Preporuka, Ratarstvo i ostalo

Zaštita ruža

 

Nakon što smo tijekom druge dvije dekade veljače i prve dvije dekade mjeseca ožujka o.g. zabilježeno neobično toplo vremensko razdoblje s odstupanjem temperatura zraka +7,7°C iznad očekivanih vrijednosti, posljednja četiri jutra na mjernim međimurskim lokalitetima bilježimo najavljene negativne vrijednosti (do -3,2°C), a dojam hladnoće dodatno pojačava snažni sjeverni vjetar! Posljednja dva dana bilježimo i manje količine snijega! Ipak, prema najavama već narednog vikenda očekujemo porast dnevnih temperatura na vrijednosti 14-15°C!

U takvim su vremenskim uvjetima ukrasne ruže (Rosa spp.) u središnjem dijelu Županije već od početka ovog mjeseca započele razvojem prvih listova, a mladice su već prije prohladno-snježne promjene vremena bile dužine 5 cm! Kako smo od 17.3. do 20.3. 2020. bilježili najviše dnevne temperature zraka u hladovini od 18,4° do 22,2°C već su primijećene prve jedinke (kolonije) lisnih uši (Aphidae). Posljednje dvije godine (2018., 2019.) tijekom proljetno-ljetno-jesenskog razdoblja dominira iznadprosječno sparno i toplo razdoblje, pa mnogi vlasnici ukrasnih ruža dojavljuju štete zbog jače pojave i razvoja biljnih bolesti zbog kojih već sredinom ljeta može biti uništeno više od 50 % lisne površine.

Ruža (Rosa spp.) je kao malo koja vrsta ukrasnog bilja napadnuta tako velikim brojem štetnih organizama da mnogi vlasnici koji ih posade ako ne planiraju mjere zaštite često budu razočarani njihovim izgledom. Od početka vegetacije je potrebno barem dvaput mjesečno provoditi mjere zaštite protiv različitih uzročnika bolesti, od kojih na području Međimurja pronalazimo zvjezdastu pjegavost (Marsonina), pepelnicu (Sphaerotheca), hrđu (Phragmidium), plamenjaču (Peronospora), sivu plijesan (Botrytis), grinje (Panonychus) i štetne kukace (Aphidae i dr.). Ovisno o načinu i regiji uzgoja ruža pojava štetnih organizama je vrlo različita. Biljne su bolesti ruža značajno štetnije od neželjenih organizama životinjskog podrijetla, a godišnji meteorološki uvjeti najviše utječu na njihovu pojavu. U pravilu sparno i vlažno vremensko razdoblje (povremene oborine, vlažnost zraka veća od 75 % i temperature u rasponu od 8° do 28°C) pogoduje jačoj pojavi biljnih bolesti ukrasnih ruža.

Kako su ruže već od kraja mjeseca veljače o.g. iz zimskih pupova potjerale mlado lišće i započele porastom novih izdanaka preporučujemo u danima nakon ovih prohladno-vlažnih dana planirati i započeti mjere zaštite od najvažnijih štetnih organizama.

Budući ruže napada veći broj bolesti i štetnika, važno je prepoznati njihov napad i odabrati dovoljno djelotvorne pripravke (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Pridržavati se priloženih uputa o primjeni i zaštiti u radu, te dodatnom zaštitom spriječiti negativan utjecaj pesticida na korisne organizme (posebice pčele).

 

VAŽNO: sve poljoprivredne proizvođače upućujemo na redovito praćenje Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS) pri Ministarstvu poljoprivrede (mps.hr), svakako prije primjene bilo kojeg sredstva za zaštitu bilja dopuštenog za profesionalnu primjenu radi moguće promjene u registraciji (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

 

 

Obavijest o mogućnostima zaštite ukrasnih šimšira (Buxus spp.) od štetnih organizama!

 

Posljednjih desetak godina u Međimurju bilježimo masovnije širenje novog štetnog organizma – šimširovog moljca (Cydalima perspectalis). Budući početkom mjeseca travnja ponovno očekujemo njihovu masovniju pojavu, vlasnike ukrasnih šimšira ponovno upozoravamo na redovite mjere zaštite ukrasnih šimšira od totalnog propadanja.

