a u ugroženim područjima naputak je dvokratno u tijeku godine)
  • obvezno i učestalo čišćenje, pranje, dezinfekcija i odmor objekta
  • uravnotežena hranidba, te optimalna mikroklima u objektu.

ERIZIPELOID (Vrbanac čovjeka)

Uzročnik bolesti je isti kao i kod svinja, a najčešće se zaraze  ljudi koje dolaze u kontakt sa bolesnim ili uginulim životinjama, te mesom bolesnih životinja (profesionalna bolest veterinara i mesara).

Erizipeloid.jpg

Kod ljudi se bolest manifestira u obliku lokalne infekcije. Na mjestu ulaska infekta pojavljuje se bolan crveni otok, a ubrzo oteknu i lokalni limfni čvorovi. Iako se bolest uspješno liječi, pomoć liječnika je potrebno odmah zatražiti, kako se ne bi razvili simptomi oštećenja srca, te septikemija, kada unatoč liječenju ishod može biti negativan.

Stoga, napomena uzgajateljima svinja, kako otklanjanje pogodovnih faktora nastanka bolesti, pravovremeno otkrivanje simptoma, te pozivanje veterinara, rezultiraju dobrim zdravstvenim stanjem kako vaših životinja, tako i vas!

Marijan Gelo, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik

Pripremi za ispis