Ratarstvo, Savjet

Jedna od njih je provođenje poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš. Pridržavanje ovih praksi omogućuje poljoprivrednicima ostvarenje dodatnog prava na osnovno plaćanje po hektaru. Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš su:

1. raznolikost usjeva

2. postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini

3. održavanje postojećih trajnih travnjaka

Raznolikost usjeva podrazumijeva sjetvu različitih poljoprivrednih kultura na oranicama. Ukoliko poljoprivrednik obrađuje manje od 10 ha oraničnih površina, nije obvezan (u smislu zelenog plaćanja) imati više kultura. Ukoliko je površina oranica između 10 i 30 ha, na tim oranicama moraju biti zasijana barem dva različita usjeva, s tim da glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % oranica. Poljoprivredna gospodarstva koja obrađuju više od 30 ha oranica, na oranicama  moraju imati zasijana barem tri usjeva, pri čemu glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % oranica, a dva glavna usjeva zajedno ne smiju zauzimati više od 95 % oraničnih površina.

Druga poljoprivredna praksa korisna za klimu i okoliš je postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini. Ako je ukupna površina oranica poljoprivrednog gospodarstva manja od 15 ha, poljoprivrednik nije obvezan imati ekološki značajne površine. Sva poljoprivredna gospodarstva koja obrađuju više od 15 ha oraničnih površina, trebaju na najmanje 5 % površine oranica imati “ekološki značajnu površinu” (EZP). Soja je kultura koja fiksira dušik pa površina oranica zasijana sojom u glavnom roku sjetve zadovoljava i uvjet ekološki značajne površine (Uz izračun prihvatljive površine: površina zasijana sojom na 1 ha iznosi 0,7 ha ekološki značajne površine). Soja prihvatljiva za ekološki značajne površine mora biti proizvedena od certificiranog sjemena genetski nemodificirane soje. Da bi to dokazao, poljoprivredni proizvođač – korisnik potpora mora dostaviti:

• kopiju računa o plaćenom certificiranom sjemenu koje koristi te godine i

• certifikat o sjemenu iz kojih je vidljivo da se radi o genetski nemodificiranom sjemenu,

regionalnom uredu Agencije za plaćanja do 31. prosinca godine za koju podnosi jedinstveni zahtjev, a koje će mu Agencija za plaćanja nakon poništavanja vratiti.

Na području sjeverozapadne Hrvatske soja ne spada u tradicionalne ratarske kulture i nužno je što prije upoznati kritične faze njenog razvoja, kako bi se postigao zadovoljavajući prinos. Već tijekom mjeseca travnja poljoprivrednici su se suočili s prvim problemom, a to je nedostatak dovoljnih količina sjemena soje ranih grupa dozrijevanja. U Republici Hrvatskoj mogu se uzgajati sorte soje vegetacijske grupe 000 (vrlo rana zrioba), 00, 0 i I. Na području istočne Hrvatske mogu se uzgajati i sorte vegetacijske grupe II. Sorte dulje vegetacije imaju veći prinos.

Odabir parcele pogodne za uzgoj soje također je jedan od ključnih čimbenika uspješne proizvodnje soje. Soja se može uzgajati na različitim tipovima tala, ali treba izbjegavati uzgoj na tlima loših vodozračnih odnosa i kiselim tlima. Loša i/ili nepravodobna priprema tla za sjetvu soje ima za posljedicu neujednačeno nicanje, a zatim i razvoj mladih biljčica soje. Sjetva soje može se obaviti na različite načine. Sjetva pneumatskim sijačicama u redove na međuredni razmak 45 – 50 cm ima prednosti u odnosu na sjetvu žitnim sijačicama i poželjno ju je obaviti ukoliko poljoprivredno gospodarstvo raspolaže potrebnom mehanizacijom i opremom. Sjetva pneumatskim sijačicama ima prednost jer je dubina sjetve ujednačena. Međutim, soja se može sijati i mehaničkim, žitnim sijačicama, na uže međuredne razmake 24 – 30 cm. Ukoliko je odabran takav način sjetve, ne postoji mogućnost međuredne kultivacije i tada se zašita od korova može obaviti jedino herbicidima. Osim toga, polaganje sjemena u tlo pri sjetvi žitnim sijačicama je na različitu dubinu, pa je i nicanje soje neujednačeno. Rane sorte soje imaju nižu stabljiku i manju sposobnost grananja, pa bolje podnose sjetvu na manji međuredni razmak.

Ovogodišnje proljeće nije idealno za početnike – proizvođače soje. Otežani uvjeti obrade i pripreme tla za sjetvu, nedostatak oborina tijekom ovog proljeća, temperature zraka 30⁰C već u prvim danima svibnja, zamke su i za iskusne proizvođače. Vjetrovito vrijeme dodatno isušuje tlo i otežava nicanje u zbijenom tlu.

U ovim je fazama rasta i razvoja soje nužno suzbiti korove. Radi svega prije pobrojanog, korovne vrste su razvijenije u odnosu na biljke soje. Za uspješno suzbijanje korova potrebno je poznavati feno-faze razvoja soje, ali i korova. Nakon pojave supki (kotiledona) iznad površine tla, soja razvija jedan par jednostavnih listova, a zatim trolisku (list se sastoji od tri liske). Fotografije prikazuju razvojne stadije soje koji su važni za određivanje vremena i načina primjene herbicida (odjednom u punoj dozi ili razdvojena primjena). Preporuke kolega stručnjaka za zaštitu bilja o upotrebi  herbicida registriranih za suzbijanje korova nalaze se u rubrici Preporuke.

Ratari, redovito obilazite svoje usjeve! U soji najveći problem predstavlja suzbijanje širokolisnih korova (prvenstveno lobode, ambrozije, mračnjaka, kužnjaka). Travni korovi uspješno se mogu suzbiti i kasnije, ali obavezno prije početka cvatnje soje. Učinkovitost herbicida ovisi o njihovoj pravilnoj primjeni i vanjskim čimbenicima (temperatura i insolacija, oborine). Dakle, potrebno je primjeni herbicid u pravo vrijeme, a dozu prilagoditi stanju usjeva i razvoju korova na parceli.

mr. sc. Tatjana Međimurec
viša koordinatorica za ratarstvo