Sve donedavno šimšir (Buxus spp.) se tradicionalno uzgajao kao ukrasni grm ili još češće kao “topijar” (oblikovana ukrasna biljka) bez nekakvih posebnih mjera zaštite od štetnih organizama. Premda su na šimširu poznate i opisane pojedine biljne bolesti jer napadaju lišće iz skupina hrđa (Puccinia), pjegavosti (Phyllosticta) i gljivičnog raka  (Pseudonectria) koji može uzrokovati sušenje pojedinih grana i/ili cijelih biljaka, naši su držatelji ove ukrasne vrste najčešće do proljeća 2014. pronalazili mušicu šiškaricu šimšira (Monarthropalpus buxi). Na talijanskoj formi šimšira je opisana i šimširova buha (Psylla buxi), ali se vrlo rijetko pronalazila u Međimurju.

Nova štetna vrsta šimširov moljac (Cydalima perspectalis) je invazivna vrsta podrijetlom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je u Europi prvi puta registrirana 2006. godine (Njemačka), a vrlo je štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira!

Leptiri šimširovog moljca imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 cm. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju tipične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točkama na leđnoj strani. Narastu do 4 cm. Kukulje se skrive u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Gusjenice su vrlo proždrljive, samo jedna za svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na jednom grmu ih može biti i nekoliko stotina! Stoga je golobrst (gubitak lišća) uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi znak temeljem kojeg “sumnjamo” da je prisutan moljac, a ne neki drugi nametnik!

Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime (preporučuje se njihovo odrezivanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj novog pokoljenja rano u proljeće)! Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za “novog” nametnika još nemamo službeno registrirane insekticide (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/), moguće je koristiti one djelatne tvari koje su u našoj zemlji registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama) protiv nekih drugih neželjenih organizama (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Učinkovitost insekticida je najbolja kada se suzbijaju mlade gusjenice, odnosno kada se ova mjera poduzme na vrijeme, prije značajnijih šteta na šimširu!

 

Ranijih smo godina od pojedinih uzgajivača šimšira iz Čakovca i šire okolice zaprimali biljne uzorke šimšira napadnute mušicom šiškaricu šimšira (Monarthropalpus buxi). Ova vrsta je redoviti štetnik lišća šimšira u našoj zemlji. Odrasle mušice su mali kukci, narančasto-žute boje, veliki svega 2-3 mm. Imaju nježno tijelo i duge noge, a njihove ličinke nemaju noge niti potpuno razvijenu glavu. Ličinke su velike svega 2 mm, žive u unutrašnjosti ispod epiderme lišća šimšira a hrane se sisanjem sokova. Uzrokuju bjeličaste ili žućkaste nabrekline na napadnutom lišću. Jača zaraza ovim nametnikom uzrokuje posredne štete, nagrđena je zelena boja lišća, a zaražene biljke su naknadno podložnije zimskom smrzavanju. Mušica šiškarica šimšira ima samo jednu generaciju godišnje, a vrlo se uspješno kemijski suzbija u početkom proljeća, sa najčešće dvije aplikacije učinkovitim insekticidom uz razmak tretiranja 10-16 dana.

Insekticidi koji su učinkoviti na šimširovog moljca nisu dovoljno djelotvorni na mušicu šiškaricu šimšira. U literaturi se navodi da su na mušicu šiškaricu dovoljno djelotvorni insekticidi dubinskog djelovanja!

 

Uzroci sušenja i propadanja smaragdnih tuja!

Smaragdna tuja (Thuja occidentalis Smaragd) je hortikulturna vrsta vrlo popularna zadnjih desetak godina zbog svjetlo-zelene lisne površine koji zadržavaju boju kroz zimsko razdoblje. Razvija piramidalni, kompaktni i uski  habitus visine do 3 m. Zahtjeva visoku vlagu, dobro drenirano tlo i puno sunca, pa je ubrajamo među najčešće korištenim biljnim vrstama za žive ograde! Tolerantna je na vapnena tla, ali najčešća neživa oštećenja bilježimo od olujnih vjetrova, snijega, leda, visoke koncentracije soli i psećeg urina.

