Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Proizvođači ovaj problem najčešće nazivaju „plamenjača graha“, a za njegovo suzbijanje upotrebljavaju fungicid Ridomil Gold MZ Pepeite i tu čine nekoliko pogreški.

Kao prvo, navedeni fungicid uopće nema dozvolu za primjenu na grahu, a sredstva za zaštitu bilja moraju se primjenjivati  isključivo u skladu s uputama, upozorenjima i obavijestima na etiketi ili u skladu s rješenjem o registraciji ili rješenjem o dozvoli. Ponekad proizvođači uopće nisu svjesni činjenice da neko sredstvo za zaštitu bilja nije dozvoljeno primjenjivati na grahu ili nekoj drugoj kulturi. U slučaju nedoumice potrebno je ponovno proučiti uputu priloženu uz sredstvo ili potražiti informaciju u Fitosanitarnom informacijskom sustavu (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Ako nije navedena doza ili koncentracija sredstva za primjenu na grahu te nema propisane karence – sredstvo nije dozvoljeno primjenjivati na grahu!

Do druge pogreške nas dovodi pogrešan naziv bolesti (možda je točnije reći simptoma) koji se udomaćio među proizvođačima graha. Uzrok žućenju i sušenju graha zapravo nije plamenjača već je to najčešće fuzarijskao venuće (Fusarium solani) te nekroza korjenova vrata (Rhizoctonia solani).  Uzročnici obje bolesti žive u tlu i u konačnici dovode do propadanja korijena. Zbog toga biljke zaostaju u razvoju, lišće im najprije požuti, a zatim se osuši. Biljka neko vrijeme životari, a zatim se u potpunosti osuši te grah u eventualnim mahunama prisilno dozrijeva. Do zaraze dolazi kada mlade biljčice rastu u vrlo vlažnom tlu. Optimalna temperatura za Rhizoctoniu solani je 18°C dok Fusarium voli višu temperaturu (22-32°C) i kiselije tlo. Ove je godine tijekom lipnja u Podravini palo od 60 do 120 litara kiše, a s obzirom da su tla u tom području uglavnom kisela, ne bi trebalo čuditi što su tijekom srpnja bili prisutni simptomi sušenja graha. 

Najvažnija mjera zaštite od navedenih bolesti je plodored. Niti jedna zaštita folijarnom primjenom fungicida neće dati rezultat stoga nema smisla koristiti fungicide. Nažalost, grah se nerijetko i nekoliko godina uzastopno sije na istoj površini.

Oštećen korijen graha

Osim fuzarijskog venuća i nekroze korjenova vrata, na grahu se mogu pojavit i druge bolesti:

• hrđa graha (Uromyces appendiculatus) – najčešće napada list graha, a prepoznaje se po smeđim jastučićima uredosorusa na naličju lista. Kod jakog napada listovi se prerano suše. Zaraze su obično jače nakon kasnije sjetve graha i pri uzgoju graha u kukuruzu.

• smeđa pjegavost graha (Colletotrichum lindemuthianuim) – javlja se na svim nadzemnim dijelovima biljke. Na listu nastaju tamnosmeđe ovalne pjege (kasnije su omeđene žilama i izgledaju uglato). Pjege se mogu naći i na mahunama.

• bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) – bolest se javlja na starijim biljka u gustome sklopu i za vlažnog vremena. Prepoznaje se po bijelom miceliju na prizemnim dijelovima biljke. U miceliju se kasnije mogu naći crne kuglice (sklerociji). Stabljika trune i suši se cijela biljka. U Podravini nakon kišovitog lipnja 2014. godine bila vrlo česta pojava u usjevima gustog sklopa.

• bakterijska pjegavost (Pseudomonas syringae, Xanthomonas) – javljaju se vlažne pjege na listovima i mahunama. Središnji dio pjega postaje smeđ, a okružen je žućkastim rubom.  Na pjegama se u vlažnim uvjetima može pojaviti iscjedak. Bolest prelazi i na sjeme te se prenosi zaraženim sjemenom.

Najvažnije mjere zaštite graha su korištenje zdravog sjemena i plodored te preventivna primjena dozvoljenih fungicida navedenih u tablici.

Tablica 1. Fungicidi registrirani za suzbijanje nekih bolesti na grahu

Tržni proizvođači graha moraju voditi evidenciju o uporabi sredstava za zaštitu bilja. Nije dozvoljena primjena sredstava za zaštitu bilja koja nisu registrirana za grah. Ako u uputi sredstva za zaštitu bilja ne piše u kojoj dozi ili koncentraciji se primjenjuje na grahu i kolika mu je karenca na grahu – tada se to sredstvo i ne smije koristiti na grahu.

Mr. sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan
 Zeljkica.Ostrkapa.Medjurecan@savjetodavna.hr