Ratarstvo, Savjet

Danas je uglavnom želja svih stočara da je proizvode, a u stvarnosti je minimalno zastupljena u proizvodnji krme na OPG-ima, barem što se odnosi na požešku Zlatnu dolinu. Uglavnom, mnogi su je pokušali sijati, ali iz ovih ili onih razloga nije uspijevala. Ako je ponegdje uspijevala to je isključivo plod slučajnosti i pogodnosti tla (izolirani dijelovi županije koji imaju prirodno vapnenac u svom sastavu).

Većina stočara i proizvođača mlijeka želi je sijati, pokušavaju, ali su rezultati prečesto loši.

Tijekom, sada mogu reći, svog višegodišnjeg rada u Savjetodavnoj službi, kroz obilazak OPG-a i savjetovanja na terenu, problem koji se događa nakon sjetve lucerne mogu svesti pod jedan zajednički nazivnik. To je svakako vrijeme trajanja – iskorištavanja lucerišta. Najčešće se događa slijedeće:

1. Odlično nicanje, odličan sklop, ali je kratko trajanje (najčešće proljetna sjetva)

2. Loše nicanje, slab sklop, opet kratko trajanje (najčešće jesenska sjetva)

U razgovoru s poljoprivrednicima saznajem da je lucerna za njih problematična kultura i da jednostavno kod nas više ne uspijeva. Da to nije tako dokazao sam sebi i drugima kroz višegodišnji pokus, gdje je lucerna izdržala 7 godina intenzivne proizvodnje.

Stoga mi je cilj vlastita iskustva podijeliti s vama ne bi li vratili „kraljicu krme“ na tron kakav zaslužuje po svojoj vrijednosti. Lucerna je kraljica krme pa zahtjeva i takav tretman. Znači traži najbolju i najplodniju zemlju i preciznu – kvalitetnu tehnologiju obrade i sjetve. Nije tolerantna na kisela tla, depresije gdje se kod velikih oborina voda može zadržavati više dana ili visok nivo podzemnih voda te ostatke zemljišnih herbicida. Uz sve navedeno naveo bih i strpljenje poljoprivrednika kao važan faktor. Zašto?

Pa ako smo samo u zadnji 25 godina intenzivne proizvodnje maksimalno iskorištavali naše oranice, a manje im vraćali kroz stajski gnoj i gnojidbu, a kalcifikaciju nismo provodili, NE možemo očekivati da ćemo nakon obavljene analize tla i dodavanja potrebnih količina vapna, NPK gnojiva i stajskog gnoja, tlo u jednoj godini popraviti za ono što smo krivo činili kroz 50 godina. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da lucernu uzgajam duže vrijeme, napravljena je analiza tla i po njoj gnojidba i kalcifikacija, ali ni tada lucerna nije trajala više od 2-3 godine. Odlučio sam biti strpljiv i napraviti baš sve što struka nalaže, a da je u praksi moguće i primjenjivo. Odabrao sam parcelu gdje sam ocijenio da nema visokih podzemnih voda, blagi pad bez depresija i naravno obavljena kemijska analiza koja mi je pokazala da mi je tlo srednje kiselo, pH 5,5 u KCL-u, siromašno humusom i naravno preporuka za kalcifikaciju i gnojidbu.

Slika 1. Analiza tla godinu prije sjetve lucerne (pH u KCL 6,17)

Zaorao sam ¼ preporučenog materijala za kalcifikaciju (CaCO₃-Agrodola) i stajskog gnoja. Prve godine na parcelu sam posadio kukuruz koji sam tretirao kontaktnim herbicidom protiv korova. Nakon skidanja usjeva ponovo sam zaorao dio 2/4 CaCO₃ i zasijao engleski ljulj koji mi je trajao 3,5 godine.

Slika 2. Kalcifikacija po površini tla

Kroz te 3,5 godine, u jesen nakon skidanja zadnjeg otkosa sam dodavao Agrodol po površini ¾ od preporučene količine. U ljeto zadnje godine „engleza„ napravio sam ponovno analizu tla  pH je bio 6,17 u KCL-u, nije idealno ali je podnošljivo. U ljeto, nakon skidanja 2 otkosa sam unajmio uslugu podrivanja da razbijem tzv. taban pluga i omogućim bolje vodozračne odnose, i budućoj biljci lakše prodiranje korijena u dublje slojeve tla, a znamo da lucerna može pustiti korijen i preko 2 m dubine, samo ako je tlo u dobrom stanju.