Uročnici bolesti tuja: Na tujama je opisan veći broj uzročnika bolesti, od kojih neke uzrokuju upalu i nekrozu kore (Botryosphaeria dothidea), pjegavost i sušenje mladica (Didymascella thujina, Kabatina thujae, Lophodermium thujae, Pestalotia funerea) ili rak drva (Coryneum syn. Seridium cardinale). Upala i nekroza kore (Botryosphaeria) je odavno poznata i opće raširena bolest u našim krajevima na stablima koja rastu u nepovoljnim uvjetima i bez zaštite. Značaj joj raste na položajima oštećenim od tuče ili na biljkama sa mehaničkom rezidbom! Na nadzemnim se dijelovima tuja od svjetlo-zelene razvija netipična tamno-crvena do tamno-ljubičasta promjena boje. Na kori nastaju ulegnuta mjesta smeđe do crvenkaste boje, što podsjeća na oštećenja od niskih temperatura. Na zaraženom mjestu kora odumire, suši se, a nakon što bolest obuhvati granu, nastaje sušenje gornjeg dijela grane. Na odumrlom i raspuknutom dijelu kore nastaju plodišta bolesti (ljubičasti piknidi u koncentričnim krugovima), iz kojih se tijekom cijele vegetacije oslobađaju infektivne spore koje inficiraju druga tkiva na mjestima rana i rezidbe (optimalno 26°C, uz vlaženje barem 4 sata). Vlažniji položaji izvrgnuti proljetnim niskim temperaturama (mraz) pogoduju razvoju ove bolesti, a usmjereno tretiranje bakarnim fungicidima početkom i krajem vegetacije (ili nakon tuče) smatraju se poželjnim mjerama usmjerene zaštite. Primjena bakarnih fungicida početkom i krajem vegetacije ujedno je zaštita protiv uzročnika raka drva (Coryneum syn. Seridium)!  Pjegavost i sušenje mladica tuje primarno može potjecati od različitih gljivičnih uzročnika (Didymascella, Kabatina, Lophodermium, Pestalotia i dr.), a negativne promjene na lisnom tkivu mladica nastaju krajem lipnja i početkom srpnja, te se prema kraju ljeta intenzitet bolesti pojačava. Zaraženo tkivo mijenja boju u svjetlo-smeđu, a naknadno se palež od rubnih dijelova širi prema unutrašnjosti. Uzročnici bolesti se održavaju na zaraženom biljnom tkivu, a infektivne spore se oslobađaju od mjeseca ožujka do studenoga, a vrlo kritično razdoblje smatra se mjesec svibanj i lipanj (primarne zaraze). Zaraze su veće što su izdanci duže izloženi kiši i vlazi! Uz već spomenute bakarne fungicide koje preporučujemo početkom i krajem vegetacije (ožujak i studeni), tijekom aktivnog razdoblja vegetacije (naročito u travnju i svibnju) preporučuju se organski fungicidi registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama).

 

Za amatersku primjenu od navedenih pripravaka u našoj zemlji dopuštenje imaju samo bakarni pripravci (npr. Cuprableu-Z, Neoram WG). Broj tretiranja ovisi o količini i rasporedu oborina, a tijekom kritičnog razdoblja (travanj, svibanj, lipanj) potrebno je provesti barem 2-3 aplikacije mjesečno (nakon svakih 30-40 mm oborina)!

Štetnici tuja: Osim uzročnika bolesti tuje napadaju i neželjeni organizmi životinjskog podrijetla, najčešće štetni kukci! Među njima su vrlo česte različite lisne i štitaste uši (Cinara tujafilina, Cinara cupressi, Planococcus vovae, Carulaspis carueli), tujin potkornjak (Phloeosinus thujae), tujin krasnik (Palmar festiva) i drugi štetnici (mineri, cvilidrete). Lisne uši  (Cinara) ubrajamo među najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura, sitni su kukci veliki svega nekoliko mm, a leteće forme imaju dva para opnenastih krila. Hrane se sisanjem biljnih sokova i obilno luče „mednu rosu“ (ljepljivu slatkastu tekućinu). Štitaste uši (Planococcus, Carulaspis) su vrlo važni štetnici ukrasnog drveća i grmlja, a zbog slabije mobilnost ne mogu se održati na jednogodišnjim kulturama. Također su sitni kukci, veličine najčešće 2-5 mm, tijelo im je pokriveno voštanim izlučinama ili štitićem različite građe, a usni ustroj je građen za sisanje biljnih sokova. Većina štitastih uši izlučuje slatkaste, ljepljive tekućine („mednu rosu“), koju naknadno naseljavaju gljive čađavice pa zaražene biljke dobiju tamni izgled!

Tujin potkornjak (Phloeosinus) je sitni kornjaš (2-3 mm), valjkasta tijela, tamno-smeđe boje. Ličinke su bijele, s tamnom glavom, nemaju noge. Buše hodnike u drvetu, najčešće u deblu, a rjeđe u granama. Ovu skupinu kukaca (potkornjaci) ubrajamo među najvažnije štetnike šumskog drveća i ukrasnih drvenastih vrsta! Većina vrsta su sekundarni štetnici koji napadaju slabija ili oštećena stabla (npr. oštećena tučom, sušom, mrazom, ledenom kišom i sl.). Hodnike potkornjaka mogu naseliti gljivice razarači drva (npr. Botryosphaeria), pa napadnute tuje brzo propadaju. Odrasli oblici potkornjaka suzbijaju se primjenom insekticida protiv drugih štetnika (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Praktična iskustva kontrole brojnosti potkornjaka u međimurskim voćnjacima (jabuka) dokazuju da masovni ulov crvenim ljepljivim pločama i 50 %tnim etilnim alkoholom možemo značajno smanjiti prezimljujuću populaciju potkornjaka tijekom mjeseca ožujka i travnja! Tujin krasnik (Palmar) je kornjaš produljenog, straga zašiljenog tijela, veličine 10 mm. Dominiraju žive boje, ženke u proljeće odlažu jaja, nakon čega se na tanjim dijelovima stabljike razviju zadebljanja ispod kojih su bijele spljoštene ličinke. Naknadno se vršni dijelovi tuje iznad napadnutog mjesta osuše. Potrebno je provoditi proljetno usmjereno suzbijanje prezimljujuće populacije tujina krasnika (travanj, svibanj).

Potrebno je na vrijeme uočiti njihovu pojavu, sve zaražene biljne dijelove odstraniti povratnim rezom do zdravog tkiva, te poduzimati usmjerene mjere zaštite prikladnim sredstvima za zaštitu bilja.

Amaterska primjena pesticida: Sukladno Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) moguće je bez položenog tečaja o sigurnom rukovanju i primjeni sredstva za zaštitu bilja i bez predočenja iskaznice kupovati i primjenjivati samo manja pakiranja pesticida koja su registrirana za amatersku primjenu (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)!

 

VAŽNO: od 1. siječnja 2019. zabranjuje se primjena svih insekticida iz skupine neonikotinoida na osnovu djelatnih tvari imidakloprid i tiametoksam, u svim poljoprivrednim usjevima i nasadima uzgajanim na otvorenom!

 

VAŽNO: sve poljoprivredne proizvođače upućujemo na redovito praćenje Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS) pri Ministarstvu poljoprivrede (mps.hr), svakako prije primjene bilo kojeg sredstva za zaštitu bilja dopuštenog za profesionalnu primjenu radi moguće promjene u registraciji (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

 

Biljne uzorke ukrasnog bilja sa neželjenim promjenama proizvođači mogu dostaviti (i/ili poslati fotografije) na determinaciju u Čakovec, Zrinsko-Frankopana 9/3 (Ministarstvo poljoprivrede, Područje Međimurske županije)!

 

 

mr.sc. Milorad Šubić, dipl.inž.agr.

milorad.subic@mps.hr