Slika 3. Podrivanje na 50 cm i probijanje tabana pluga

Zaoran je ponovno zreli stajnjak cca. 40 t /jutru, NPK 0:20:30 te ostatak preporučene količine agrodola 4/4 je zatanjuran. Zbog velike suše koja je vladala te godine, nakon oranja i tanjuranja bio sam prisiljen unajmiti i uslugu rotodrljače koju nisam imao, ne bi li što bolje usitnio i poravnao sjetveni sloj. Zatim sam se odlučio da svejedno još i povaljam parcelu s teškim valjkom prije sjetve, te još jednom nakon sjetve.

Slika 4. Valjanje prije i nakon sjetve

Te jeseni dugo nije pala kiša, a kad je pala već je bio početak 10 mjeseca i postojala je opravdana bojazan da je prvi mrazevi „uhvate“ u fazi nicanja prva dva listića (kotiledona) kad je najosjetljivija. U proljeće dolazim s kolegom Ivanom Hanom, po struci ratar da vidimo zasijano lucerište. Slika nije obećavala, vidimo više korova, a lucerke slabo, negdje u daljini se malo naziru redovi gdje je korov manji, ja se već bavim mislima kako ću je preorati i ponovno posijati kukuruz. Iskusni kolega me savjetuje da je tretiram herbicidom pa ćemo onda doći za 10-ak dana u pregled i odlučiti što dalje. Slika nakon toga nije više bila ista, za ne povjerovati. Korov je nestao, a lucerka kao da je uskrsnula. Ma sad znam da je ona ipak bila tamo, samo je bila slaba i od korova nevidljiva.

Slika 5. Lucerište tretirano herbicidom (izgled trake koji nije tretiran)

Najčešće stočari tu griješe, te mladu lucernu pokušavaju ranom košnjom „očistiti“ od korova i tako nekoliko puta, a zapravo uništavaju mlado lucerište koje još nije dobro ukorijenjeno, poglavito u proljetnoj sjetvi. Korov je tu u prednosti kao što vidimo na slici, puno je veći od lucerne, puno brže raste i ima razvijeniji korijen, te se i brže oporavlja od lucerne koja se tako mlada konstantnim gaženjem uništava.

Tu počinje priča o njenoj kvaliteti, dugotrajnosti i na kraju isplativosti. U sušnim godina bez kapi kiše na + 40 ⁰C, sve u poljima gori i poprima žutu boju, a ona se zeleni i preživljava, te donosi tako kvalitetnu voluminoznu krmu za proizvodnju mlijeka i minimum 6 otkosa godišnje. Trajala je sedam godina.

Vjerujem da ste u gore navedenom tekstu prepoznali i našli neki od uzroka zašto nije uspjela kod vas, jer nešto od nabrojenog ste ispustili. Ako ste tlo doveli do neutralnog pH, vratili mu dio potrošenog humusa, pazili kojim herbicidima ste tretirali pred kulture, podrivali i duboko zaorali, nagnojili, sijali u dobro pripremljen površinski sloj od 1 cm, povaljan (moja iskustva prije i nakon sjetve), onda nema razloga za neuspjeh. Svakako treba uzeti u  obzir i faktor vrijeme da se tlo dovede u red jer ne može se preko noći, niti u jednoj godini tlo dovesti u red.

Manje je bitno je li to proljetni, ljetni ili jesenski rok sjetve, sorta i količina sjemena s obzirom na klimu koja je nepredvidiva, ako smo dali sve od sebe i tlo doveli u mogu reći zdravo i dobro stanje lucerna će onda biti taj indikator i potvrda da gospodarite s tlom što je najbolje moguće. I u duhu novih oblika zelenih plaćanja kroz ZPP trebali bi biti i u konačnici nagrađeni za to.

Slika 6. i 7. Izgled lucerišta koje je trajalo 1 i 7 godina (slika govori više od 1000 riječi)

Tomislav Mikel, dipl. ing. agr.
stručni savjetnik za stočarstvo